Kako je igrati u filmu koji je režirao tvoj sin? Iskusio je to i naš veliki glumac Rade Šerbedžija koji u ‘72 dana’, filmu svog 39-godišnjeg sina Danila, igra glavnu ulogu. Zagrebačka premijera upravo je održana, od 14. listopada film je u kinima, a njih dvojica u paralelnom intervjuu pričaju o svom odnosu, o tome kako im je Danilov sinčić Ivan promijenio život i kako će si organizirati vrijeme, sada kad se 64-godišnji Rade s obitelji odlučio preseliti u Rijeku... Story: Vratili ste se u rodnu Hrvatsku. Jeste li se smjestili? Rade: Nisam ja zapravo nikad ni otišao, nego sam dvadeset godina dolazio i odlazio. Trenutačno smo unajmili stan u Rijeci i upravo ga sređujemo. Djevojčice idu u školu, ja putujem avionima kao i prije i snimam po svijetu, a Lenka, pak, čuva kuću i ponekad me prati na mojim putovanjima. Story: A vi Danilo, kako se osjećate sad kad znate da će otac biti u Hrvatskoj? Danilo: Drago mi je što su se vratili. Imat ćemo više vremena za druženja. Već vidim da ćemo se često nalaziti na pola puta između Rijeke i Zagreba, u Delnicama kod moje punice. Moram priznati da mi je jedino žao što više nećemo ići kod njih u Los Angeles, nekako smo se naviknuli na to. Story: Rade, kako su to prihvatili vaša supruga Lenka i kćeri Vanja, Nina i Milica? Rade: Moje kćeri Vanja i Milica oduševljene su Rijekom. Milica obožava svoje vikende s društvom u Opatiji, supruga Lenka je oduševljena gradom, a za mene je Rijeka oduvijek bila jedan od najzanimljivijih gradova u Hrvatskoj. Story: Veselite li se Rijeci, novom poslu? Rade: Naravno. Počet ćemo vjerojatno u veljači s kolegijem glume, medija i kulture. Sada završavamo posljednje pripreme s kolegama profesorima i suradnicima s riječkog sveučilišta i uskoro ćemo objaviti kad će biti prijemni ispiti. Story: Upravo ste se vratili iz Londona. Što trenutačno snimate? Rade: Dva filma. Imam ulogu u velikom projektu ‘X Man First Class’, koji snimam u Londonu, a ovih dana počinjem snimati film Angeline Jolie u Budimpešti. Story: Hoćete li zanemariti glumu zbog posla u Rijeci? Rade: Ne, ali ću smanjiti broj snimanja. Story: Danilo, spremate li vi nešto novo? Danilo: Kuham nešto u glavi i nikako da se natjeram staviti to na papir. Uvijek dugo razmišljam o projektu, ali zato kad počnem pisati, vrlo brzo je prva ruka gotova. Story: Film ‘72 dana’ režirao je Danilo, a vi Rade tumačite glavnu ulogu. Kako je bilo na snimanju? Rade: Na snimanju je bilo odlično. Danilo i ja oduvijek se odlično slažemo i dobro se razumijemo. Naposljetku, svirali smo zajedno u istom r’n’r bendu Livija Morosina! Danilo: Budući da je to bio moj prvi set dugometražnog filma, malo sam se pribojavao svega, ali kako je set odmicao, shvatio sam da osim u duljini, nema nikakve razlike od drugih setova. Ali s obzirom na to da sam se naoružao odličnom ekipom i asistentima, snimanje je proteklo na najbolji mogući način. Story: Rade, je li Danilo pozvao vas ili ste vi pitali njega za suradnju? Rade: Kad je Danilo napisao scenarij, bio sam iznenađen što je meni ponudio glavnu ulogu, a ne Bogdanu Dikliću. Ali sam bio sretan kad mi je rekao da smo Bogdan i ja braća u filmu. Danilo: Živa istina. Jednom je Rade, kad je postojala opasnost da ne može snimati moj film zbog nekog drugog velikog projekta koji je trebao raditi, izjavio da razmislim tko bi mogao umjesto njega uskočiti u film jer ionako zna da je jedini nezamjenjivi u mom filmu Bogdan Diklić. Story: Kako je surađivati sa sinom? On ipak u ovom slučaju mora biti šef... Rade: I u životu mi on često šefuje. A moram priznati da ga često i sâm pitam za savjet kad imam nekih problema, naročito kad je o mojem poslu na filmu riječ. Story: A vama s ocem? Je li zahtjevan, naporan...? Ili je, pak, potpuno drukčiji od toga? Danilo: S Radom glumcem mnogo je lakše nego s Radom ocem. Šalim se, naravno. On je veliki profesionalac s kojim je bio užitak raditi, baš kao i s Krešom Mikićem, Diklićem, Mirom Banjac i ostalima. Glumca uvijek treba slušati. Tri njegova prijedloga bit će nemoguća, ali četvrti će biti genijalan. Story: Danilo, vidite li se možda jednom kao kazališni redatelj? Bi li i onda Rade bio vaš prvi izbor? Danilo: I da mi nije otac, glumac Radina kalibra uvijek je prvi izbor. Volim kazalište i moram priznati da bi mi to bio veliki izazov. Možda za nekoliko godina kad još malo sazrijem. Tek punim prvih četrdeset godina. Za teatar ima vremena kad budem star i kad mi se ne bude više dalo smrzavati po filmskim setovima. Story: Jeste li ponosni jedan na drugoga? Rade: Naravno. Danilo: Svakako, u svakom pogledu. Story: Da vas sin ponovno pozove, biste li pristali igrati u njegovu filmu? Rade: Normalno da bih pristao. I da misli kako to nije savršen scenarij, svaki bi otac pomogao svojem djetetu. Srećom, Danilo me spasio tih dilema. Story: Jeste li zadovoljni što se Danilo posvetio režiji? Rade: Jesam. Iako je na moj prijedlog najprije završio filozofiju i grčki jezik, zbog čega sam siguran da je i on meni danas zahvalan. Story: Danilo, jeste li zadovoljni režijom? Ili ćete se možda ipak okrenuti grčkom? Danilo: Iako sam profesor filozofije i grčkog jezika, ne vidim se u tom poslu. Moj profesor grčkog i latinskog, Zlatko Šešelj, za kojeg sam imao sreću što mi je predavao i u osnovnoj i srednjoj školi te naposljetku i metodiku na fakultetu, pitao me na ispitu: “Danilo, ti se nećeš baviti ovim našim poslom, je li tako?” Kad sam mu odgovorio da neću, laknulo mu je te mi je sa zadovoljstvom dao četvorku! Story: Kako se slažete kao otac i sin? Rade: Odlično! Story: Jeste li ga odgajali autoritativno ili ste mu popuštali? Rade: Uvijek sam mu autoritativno popuštao, a to činim i sada. Story: Danilo je, kao i Lucija, prilično samozatajan. Ima li to veze s vašim odgojem? Rade: Vjerojatno ima veze i s odgojem, ali i s genima. Tu karakternu crtu naslijedili su od svoje mame Ivanke. Story: Koliko se često uspijete vidjeti i provoditi vrijeme zajedno? Rade: Bez obzira na to što sam dugo živio u inozemstvu, ipak smo se uspijevali dosta viđati i družiti svih ovih godina. Oni su dolazili kod mene i u London i u Los Angeles, a i mi smo dosta putovali ovamo. Ponekad dolazim, ponekad odlazim. Story: Sada je Danilo dobio sina. Kakav vam je unuk? Rade: Predivan, božanstven, lijep na mamu! Danilo: Priznajem, u potpunosti je na mamu. Već mi je neugodno kad me ljudi koji ne poznaju moju suprugu zaustave na ulici i pitaju: “Na mamu je, je li tako?” Počet ću u novčaniku nositi svoju fotografiju kad sam bio mali da se uvjere koliko smo zapravo slični, samo što nitko ne vjeruje da sam ja ta slatka beba. Story: Kakav je Danilo otac? Je li ga to na bilo koji način promijenilo? Rade: Postao je jako posesivan i brižan tako da moram raditi na tome da ga malo smirim. Sin mu je najvažniji, ali ne mora tako baš 24 sata. Danilo: Mora! Supruga je počela raditi, tako da sam osuđen na dadiljanje. Story: I kako to izgleda? Danilo: Trebate vidjeti kako izgleda stan. Bojno polje! Ivan je u fazi vađenja svih kućanskih aparata iz svih mogućih ladica. Kad pospremim jedno, tek tada vidim da je on pobacao nešto potpuno drugo. Story: Uživate li u očinstvu? Danilo: Neizmjerno. Story: Je li Danilo od vas tražio kakav savjet vezan uz odgoj sina, očinstvo općenito? Rade: Ima vremena, pitat će. Danilo: Čuvam kviska za neke ozbiljne probleme. Pubertet i ‘one’ razgovore. To ćeš ti, djede, morati objašnjavati, imaš peterostruko iskustvo. Story: Je li inače tip da vas pita savjete, jeste li toliko bliski? Ili je vaš odnos strogo muški, bez previše uključenih emocija? Rade: Muški. Danilo: Ali s emocijama. Story: A kako se slažete s Danilovom suprugom? Rade: Odlično. Lavinia je lijepa, divna i pažljiva osoba. Story: Kakva je Lavinia, Danilo? Kako provodite vrijeme s obitelji? Danilo: Supruga je iznimno organizirana, što meni neorganiziranom uistinu jako odgovara. Divna je majka i jedva čekamo vikende da možemo cijele dane biti zajedno. Često odemo u Delnice kod njezine majke na domaću hranu i svjež zrak. Punica križa dane na kalendaru kada će joj unuk doći tako da ti vikendi, nažalost, uvijek prekratko traju.
Razgovarala Tamara Borić Fotografije Oleg Moskaljov
