Zapravo sam osoba koja voli gledati serije, čitati knjige i ležati ispred televizije. Tada sam svoj na svome - opisuje se Ivan Čuić koji nam je netom prije razgovora pokazao zavidne vještine u prakticiranju joge. No ne bavi se samo jogom, tu su i ispunjen glumački kalendar, kuhanje, plivanje i teretana.
- Sport sam otkrio u koroni, nije me to prije zanimalo. Tijekom pandemije nije ništa radilo, ali mogao sam vježbati kod kuće na prostirci ili otići u parke raditi zgibove. Počeo sam vježbati s prijateljicom Tihanom Lazović koja se jogom bavi već dugo. Prirodno sam vrlo fleksibilan i gibak, a kada smo vježbali, joga mi nije bila ni naporna ni teška. Tada mi je rekla da moram skinuti aplikaciju Alo Moves i ondje sam našao trenera Dylana Wernera za kojeg mislim da je stvarno najbolji u svijetu. Vježbajući uz njega baš se izmoriš i preznojiš. To mi je dobro došlo dok smo zbog korone sjedili kod kuće i nismo znali što bismo sa sobom. I tako malo-pomalo počeo sam vježbati svaki dan, pa tri sata u danu, a onda vidiš rezultate. Sada mi je joga postala dio dnevne rutine - govori Ivan kojeg smo upitali je li se toj disciplini posvetio kako bi lakše postigao unutarnji zen ili ga više zanimaju fizički rezultati.
- Nisam krenuo u jogu kako bih pronašao duhovnost, zapravo sam počeo jer sam fleksibilan i mislio sam da bi to bilo dobro za mene, a osim toga, možeš vježbe izvoditi doma. Tako da je odgovor više zbog fizičkih rezultata - smije se markantni Zagrepčanin koji je prije dva mjeseca u svoj raspored ubacio još jednu aktivnost- plivanje.
- Gledao sam koje bih kardio vježbe mogao ubaciti jer nisam baš ljubitelj trčanja pa sam si rekao: “Idem u vodu.” Nakon sjedenja na probama, sjedenja na pivu i pušenja trudim se svaki dan napraviti nešto dobro za svoje tijelo - govori svestrani glumac kojeg gledamo u novoj sezoni serije ‘Kumovi’ na Novoj TV.
- Prvi put radim na dramskoj seriji i dosad sam samo slušao priče da je to jako naporno, iscrpljujuće, da ima mnogo teksta... Istina, stvarno se puno radi, često se ustaje u četiri ujutro, ali jutarnji sam tip pa s time nisam imao problema. Dobar sam i s pamćenjem teksta pa ne mogu reći da mi je bilo previše naporno. Zapravo je jako pozitivno iskustvo. Dobivamo raspored svaki tjedan i držimo ga se pa lako možeš organizirati i neke druge stvari - opisuje svoje iskustvo Ivan čiju djevojku glumi prijateljica Marina Redžepović koju od prije naziva kumom.
- Eto, kum i kuma su u ‘Kumovima’, to nam je bila glavna zafrkancija kada smo počeli raditi. Kad god se vidimo, ne zovemo se imenima nego se oslovljavamo ‘kumo’ i ‘kume’ pa nam je smiješno što smo sada završili u toj seriji. Olakšavajuća je okolnost što smo oboje novi likovi u novoj sezoni. Kad upadneš u ekipu koja to već radi više od godinu dana, shvatiš da su puno brži u smislu rada jer poznaju glumačku i tehničku ekipu. Trebalo nam je neko vrijeme za uhodavanje, ali dobro je što smo imali jedno drugo - opisuje i odgovara na pitanje je li lakše glumiti intimnost s potpunim strancem ili osobom s kojom si i privatno blizak.
- Logično bi bilo da ti je lakše ako nekoga dobro poznaješ, ali nekad stvarno zna biti lakše s nekim koga privatno slabije poznaješ jer tada to više doživiš kao posao, pogotovo ako imate intimne scene. Pažljiviji si, a kada nekog znaš privatno i još pritom imate svoju vrstu humora, zna biti neugodno jer puca koncentracija, a staro je glumačko pravilo da privatno i prirodno nije isto. S druge strane, ako nekoga ne poznaješ, teže je postići kemiju koja je iznimno važna. Mislim da nas roboti nikada neće zamijeniti u glumi. Kada se dogodi kemija, sve ide s lakoćom i možeš se prepustiti - opisuje.
A posebna kemija dogodila se 2014. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je u predstavi ‘Ocean more’ glumio s Ivom Babić. - Zajedno smo radili jednu predstavu i tada smo se upoznali - govori Ivan koji je devet godina sretan s glumicom iz Slovenije, a činjenica da su oboje iz iste branše samo olakšava vezu.
- Meni je lakše. Naš je posao predivan i koliko god se ljudima čini laganim jer ne radimo u rudniku, ipak si stalno nekako razrezan na toj sceni. Jako si podložan i osjetljiv pa te i šuškanje u pozadini iživcira dok pokušavaš pred kamerom ili na sceni biti što prirodniji. Imaš potrebu i stalno govoriti o tome, ima stvari koje te muče i zato mislim da je lakše biti u vezi s nekim tko je iz tvoje branše jer te može bolje razumjeti i puno ozbiljnije shvatiti nego da si s nekim liječnikom koji stvarno reže čovjeka i misli: “Daj, o čemu govoriš, ja sam upravo transplantirao srce, a ti se brineš jesi li u sceni bio prirodan ili ne.” Glumci se međusobno mogu najbolje razumjeti - otkriva 28-godišnjak kojem veza na daljinu ne predstavlja problem.
- Ljubljana nije jako udaljena, blizu smo. To je sto kilometara, a otkako nema granice, začas sam tamo. To mi stvarno nije nikad predstavljalo problem. Kada nekamo odem raditi predstave, kao kada smo u Šibeniku s redateljicom Arijom Rizvić radili ‘Ženski orkestar’, tada se ne vidimo neko vrijeme, ali uglavnom nismo imali dulju razdvojenost - govori.
Nakon gotovo cijelog desetljeća ljubavi, hoće li se uskoro čuti svadbena zvona? - Nismo razmišljali o tome - odgovara i dodaje koliko su mu važne tradicionalne vrijednosti.
- Silno se trudim biti tradicionalan, ali nikako mi ne ide. Ja bih kao htio, a život me demantira - smijući se otkriva dramski umjetnik kojem je s djevojkom Ivom baza u Ljubljani. Jedno je vrijeme bio i u Londonu gdje je radio u restoranu. Naime, iako je bio dio ansambla Kazališta Komedija u Zagrebu, 2019. godine dao je otkaz i tada otkrio da će se posvetiti kuhanju.
- Dobra hrana oduvijek mi je bila strast. Bio sam u fazi da su me zanimali samo hrana i kuhanje, pratio sam sve što se događa s fine dining restoranima. Kada sam odlučio dati otkaz, suočio sam se s time da nemam nikakav posao, a od nečega moram živjeti. Nisu mi se nudili glumački angažmani i počeo sam raditi u restoranima čisto da nešto zaradim. Tako je to počelo, a onda se u javnosti proširio glas da se više neću baviti glumom, nego samo kuhanjem. Nikada nisam mislio odustati od glume, samo mi je trebao neki posao od kojeg mogu živjeti dok mi ne dođu nove uloge, jer teško je preživljavati ako nisi na plaći - prisjetio se Ivan koji je radio u nekoliko zagrebačkih restorana, a neposredno prije pandemije preselio se u britansku prijestolnicu.
- Radio sam u restoranu kada je počela korona, imao sam odličnu plaću pa mi je bilo dobro. Restoran je jako dobro funkcionirao, stalno smo imali narudžbe, a i ekipa je bila odlična - govori te otkriva kako mu se svidio sam grad.
- To je stvarno najbolji grad na svijetu, ali lakše je živjeti u gradu u kojem si išao u školu, na fakultet, gdje imaš prijatelje, više poznanstava. Nije da mi je to nedostajalo u Londonu, ali dom je tamo gdje su tvoji ljudi. U tom trenutku života trebalo mi je da se nekamo maknem i budem na miru, ali nisam osjećao da je to mjesto gdje trebam zauvijek ostati. Onda se još dogodila korona i nije se moglo nikamo ići pa mi je to dodatno dobro došlo. Svakome bih preporučio takvo iskustvo, da bude u situaciji da se treba snaći negdje gdje mu je sve malo klimavo - opisuje, a nakon gotovo cijele godine provedene u Engleskoj vratio se u Hrvatsku.
Snimao je film ‘Sveta obitelj’ redateljice Vlatke Vorkapić, radio na predstavama kazališta Moruzgva ‘Je li tako, Zorane’ i ‘Tvorničke postavke’ te u predstavi HNK Šibenik ‘Ženski orkestar’. Bio je nekoliko mjeseci u Puli gdje je u INK-u sudjelovao u predstavi ‘Istra ti mila materina’ redatelja Roka Olafa Pečečnika, a zatim je došao i angažman u ‘Kumovima’. Ne krije koliko voli svoj poziv, no kad ga upitate je li fizički i psihički teža gluma ili kuhanje u restoranu, bez zadrške odgovara:
- Kuhanje je teže! Od jutra počneš s pripremom, uvijek si u cajtnotu, stalno je stresno, ali to mi je čak i drago. Dobro funkcioniram pod stresom i volim ga, ne stvara mi grč u želucu, ali u nekom trenutku treba ti predah, a ne možeš ga uzeti. U glumi ipak nekako možeš izabrati trenutak kada ćeš malo odahnuti. Dok sam radio u restoranu, počeo sam više cijeniti glumu jer sam shvatio koliko je to lakši posao u smislu vremena. Nekad si dva dana zaredom slobodan, a ne kao u restoranu upregnut šest, sedam dana u tjednu - govori glumac koji privatno i dalje voli kuhati.
- Kada imam vremena, obožavam kuhati, ali ako ga nemam, tu je dostava. Uostalom mogu pojesti posni sir i stalno ljuštim pistacije - objašnjava Ivan kojeg ćemo uskoro gledati u predstavi ‘Velo misto’ u kojoj glumi Papundeka kojeg je u mnogima omiljenoj seriji utjelovio Duško Valentić.
- Riječ je o kultnoj seriji po kultnom romanu, koju ljudi i danas obožavaju gledati, pa me je strah jedino toga da će publika očekivati seriju na pozornici. To je ipak 14 epizoda od sat i pol vremena, a naša predstava traje dva sata pa je u toliko vremena nemoguće ispričati cijelu kroniku od 1911. do 1950. godine. Nastojimo napraviti kolaž koji će prikazati kako su Split kao grad te ljudi koji su u njemu živjeli preživjeli dva svjetska rata, sve promjene vlasti i kako su se snašli u tome - govori.
Režiju potpisuje Marina Pejnović kojoj je predstava ‘Genijalna prijateljica’ donijela i nagradu Story Hall of Fame, a premijera je 3. ožujka u Kazalištu Komedija u koje se glumac honorarno vraća prvi put nakon otkaza.
- Lijepo je. Dan prije nego što sam se vratio pitao sam se kako će izgledati ponovni susret, ali divni su to ljudi i bio sam ganut kada sam ih sve vidio. Stvarno mi je super i dobra je atmosfera - kaže glumac koji će 29. ožujka proslaviti 29. rođendan.
- Mislim da imam predstavu taj dan pa će proslava biti radna. Reći ću publici da mi otpjeva ‘Happy birthday’ - veselo se šali za kraj.
