'Oprosti, Izvini', 'Sipajte mi još jedan visiki', 'Dajte jednu lošu', 'Prava ljubav godine ne broji', 'Nemam ja toliko kofera', 'Stari lav', 'Ovo malo duše', 'Ove noć jedna žena' - samo je mali, mali broj pjesama iz bogatog repertoara 67-godišnjeg Željka Samardžića, glazbenika koji voli Zagreb, ali i Zagreb njega. I zato mu se opet vraća 10. lipnja velikim koncertom u Hali, a povodom toga Željko je samo za Story u gospodskoj maniri prošetao svojom karijerom i dotaknuo se situacija, pojava i promišljanja, naprosto života, od kojeg nitko od nas ne prolazi 'lišo'.
Nakon godinu dana i rasprodane Arene, opet ste u Zagrebu - pjevate u Hali 10. lipnja. Što sve sa sobom 'nosite' ovaj put?
Sve ono zbog čega me, pretpostavljam, u Zagrebu uvijek tako toplo dočekuju. Tko bi rekao da je već godinu dana od zadnjeg susreta. Vrijeme koje je prošlo još je uvijek tu.
Što vam daje zagrebačka publika?
Ljubav je valjda jedina stvar na ovom svijetu koja se umnožava kada se dijeli. Ja to osjećam svaki put kada stanem na pozornicu. Svatko bi morao imati neku svoju ljubavnu adresu, mjesto na kojem se osjeća voljen i gdje voli. Moje ljubavne adrese su svi ti gradovi i koncertne dvorane u kojima se širi ljubav preko voljenih pjesama i moje muzike. Zagreb je to više puta potvrdio i zaslužio.
Svaki koncert je priča za sebe zbog…?
Nešto sam razmišljao o tome, ali zaista ne znam odgovor na to pitanje. Moguće da je u pitanju magična moć glazbe.
Kad i zašto vas je glazba začarala?
Još kao dijete shvatio sam da je moja strast. Uživao sam u saznanju da je mogu prenijeti na druge. Malo je stvari na
ovom svijetu koje su ljepše od stvaranja. I kad od dva jaja napraviš ukusnu kajganu je značajno, a kamoli kad otpjevaš nešto što nekome uljepša trenutak, ispuni ga lijepim osjećanjem. To je blagoslov.
Znate li napamet broj pjesmama koje ste snimili u karijeri?
Nisam neki statističar i nikada se nisam trudio zapamtiti brojeve. Točnije, već poslije prvog albuma i 'Sipajte mi još jedan viski'
prestao sam brojiti. Laska mi to što su uz moje pjesme odrasle generacije. To je nešto najvrjednije u mom životu…
Koji vas hit, pjesma, ili neki stihovi najbolje opisuju, i zašto…?
Ne postoji jedna takva. Ali u svakoj od njih može se pronaći neki komad mene. 'Sipajte mi još jedan viski' odavno je moja nezvanična osobna
karta. Ona za mene ima posebnu težinu, i bila je glasnik karijere koja mi se smiješila te 1994. - na Budvanskom festivalu.
Prvi susret sa suprugom Majom...
Na njenoj maturalnoj večeri. Pogledi su nam se sreli i mislim da sam već tada poželio da je moja djeca zovu majkom i da ostarimo zajedno. Koliko god patetično zvučalo, ja ovako star bez ikakvog stida tvrdim da je to bila tzv. ljubav na prvi pogled.
Dala vam je…
Tada, za početak, samo stidljivi osmjeh, ali vjerujte da mi je i to bilo dovoljno.
Tajna skladnog braka gotovo pola stoljeća je…?
Ima jedan divan stih iz pjesme 'Na Bogojavljensku noć' Đorđa Balaševića koji kaže: 'Bila je moja ljubavnica, suborac i drug'. Mislim da se tu negdje krije naša tajna.
