Željko Joksimović - interview uoči koncerta u Areni

Od svoje pete godine, otkako se počeo baviti glazbom, Željko Joksimović koji će 10. prosinca u zagrebačkoj Areni održati koncert, poput nekog alkemičara pozlatio je svaku notu koju je odsvirao. Sa samo dvanaest godina pobjedio je na prestižnom natjecanju u Parizu ’Prva harmonika Europe’, a potom je kao kompozitor i izvođač više puta trijumfirao na brojnim srpskim festivalima. Ipak, prekretnica u njegovoj domaćoj karijeri dogodila se 2000. godine kada je objavio album, a sudjelovanje na Eurosongu četiri godine kasnije donosi mu regionalnu popularnost. Uprkos munjevitom usponu u karijeri i svim lovorikama koje je dosad pobrao i koje mu predstoje, Željko je ipak uvijek najdragocjenijim uporištem i najvećim bogatstvom smatrao svoju obitelj - majku Vesnu, oca Branislava i brata Sašu, a svojim najvećim životnim uspjehom kćerku Minu koju je dobio 1995. sa bivšom suprugom Vesnom. Prvi put tijekom desetogodišnje karijere Željko je kao nikada dosad potpuno otvorio dušu i samo sa čitateljima Storya podjelio svoju najdublju intimu. Pjevač je otkrio zaplače li ponekad, kakav je kada voli, što smatra svojim manama, zašto nije govorio o svojim bivšim poznatim djevojkama i što je presudilo da se zaljubi u prelijepu voditeljicu RTS-a Jovanu Janković. Story: Prošle ste godine nakon četiri godine izdali novi CD. Što vam je bilo nadahnuće s obzirom da ste ga napravili za samo tri mjeseca? Smatram da su glazbenici zaduženi da glazbu održavaju na životu, a nekoliko godina unatrag prisutna je kriza autorstva. I sam sam iznenađen kako smo brzo uradili materijal. Imao sam ogromnu želju da napravim album sa živim instrumentima i glazbenicima u studiju uz minimalno prisustvo kompjutera te da kvalitetnu glazbu iz nekih prošlih vremena prebacim u sadašnje. Želim da meni prvom bude dobro dok slušam svoj album, ali i da on bude spomenar za sve ljude i dopadljiv mlađim generacijama. Ja sam čovjek koji dosta brzo uči, a sporo primjenjuje praktičnu realizaciju. Sada sam shvatio da je vrijeme da se okružim kvalitetnim i dobrim osobama koje mi pomažu u realizaciji ideja. Ovaj CD je žešći, tvrđi i energičniji, zahtijeva jedan veliki tulum na kojem bih se osjećao kao gost, ali i izvođač koji svojoj publici poručuje: Ovo sam ja čista srca. Story: Na Eurosongu ste sudjelovali kao pjevač, autor, ali i voditelj te glazbene manifestacije. Koja uloga vam je bila najznačajnija? Nakon dvanaestogodišnjeg izostanka Srbije s tog natjecanja, 2004. sam otišao na Eurosong na inicijativu svoje majke Vesne. Ispostavilo se da mi je to bila velika prekretnica u karijeri iako je postojala objektivna bojazan da ću, ako se dobro ne plasiram, biti na stupu srama u svojoj domovini i da bi se to odrazilo na moje rezultate u daljnoj karijeri. Imao sam sreće da se pjesma Lane moje svidjela publici i ispostavilo se da sam učinio pravu stvar jer je moja karijera dobila drugi tok i veći publicitet na prostorima bivše Jugoslavije, regije i Evrope... Tako da mi je prvo pojavljivanje na Eurosongu bilo ujedno i najznačajnije, a sve ostalo išlo je spontano. Story: Ali voditeljski angažman 2008. za vas je imao i emotivni kontekst, zar ne? Kako da ne, bila je velika čast biti domaćin na natjecanju. To je bio moj prvi angažman takve vrste, a mojoj djevojci Jovani prvi izlazak na europsku scenu. Trudio sam se da joj usadim osjećaj sigurnosti, a s druge strane ona je mene pustila da na sceni budem ono što jesam. Nisam pričao mnogo o ovome, ali ja sam potpuno uživao uprkos tome što smo bili pod velikim stresom. Dragocjen mi je bio savjet umjetničkog direktora Borisa Miljkovića Bote, a to sam prenio i Jovani: Dosad smo se spremali na probama. Hajde sada, molim te, da se opustimo i uživamo na sceni. Od tog trenutka prestale su sve tenzije i mi smo bukvalno uživali na sceni, a to se i osjetilo. Story: Kažu da ste jedan od malobrojnih glazbenika koji zna svirati čak 14 instrumenata. Koji su to instrumenti? To je kao sa jezicima - kada čovjek nauči svirati jedan instrument, uopće mu nije teško da nauči svirati i ostale. Sviram harmoniku, klavir, razne vrste sintisajzera, udaraljke, gitaru, bas gitaru, bubnjeve... U vojsci sam naučio svirati saksofon, ali nisam neki virtuoz kao što sam na harmonici. Instrumentalisti moraju konstantno vježbati kako bi ostali u formi, a ja sam sada ipak najkoncentriraniji na klavir. Story: Volite li slušati narodnu glazbu? Volim čuti dobru pjesmu bila ona pop, narodna, izvorna... i nimalo me ne vrijeđa kada me puritanci prozivaju da sam harmonikaš iz Valjeva koji svira narodnjake. Pa, hvala bogu da je narodna glazba i da je sluša narod, a ne kenguri. Postoji mnogo takvih pjesama koje bih volio otpjevati, ali to se kosi s mojim pravcem, pa zato u kafićima sa dragim prijateljima često volim naručiti narodne pjesme, a jedna od omiljenih mi je Nisi znala da te volim koju je pisao Boris Bizetić. Story: Zbog čega vas od početka karijere prati glas da ste arogantni i prepotentni? Ne znam, stvarno. Od malih nogu svirao sam klasičnu glazbu gdje bilo kakva forma estradnog ponašanja nije primjerena i možda sam djelovao ozbiljnije za svoje godine. Još u osnovnoj školi imao sam sličan problem, ali suštinski nisam takav. Ja sam zapravo u nekim segmentima vrlo neozbiljan, dok je u ostalim sasvim suprotno. Smatram da oni koji su satkani od glazbe i uspješno prenose svoje emocije na druge ne mogu biti loši ljudi. Story: Vašu glazbu mnogi veoma rado slušaju, ali vas i smatraju hladnim i nepristupačnim čovjekom. Zašto u javnosti niste onakvi kakvi ste privatno - šarmantni, duhoviti, spontani? Mislim da sve dođe u svoje vrijeme. Pomalo sam i zadovoljan što je tako jer neki ljudi koji su imali predrasude o meni, a potom smo postali bliski, kasnije se oduševe mnome. Ja ne tražim i ne očekujem da me ljudi vole. Želim samo da mi vjeruju. Mislim da je u medijima bila stvorena kriva slika o meni, a da sam nisam baš u potpunosti bio kriv za to. Mada je vjerojatno postojao i djelić mojih zasluga. Story: Jeste li intuitivni i vodi li vas kroz život razum ili srce? Izrazito sam intuitivan i prijatelji su me zadirkivali da sam čak i vidovit. Svi mi posjedujemo intuiciju, a iskustvo je to koje je prepoznaje, naročito u situaciji kada se moraš odlučiti između dvije opcije. Iskustvo, odnosno, intuicija s godinama je sve veće i veće. Story: Kako pronalazite svoj duševni mir? U posljednje vrijeme sve teže i teže jer duševnim mirom smatram odsustvo stresa. Tokom dana, ipak, uvijek treba pronaći neko vrijeme za ono što vas smiruje, kao što ja na primjer volim gledati u nešto lijepo - voljenu osobu, ružu, rijeku... Story: Družite li se i dalje s prijateljima iz prošlosti čak i ako oni nisu na visokim položajima, ili vam je važno da u vašem okruženju svi budu bogati i uspješni? Moj veliki problem je taj što nemam društvo. Imam prijatelje iz Valjeva, grada u kojem sam odrastao i završio osnovnu i srednju školu, a u Beogradu imam nekolicinu prijatelja s kojima sam se počeo družiti kroz saradnju. Nezgodno je kada je čovjek samotnjak i veoma je važno znati podjeliti s nekim radost, sreću, problem, tugu... a da to nije samo emotivni partner. Tek nedavno sam se otvorio i socijalizovao u tom smislu. Sebe smatram kvalitetnim čovjekom i prirodno je što želim imati kvalitetne prijatelje kojima ću vjerovati. Story: Vaša petnaestogodišnja kćer Mina je srednjoškolka. Kako se nosite s njenim pubertetskim nesigurnostima, strahovima... Ona je vrlo dobra djevojčica, ima moju potpunu podršku i naš odnos je zasnovan na povjerenju. Mina poput mene ne pokazuje puno emocija, ali je vrlo emotivna. Veoma smo vezani i primjećujem da joj je izuzetno stalo do mojih očekivanja koja su vezana za nju. Story: Je li vam neobična spoznaja da vaša djevojčica prerasta u djevojku? Neće vam biti nezgodno da upoznate njenog prvog dečka? Ne jer mi je drago što vidim da postaje mlada, zrela i odrasla osoba. Kaže mi da još nema simpatiju, a očekujem da bude iskrena jer ima moju podršku u svemu. Ona je jako oprezna i inteligentna, a ja sam potpuno otvorenih shvaćanja. Jedino što bih volio je da radi ono što voli i bude ustrajna u tome što radi. Inače, Mina ne oskudjeva ni u čemu, ali pokušavam joj usaditi to da bi se trebala sama za nešto izboriti. Story: U kakvim ste odnosima s bivšom suprugom Vesnom s kojom ste se veoma mladi vjenčali? U odličnim, nema razloga da bude drugačije. Story: Vjerujete li u brak kao instituciju? Bitno je da se ljudi vole, a brak je kategorija koja je u posljednje vrijeme potpuno izgubila na značaju. Ranije je brak bio svetinja, a ponekad i po svaku cijenu. Kada ljubavi ima, nema ni vremenskih, ideoloških, zakonskih ni bilo kakvih drugih granica. Sve je stvar dogovora, trenutka, osjećaja. Prosidba, ženidba i brak se ne planiraju, trebaju biti proizvod trenutka dvoje ljudi koji se vole. Story: Govorite li često čarobne riječi volim te? Dovoljno je to jednom reći jer ako se često izgovaraju gube značaj, jačinu i težinu. Onaj tko je u stanju da ih izgovori često, zapravo i ne voli iskreno. Jednom rečeno volim te, podrazumjeva da ću voljeti svake sekunde. Onog trenutka kada više ne budem volio, reći ću također samo jednom, ne volim te. Story: Kakvi ste kad volite, a kakvi kada nekog prezirete? Nekad ne mogu pokazati onoliko koliko osjećam. Često sam neshvaćen i to se ne odnosi samo na emotivnog partnera. Generalno me smatraju hladnim, a ja vreo kao žar... A da prezirem, jednostavno ne umijem, naročito ako sam nekada nekoga volio. Ne mogu nikoga mrziti, mogu samo prekinuti kontakt s nekim. Story: Jeste li plemenita osoba? Da li vas je lako emotivno ganuti? Čime? Ljudskim sudbinama. Često gledam na televiziji što se događa oko nas i u svijetu. Slike nemaštine, bolesti i gladi mogu ostaviti veoma upečatljiv utisak na mene i obilježiti mi dan. Story: Čega se plašite? Groma. Vjerovatno taj strah potiče otud što me je kao malog majka nosila kroz grad i bio je neki vatromet od kojeg sam se prenerazio. Mada kažu da kada se ljudi plaše nekih stvari, na kraju od toga obično i umru. Smrt je neminovnost kao i život i zato je se ne plašim, kao ni starosti, jer si mlad onoliko koliko se osjećaš mladim i obrnuto. Story: Trudite li se da zaustavite starenje? Doživljavate li sebe kao metroseksualca ili macho muškarca? Prvo ne znam što znači biti metroseksualac? Muškarac koji se redovito kupa i šiša? Oprostite, ali zaista ne smatram da bih trebao imati crno ispod noktiju da me netko ne bi smatrao metroseksualcem. Volim biti uredan i dobro se osjećam u onome što nosim. Ne idem kod pedikira, ali to ne znači da neću ići ako budem imao neki problem, a svaka vrsta higijene za mene je dobrodošla, ne samo čupanje obrva i dlačica iz nosa, nego i odstranjivanje istih. Story: Koliko ste puta u životu plakali i zbog čega? Rijetko kada plačem. Možda mi se dogodilo svega dva puta u životu. Istina je da mi nekada neki film ili dobra glazba stvore iskre u očima, a da sam ridao, nisam. Story: Jesu li muške suze iskrenije od ženskih? Nisu iskrene ni jedne ni druge. Kada neko plače, treba to raditi u svoja četiri zida jer tako prazni svoju dušu, a ne pred publikom. Story: Jeste li u životu bili češće povrijeđeni od strane djevojaka ili su one povrijeđivale vas? Svijesno i namerno nisam povrijeđivao, a nisam nešto ni bio povrijeđivan. Mada nijedan kraj ne može biti lagodan i lijep. Story: Jeste li skloni flertu? Kako se udvarate ženama? Ne. I ne udvaram se ženama. Stvarno sam, možda nažalost, imun na takve stvari. Jedino što povremeno umijem jesu neke sitne geste, na primjer da voljenoj osobi na vratima zalijepim neku lijepu poruku koja će je dočekati kada dođe s puta ili posla. Story: Sa svojim bivšim djevojkama uglavnom niste u kontaktu. Mislite li da je moguće prijateljstvo nakon veze? Ne znam kako odgovoriti na to pitanje. Nije točno da se poslije ljubavi ne može ostati u prijateljskim odnosima. Najbolji primjer za to je odnos između moje bivše žene Vesne i mene. Sve je to relativno i zavisi od toga kako se postave stvari. Story: Pratila vas je reputacija da svaku ženu koju poželite vi i osvojite. Na koji način ste ih zavodili? Nisam svjestan toga, niti to promatram tako. Mislim da je to više neka izmišljena reputacija koja me prati. Nisam ja imao mnogo žena, to se samo čini. Inače, ne znam flertovati niti zavoditi. Ali dovoljno sam lucidan da svoju energiju mogu u svakom trenutku prezentirati na razne načine i nimalo se toga ne stidim iako sam suštinski stidljiv. Story: U kojem trenutku i zbog čega kod vas dolazi do gašenja emocija i kraja veze? Ne mora razlog nužno biti gašenje ljubavi. Nekad mogu biti presudni nesloga i nerazumijevanje... A ono što najčešće dovodi do kraha je nekompatibilnost, nepovjerenje i netolerantnost. Story: Šta su za vas tolerancija i poverenje? Recimo, nemam potrebu praviti ljubomorne scene svojoj djevojci. Volim je obavještavati o tome gdje sam i što radim, kao što volim znati i pravac kretanja osobe koju volim. Ali znam poštivati privatnost. Nisam od onih koji pošto-poto žele stvoriti neku dramatičnu situaciju kao poligon za svađe i rasprave. Imam potpuno povjerenje u sebe i osobu koju volim i ne opterećujem se suvišnim stvarima. Story: U vezi ste s voditeljicom RTS-a Jovanom Janković. Koliko vas je ona promjenila? Otkako sam upoznao Jovanu, postao sam zavisan od njenih stavova i to me potpuno ispunjava. Oni ne moraju ni biti ispravni svakog puta, ali sviđa mi se njena analitičnost, odlučnost i to što zna obrazložiti svaki svoj stav. Story: Je li ona prva djevojka koja vam u svakom smislu odgovara? Ne bi možda bilo džentlmenski da uspoređujem prošlost sa sadašnjošću. Mogu samo kazati da sam presretan što je Jovana takva kakva jest i tu nema laži ni prevare. Prelijepa je, fina, odmjerena, zabavna, obrazovana, tako mlada, a opet tako zrela za svoje godine... Bio sam fasciniran njome u svakom smislu. Jovanu prije Eurosonga nisam ni poznavao... I sve se nekako odjednom, nenajavljeno i neplanski dogodilo. Story: Je li vam Jovana posluži kao inspiracija za neke pjesme? Bila mi je inspiracija za sve, čak je i u procesu pravljenja CD-a dosta pomagala. Jovana je ranije voljela slušati moje pjesme i bila je prikriveni fan Željka Joksimovića. Kada je jednom prilikom došla u studio, primjetila je da mi je na jednoj pjesmi glas bio tih, skrenula mi pažnju na to i bila je u pravu. Tada sam bio ponosan na nju. Story: Šta kod nje najviše volite? Jovana me je veoma promjenila i hvala joj na tome. Ona je žena za sva vremena. Postoji i takva pjesma na mom albumu, na čiji se kraj ljudi ne bi trebali obazirati jer nije baš optimističan, ali ta rečenica Žena za sva vremena, prava je karakteristika za nju. Jovana je zaista unikat. Story: Kako provodite zajedničko vrijeme? Oboje imamo puno obaveza jer i Jovana ima uspješnu karijeru i nemamo dovoljno vremena jedno za drugo, ali kad god uhvatimo priliku putujemo zajedno. Ja sam inače malo zahtjevan tim povodom i volim kada mi se posvećuje mnogo pažnje, ali ona veoma drži do sebe i svog dostojanstva i mislim da nikada ne bi mogla da bude u mojoj sjeni. Story: Kako biste reagirali da budete prevareni? Vjerovatno ne bih bio povrijeđen jer bih shvatio da više nema razloga da budemo zajedno. Onog trenutka kada se dogodi prevara to podrazumeva da više nisi dovoljan i zanimljiv osobi s kojom si u vezi i da ona teži nekome ili nečemu drugome, i to je zauvijek kraj. Story: Razgovarate li Jovana i vi nekad o vjenčanju ili zajedničkoj prinovi? To su veoma intimne stvari o kojima ne bih zasad volio unaprijed pričati. Nekada se i najljepše stvari, ako se o njima previše priča, mogu izjaloviti. Vrijeme je uvijek najbolji sudac. Story: Jeste li se morali dugo borite za Jovaninu naklonost i da je osvojite? Prilikom našeg prvog kontakta bila je puna predrasuda o meni. Nervirao sam je, a da to nisam ni znao, a ona tako lijepa, visoka... I onda se dogodila kemija. Story: Što je najvažnije u vezi? Strast, ljubav, iskrenost, povjerenje? Dijeljenje svega toga. I sirotinja je slatka kada je imaš s kime podjeliti. Story: Ali stara izreka glasi da kada siromaštvo na prozor pokuca, ljubav na vrata izlazi? Nema šanse. Onda tu nije ni postojala ljubav od početka, nego je bila zabluda.