Evo me, evo me, evo me….znam da kasnim par dana s blogom, al sastavit se s vremenom ne mogu. Znate da su probe u tijeku. Prvo su bile probe svako za sebe – bend, plesačice, prateći i nas četiri. Onda smo iz malih prostorija gdje smo danima svako za sebe uvježbavali program, prešli u veliki prostor gdje su nam postavili tlocrt bine stvarnih dimenzija (da se naviknemo na prostor i kretanje). Tu smo vježbali s plesačicama, a pjesme smo puštači s cd-a. Kad smo savladali scenarij, kretanja, prostor i slično, od jučer nam se pridružio i bend. E, sad je situacija full kao da smo u Areni. Budući da je bio produženi vikend i nismo imali probe, jučer sam pola toga zaboravio. Bio sam frustriran. Sva sreća da je istina da tijelo pamti pokret i kretanje, pa mi se sve vratilo nakon prvog kruga ponavljanja. Uvijek kada je puno ljudi (bend 4 člana, pa trojica iz brass sekcije, pa 4 prateća vokala, pa nas 4….) na bini i sve treba ozvučiti kako bi nas čuli, a i mi sebe međusobno moramo čuti (to se zove monitoring iliti kontrola, da ne bi falšali ko svinje tj.da bi mogli čuti instrumente koji nam daju i drže intonaciju) nastane na početku kaos. Nekoliko njih ne čuje ništa, par njih čuje npr.samo bubanj, ovom su pretihi vokali, onoj je pretih klavir, preglasni brassevi….imate osjećaj da to nikada neće štimati, ali nekako se to u sat vremena posloži (to je tzv.tonska proba) i onda počinje glazbena kemija Ovaj tjedan bi trebali shvatiti da vladamo materijom/programom i opustiti se, a slijedeći tjedan ulazimo u Arenu, postavlja se prava bina, razglas, rasvjeta, video zidovi….sve što ćete moći vidjeti 13-og. Te probe će biti najzanimljivije. Siguran sam da će prvi dan biti nervoze (za sada je nema, tek u tragovima), malo tehničkog kaosa, grešaka….. drugi dan će biti super i svi ćemo biti zadovoljni što je sve sjelo na mjesto i onda dan koncerta….generalna proba….raspad sistema. to je znak da će biti dobar koncert J ……prekinuli me u pisanju…..morao odraditi neki intervju….i sad nemam pojma što sam pisao….izbacili me iz takta….. E, kad smo već kod intervjua….hrpu toga odradim, u nekoliko zemalja. Radio sam s mnogim novinarima i uglavnom se dosađujem. Kad mi npr.kažu za koje novine dajem intervju i ime novinara, brijem da bi mogao pogoditi 70% pitanja (mislim da sam čak preskromno presumirao postotak) koja će mi postaviti. Ako se kao razgovaramo, pa odemo u širinu, ja brbljam gluposti i rijetki novinar zna pogoditi ton intervjua/razgovora i izvući ono bitno što sam htio reći. Tu ne pomaže ni autorizacija. Najradije bi stisnuo delete u tom trenu. Ovaj tjedan je, između ostalog, izašao intervju u Starsu. Nije baš da je to časopis koji bi osobno čitao, ali tamo imam jedan inteligentan novinar koji ili (samo) jako dobro zna svoj posao i/ili ga jako voli i s njim su intervjui uvijek normalni, jednostavni, neopterećeni, drugačiji….pročitajte, pa javite dal se slažete (možete ako i uvijek preko moje webice). Samo da znate da cijenim svaki vaš komentar i javljanje (usput rečeno, hvala Josipu za prošlotjednu dvodnevnu diskusiju) Odoh svirati bubanj, pripremam vam malo iznenađenje Pišem za cca tjedan dana opet ciao
