ko je Maria Chloe Memisevic, manekenka koja je početkom ožujka u Velikoj Britani­ji pokrenula veliku raspravu o anoreksiji na pistama? Dok su neki kritizirali izgled 18-godišnje Šveđanke rođene u Malmöu, drugi su, poput dizajnera Marca Jacobsa, u 181 cen­timetru visokoj djevojci prepoznali veliki potencijal. Prvi su je put na ulicama rodnoga grada zamijetili agenti njezine matične agencije iz Švedske, Nisch Management, i to sa samo 12 godina. Manekenst­vom se profesionalno počela baviti tek prošle godine, a već je potpisala ugovore s agencijama Cat Manag­ment Berlin, FM London i Wilhelmina New York. Stoga su je posebno razočarali nedavni novinski napisi u kojima su njezin profesionalni uspjeh zasjenila medijska prepucavanja o izgledu i anoreksiji. Ka­ko su nam rekli u agenciji Nisch Management, ovo je prvi i zadnji intervju koji će Chloe na tu temu dati našim medijima, i to zato što je za Hrvatsku vezana. Njezini su roditelji s ovih prostora, a iako smo intervju odradili na engleskom jeziku, mlada manekenka govori i hrvatski. Kakve je uspomene vežu za našu zemlju te zašto su je razočarali naši mediji, otkrila je u ekskluzivnom intervjuu za Story. Prepričala nam je i kako provodi dane u Londonu, gdje trenutačno boravi te u kojoj je mjeri karijera koja napreduje vrtoglavom brzinom utjecala na njezin dosadašnji život. Priznala nam je i kako se, unatoč tomu što ima priliku surađivati s brojnim uspješnim ljudima modne industrije, njezin život nimalo ne razlikuje od onog njezinih vršnjakinja. Osim za prijatelje, Chloe slobodno vrijeme pronalazi i za dečka, manekena Roryja.

Story: Kažu da ste jedno od uspješnijih novih lica u modnoj industriji. Nosili ste revije kuća Marc Jacobs, Proenze Schouler, Richard Chai Love, Charlotte Ronson... Jeste li očekivali ovoliki uspjeh? U modnoj se industriji sve odvija brzo, ima puno novih lica koja se neprestano mijenjaju. Zato mislim da je u ovaj posao najbolje ući bez posebnih očekivanja ili nadanja. Sretna sam što se stvari tako dobro odvijaju. Nisam ni slutila da ću samo nekoliko mjeseci nakon što sam donijela odluku da će manekenstvo biti moja profesija putovati svijetom i raditi za sve te divne ljude. Story: Kako ste se osjećali kada ste doznali da ste novo lice kuće Marc Jacobs? Jako se dobro sjećam tog trenutka. Sve se dogodilo prošlog rujna u backstageu revije Mar­ca Jacobsa za proljeće/ljeto 2011. u New Yorku. Bila je to jedna od mojih prvih revija. Kada sam se otišla preodjenuti, jedan od mojih bookera pojavio se u backstageu i rekao mi da odmah poslije revije snimam kampanju. Nasmijala sam se i rekla mu da mu baš i nije neka šala. Uistinu nisam očekivala da će mi se to tako brzo ili, ako ćemo biti iskreni, uopće dogoditi. Stvarno je odličan osjećaj kada te odaberu za tako veliku kampanju, a i bila sam uzbuđena što ću raditi s fotografom Juergenom Tellerom. Dugo sam pratila njegov rad i smatram da je on svojevrsna ikona u modnoj industriji.
Story: Otkad želite biti manekenka? Moda me već dugo zanima, no samo je manekenstvo privuklo moju pozornost tek kada su mi ljudi počeli govoriti da imam potencijala i da bih trebala pokušati. Story: Što je bio vaš prvi angažman? Snimanje za jedan švedski časopis. Moram spomenuti i da je to bio prvi tjedan u veljači - najhladniji tjedan te zime. Trčala sam poljem, snijeg mi je sezao do koljena, a na sebi sam imala samo kratke haljine i topove. Bilo je toliko hladno da sam prije svake nove fotografije trčala do automobila. Story: Prema vašem mišljenju, koja je najveća zabluda o ovom poslu? Mislim da je to pretpostavka da je naš svaki dan glamurozan. To je zapravo težak posao i daleko je od onog što ljudi zamišljaju. Posebno tijekom tjedana mode kada većina djevojaka noću spava samo tri sata, potom ostatak dana i večeri rade, trče na suludi broj castinga, revija... Mislim da ljudi ponekad zaborave na one praktične stvari ovog posla, odnosno na sve ono što se nalazi iza fotografija koje vide u časopisima ili na pisti. Daleko ste od svojih voljenih i neprestano putujete. Story: S čime se vi najteže nosite? Činjenica je da su svi najteži dijelovi mog posla ujedno i najsimpatičniji. Ništa nije teško ako je u razumnim granicama. Putovanja često znaju umoriti. Sve to vrijeme provedeno u avio­nu, čekanja na aerodromima, sjedenje u automo­bilu ili na postajama podzemne željeznice... Nekada, kada ima puno posla pa u tjedan dana morate putovati na nekoliko različitih destina­cija, samo želite da možete u jednom gradu ostati barem tjedan dana. No istodobno, imam priliku putovati više nego što će većina tinejdžera u svom životu. Upoznajem toliko različitih gradova i kultura. Priznajem da London, New York i Pariz poznajem bolje od većine ljudi koji ondje žive. Biti daleko od najmilijih ne predstavlja problem na nekoliko dana, no tada pože­lite da s vremena na vrijeme netko putuje s va­ma i proživi sve to s vama. Ponekad je teško sve to opisati riječima, objasniti kako izgleda vaš dan i što točno radite. Story: Je li vam se ikada dogodilo da pomislite da ovaj posao nije za vas? Nikada se nisam našla u nekoj neugodnoj situaciji ili se osjećala da negdje ne pripadam. Naravno, svi imamo lošijih dana, kada smo umorni i svega nam je dosta, no pokažite mi jednu osobu koja se ne osjeća tako. Story: Britanski je tisak nedavno bio izrazito kritičan prema vašem izgledu. Što vi mislite o stigmi koja se veže za modele, njihovo tijelo i kilažu? Mislim da ljudi jako brzo sude i izražavaju se na nezreo način te šire svoje stavove o stvari­ma o kojima nemaju pojma. Doista je fascinant­no da imaju toliko vremena da stignu pisati impresivan broj članaka o 18-godišnjoj djevojci i njezinu tijelu. To uistinu sve govori. A s druge strane, i hrvatski su mediji posvetili puno vreme­na toj debati. Vidjela sam samo tri članka iz Hrvatske, no i to je bilo dovoljno da shvatim kako je ono što tabloidi ondje rade - daleko od novinarstva. To je verbalno maltretiranje, na istoj razini na kojoj se prepucavaju djeca u dječjem vrtiću. Kako bih to uopće mogla shvatiti ozbiljno? Zanimljivo je vidjeti koliko su ljudi osjetljivi kada su posrijedi tijelo i izgled. Kad se osjećaju ranjivima, postanu uvredljivi. Story: Kako biste opisali svoj izgled? Što vas čini drukčijom i jedinstvenom u odnosu na dru­ge modele? Često čujem da je moj prvi dojam jako snažan, a to je pretpostavljam zbog toga što sam jako visoka, mršava i pomalo androgenog izgleda. Imam snažne crte lica. Mislim da je moj izgled općenito malo drukčiji od onog klasičnog, kakav su se ljudi naviknuli gledati. Story: Rođeni ste u Švedskoj. Kako je izgleda­lo vaše djetinjstvo? Do svoje šeste godine bila sam jedinica, a onda se rodila moja sestra Ivana. Do tada smo živjeli u Uppsali, manjem gradiću od Malmöa, gdje danas živimo. Oduvijek me više intrigirao svijet odraslih i radije sam slušala njihove razgovore nego sjedila s djecom svojih godina. Oni su me na neki način inspirirali, iako često nisam imala pojma o čemu pričaju. Ljeti smo išli u Hrvatsku na more, najčešće na Kvarner. Noću smo šetali po opatijskom Lungomareu. Jedno smo vrijeme ljetovali i u Dalmaciji i uvijek smo išli na jednodnevne izlete po obali. To su neke od ljepših uspomena iz djetinjstva. Story: Živite u Londonu. Koliko često viđate svoje roditelje? London je moja trenutačna baza, a ovdje imam i dečka. Od svih gradova u kojima sam dosad bila ovaj mi je daleko najdraži. Otkako sam počela raditi, nisam baš često kod kuće. Uglavnom sam na putu između Londona, New Yorka i Pariza. Mislim da ću se potruditi više biti kod kuće ove godine. U Malmöu sam bila tek nekoliko puta, i to kako bih vidjela obitelj i prijatelje. I, naravno, provela Božić ondje. Story: Roditelji su vam podrijetlom iz Hrvat­ske? Iz kojega grada? Otac je Hrvat, a majka Srpkinja. Prije nego što su se odselili u Švedsku, živjeli su u Banjoj Luci. Story: Koliko često dolazite u Hrvatsku? U Hrvatsku obično dolazimo ljeti. Kad sam bila mala, znala sam ostati ovdje i po dva, tri mjeseca. Ovdje se uistinu mogu opustiti i odmo­riti. Znam jezik, poznajem kulturu i sva predivna mjesta. Kad sam nekoliko prošlih godina bila ovdje, išla sam u jedno malo mjesto u Istri. Savršeno je. Jako je malo pa svuda možeš pješke. Ako hodate pet minuta dulje, naići ćete na preslatke male plaže na kojima nema nikoga osim vas, drveća i kamenja. Za Hr­vatsku me vežu lijepe uspome­ne s obzirom na to da dolazim ovdje još otkako sam bila djevojčica. Story: Govorite li hrvatski s roditeljima? Da. Kod kuće govorimo i hrvatski i švedski. Moji su se roditelji trudili da naučim naš jezik i da ga dobro govorim. Svaki novi jezik koji znaš predstavlja veliki plus, osobito kada radite s ljudima iz doslovno cijelog svijeta. Story: Najzanimljivije mjesto? Gradić Dorset u Engleskoj. Ondje sam imala jedno snimanje. Pokupili su me s aerodroma odmah nakon što sam se vratila sa snimanja u New Yorku. Dorset nije toliko živ kao New York. Razlika je očita. To mjesto kao da je zape­lo u ‘50-im godinama prošlog stoljeća. Ništa vas tu ne asocira na 21. stoljeće. Dorset spada na listu najzanimljivijih mjesta na svijetu. Story: S karijerom u usponu, kada pronalazite vremena za ljubav? Ako želite pronaći vrijeme za nešto, naći ćete ga. Sa svojim sam dečkom u vezi otprilike od samih početaka karijere i premda nam je teško kada smo razdvojeni, to nije utjecalo na našu vezu. I on se bavi modelingom i u potpunosti razumije sve što moj posao uključuje. Činjenica da i on živi u Londonu olakšava nam puno toga jer je taj grad jedno od mojih najvažnijih tržišta. Narav­no, bilo bi puno teže da živi u Irs­koj, odakle potječe ili negdje gdje nemam angažmana. Pun je razumijevanja i podrške, što je uistinu važno da bi veza opstala. Story: Zacijelo upoznajete puno zanimljivih i poznatih ljudi. Tko je na vas ostavio snažan dojam? Kad je riječ o slavnima, mislim da većina ljudi ima razna očekivanja kad je posrijedi njihov izgled, ponašanje, način na koji se nose. Mislim da su i oni normalni ljudi poput svih nas i ne mogu me tako lako fascinirati. Često netko s kim mogu nakratko sjesti i razgovarati ostavi veći dojam na mene nego osobe koje u većini slučajeva znam po slici koju su stvorili mediji. Prije nekoliko tjedana s prijateljicom Kristinom Šalinović sjedila sam na Union Squareu u New Yorku razgovarajući s beskućnikom koji je uistinu imao nešto zanimljivo za reći. No i u ovom sam poslu upoznala nekoliko zanimljivih ljudi koji doista zrače. Znate one ljude na koje ne prestajete misliti nakon što se popričali s njima? No neću spominjati imena. Story: Smatrate li da je vaš život glamurozan? Ne želim voditi ni glamurozan ni običan život. Jednostavno želim biti zadovoljna i sretna. Shvatila sam da se sve što radimo dulje razdoblje pretvara u nešto normalno i obično. Obično nama. No shva­ćam da se ljudima koji to gledaju izvana čini glamuroznim. Posebno ljudima koji su moje godište. Na kraju dana, ima tu i određene doze glamura. Nije loše kada dobijete priliku živjeti u raznim zemljama, surađivati s ljudima čiji vas rad oduševljava i upoznavati divne ljude. Story: Što radite u slobodno vrijeme? Volim dulje spavati, uživati u odlično pri­premljenom doručku, glasno slušati glazbu koju volim, družiti se s dečkom ili prijateljicom, a potom jednostavno otići u šetnju, sjesti u kafić, razgledavati... Zadovoljstvo se krije u tome što mogu uživati u najobičnijim stvarima. Story: Osim manekenstva i mode, što vas još zanima? Uživam u pisanju, premda posljednjih nekoliko godina tome nisam posvećivala previše vremena. Prošle sam godine bila blizu tome da otvorim tvrtku s odjećom s još dva prijatelja u Švedskoj, no onda sam to odlučila malo staviti na stranu i posvetiti se modelingu. Story: Konkurencija u modnoj industriji je ve­lika. Je li teško naći iskrenog prijatelja među svojim kolegicama? Nije. Naposljetku, zajedno provodimo puno vremena. Osobito tijekom tjedana mode, kada se gledamo 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. Mislim da je mali broj djevojaka sklon nadmetanju i ne žele se sprijateljiti s ostalim modelima. No takva je situacija općenito u životu, ne samo među modelima. Istina, modeli se međusobno druže, no spojio nas je posao. Na­posljetku, i mi smo obične djevojke. Story: Koga zovete kada ste usamljeni ili jednostavno želite razgovarati? Dečko je uvijek tu za mene, obasipa me ljubavlju i razumijevanjem. On je prva osoba koju zovem kada želim s nekim popričati. Imam i nekoliko prijatelja s kojima uvijek mogu razgovarati, prvenstveno moj Fredrik iz Švedske koji me uistinu podupire i uvijek je tu za mene. Story: Koliko pozornosti posvećujete svom izgledu? Koristim nekoliko kozmetičkih preparata, uglavnom one os­novne. Ne vjerujem u odlazak na brojne kozmetičke tretmane i korištenje raznih krema. Ne koristim make up i što više mogu, puštam kožu da diše. Uglavnom, kad je posrijedi njega kože, usredotočena sam na osnovne stvari. Story: Što nosite u slobodno vrijeme? Slojevitu odjeću te kombinaciju elegantnih i uniseks komada. Najčešće tamne boje i uvijek potpetice. Story: Do sada ste puno toga postigli u modnom svijetu, što želite napraviti u budućnosti? Ne bi mi smetalo da radim još kampanja, možda čak i naslovnice Voguea, te da potpišem odlične ugovore. Također bih voljela surađivati s još više osoba čiji rad cijenim. Story: Na što ste osobito ponosni? Odluka da na neko vrijeme odem od kuće i napustim dotadašnji život u Malmöu postignuće je koje me osobito veseli, jer mi je to omogućilo da tijekom prošlih devet mjeseci postignem druge stvari, u poslu i privatno. Kad ste daleko od kuće i te sigurnosti koju imate uz prijatelje, školu, poznatu okolinu i, naravno, obitelj, razvijate se. Na neki se način aktivirate i na stvari gledate drukčije. Sumnjam da bi u suprotnom tako brzo naučila kako odrasti i nositi se s raz­ličitim kulturama i situacijama u školi. Pripremila Nikolina Kunić Fotografije Getty/Guliver, Story Press