Da, ovo je doista bila dobra godina za Aleksandra Stankovića! Vrsni novinar, voditelj i urednik emisije ‘Nedjeljom u 2’ dobio je stručne pohvale za svoj rad, obilježio desetljeće svoje emisije, objavio knjigu. Ipak, Acu sigurno najviše ispunjava njegova obitelj, jednogodišnja kćerkica Una i nevjenčana supruga Željka. Planira li još djece, što misli o profesiji, pisanju, sebi, čime bi se bavio da su životne okolnosti bile drukčije, Stanković je iskreno ispričao... Story: Objavili ste zbirku poezije ‘Igor Mandić na Mjesecu’. Zašto ste je tako nazvali, jeste li inače prijatelj s Mandićem? Knjiga je dobila naziv prema jednoj pjesmi u kojoj spominjem Igora Mandića. Naime, u toj sam pjesmi napisao da mislim kako će zbog svoje kičme Igor Mandić biti prvi čovjek na svijetu koji će je*ati i na Mjesecu, i eto naslov. Gospodin Mandić i ja nismo prijatelji jer to nismo imali vremena postati, ali smo poznanici. Story: Koristite neuobičajenu formu, kratku poetiziranu priču u kojoj pratite antijunake našeg doba. Tko su ti ljudi? Vi i ja, i ovi i oni. Svi ljudi oko nas i svi događaji mogu biti tema, samo treba imati dara napraviti od toga dobru priču. Story: Koliko ste je dugo pripremali i kako se rodila ideja za knjigu? Knjiga je svojevrsni dnevnik koji sam u posljednjih godinu dana objavljivao na Net.hr-u. Kolege s portala su znali za moje pjesničke ambicije i pozvali su me na suradnju. Story: Za vas se stvarno može reći da ste svestrana osoba. Zaljubljenik ste i u sport, pišete kolumne... Imate li još koji hobi te možemo li očekivati još neku knjigu koju skrivate u ladici? Zasad je to vjerojatno kad je o pjesmama riječ. Budući da objavljujem tjedno, moguće je da sljedeće godine izađe još jedna knjiga, a želja mi je napisati onu u kojoj bih opisao neke od najzanimljivijih događaja iz svoje 11 godina duge televizijske karijere. Vjerojatno će to biti za dvije godine. Story: Dobili ste i nagradu kolega, Novinar godine. Koliko vam znači priznanje struke i možete li za sebe reći da ste tašti? Ovo mi je dobra godina. Nešto malo prije početka 2010. rodila se moja Una, objavio sam knjigu, obilježio 10 godina ‘Nedjeljom u 2’ i dobio nagradu za Novinara godine. Imponira mi to priznanje. I, da, tašta sam osoba. Story: Emisija ‘Nedjeljom u 2’ prepoznata je izvan naših granica zahvaljujući vašem autorskom radu. Društveni ste kroničar i žestoki kritičar političkih zbivanja. Je li vas ponekad strah baviti se temama poput korupcije, je li vam netko nekad prijetio? Nije me strah jer, ruku na srce, ipak se ne bavim istraživačkim novinarstvom, što je najopasniji oblik novinarstva. Ponekad na rubu incidenta razgovaram s gostom, no to sve ulazi u rok službe i nakon toga se najčešće popije kava na obostrano zadovoljstvo jer obojica shvaćamo što je služba, a što družba. Story: Što je za vas pravi novinar? Pretpostavke su da je prosječno inteligentan, relativno marljiv i da ima muda. Story: Oduvijek ste željeli biti novinar? Nekad sam želio biti diplomat pa sam zato i završio Pravni fakultet, ali sam tijekom rata shvatio da za Aleksandra Stankovića neće biti lako naći posao u diplomaciji pa sam se ipak odlučio za novinarstvo. Inače, zbog višegodišnjeg pjevanja po zborovima, 1995. sam umalo postao profesionalni pjevač u zboru HNK, ali naposljetku je ipak pobijedilo novinarstvo. Story: Kako ćete proslaviti prvi rođendan kćerkice Une? Jedna proslava bit će s obitelji, a druga s prijateljima i njihovom djecom iz naselja. Story: Jeste li se promijenili otkako ste postali otac? Mislim da nisam. Una i Željka daju mi jako puno ljubavi, beskrajno sam im zahvalan na tome i trudit ću se da ih ne razočaram. Story: Priželjkujete li još djece? Zasad ne.
Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Oleg Moskaljov; Jurica Galoić, Boris Ščitar/Pixsell
