'Otkad te nema’, ‘Varalice’, ‘Nek ti jutro miriše na mene’, pjevala je Alka Vuica prvi put Zagrepčanima na Trgu bana Jelačića na dočeku Nove godine. Naime, prije deset dana pjevačica je bila na operaciji slijepog crijeva, a iako je riječ o rutinskom zahvatu, Alkino se zdravstveno stanje dodatno zakompliciralo pa je gotovo iskrvarila i bila podvrgnuta još jednom zahvatu. Stoga je ove godine na dočeku bila posebno dirnuta jer je, kako je izjavila, gledala smrti u oči. Kantautorica je oduševila okupljene, ali i iznenadila samu sebe jer je i plesala, dobro se osjećala te na rubu suza osjetila kolektivni naboj nade i vjere u bolje sutra. Ponesena takvim osjećajima i prekrasnom porukom koju je dobila od obožavateljice Željke, koja joj je napisala da joj skida kapu i da joj se divi jer je nakon nedavne operacije došla na kišni trg pjevati, zaputila se u šator, gdje su joj čestitali prijatelji Miro Ungar, Boris Novković i Vlado Kalember. Potom se zaputila u restoran Sora, gdje je ostala do dva sata, nakon čega se sa osmijehom na licu i ispunjena zaputila kući. Story: Jeste li prije imali problema sa slijepim crijevom? Upala slijepog crijeva se uvijek dogodi nenadano, a i bolovi su različiti i atipični, ovisno od osobe do osobe, tako da ne možete biti sigurni što se događa. Međutim, bol se ne smije ignorirati, ona nas upozorava da nešto nije u redu. Story: S obzirom na unutarnje krvarenje, jeste li se ozbiljno uplašili za sebe? Nisam se imala vremena uplašiti, sve se odvijalo brzo; i prva i druga operacija. Kad su me vozili na drugu, bila sam još ošamućena od prve anestezije i sjećam se samo da mi je bilo jako hladno, tresla sam se kao prut. Tek sam nekoliko dana nakon operacije, za sam Božić, postala svjesna što se moglo dogoditi i cijeli sam dan plakala i zahvaljivala Bogu. Bila sam čudno dirnuta i neprestano su mi tekle suze, ali to je valjda i zbog Božića i boravka u bolnici. Story: Je li se i vama dogodilo da ste počeli više cijeniti život i zdravlje jer ljudi često to uzimaju zdravo za gotovo? Svjesna sam da često živimo previše naporno, pritisnuti tempom današnje svakodnevice i da se ne brinemo o svom zdravlju koliko bismo trebali. No ja nisam osoba koja se ponaša neodgovorno prema svom zdravlju. Pazim na sebe i slušam svoje tijelo. Zato i jesam prije odlaska kući, izravno s puta, otišla na hitnu. Da sam došla dan poslije, moglo je doći do prsnuća slijepog crijeva, što je jako opasno. Story: Kako su reagirali vaši bližnji? Nismo nikome javili, nisam željela medijsku strku, tako da su znali samo moji roditelji i moj sin. Čak su i najbliži prijatelji doznali tek kad je sve prošlo i kad sam bila izvan životne opasnosti. No glasovi se prenose i opet su krenule kolati razne priče, ali barem sam tijekom boravka u bolnici imala mir. Story: Što vam je sin rekao? Arian se jako uplašio. Znate kakvi su muškarci u tim situacijama. No vješto je to skrivao kad mi je dolazio u posjet, tek mi je naknadno priznao da nije mogao spavati od brige i da mu je bilo strašno gledati me s tim ‘žicama’ u tijelu. Story: Hoćete li unijeti neke promjene u vidu prehrane ili aktivnosti te više paziti na sebe? Svako toliko unosim promjene u svoj život; tada više vježbam, prestanem pušiti, više se odmaram... pa onda opet unesem previše obaveza i nervoze... Nemam stalni ritam, uvijek živim u fazama akumulacije i pražnjenja. Takav sam tip. Kad je o prehrani riječ, uvijek se zdravo hranim.Mediteranka sam i to je osnova moje prehrane. Važno mi je da budem naspavana i da ono što unosim u sebe bude domaće, što manje konzervansa, a brzu hranu gotovo i ne konzumiram. Story: Jeste li iz ovog nešto naučili? Moram priznati da sam nakon operacije i komplikacija doživjela sve to kao neko upozorenje i svojevrsni spas. Iz reakcija određenih ljudi iščitala sam i količinu ljubavi i brige i koliko sam kome važna. Obećala sam Bogu i sebi neke važne stvari jer imam osjećaj da me zadužio tim predbožićnim spašavanjem, kada se iz nečeg tako banalnog mogla dogoditi tragedija, a opet je sve dobro prošlo. Naučila sam i nešto jako važno o zdravstvenim radnicima, pogotovo o medicinskim sestrama. Iako su mi i mama i sestra medicinske sestre, tek sam sad postala svjesna koliko je taj poziv svet i plemenit. Kada ste nepokretni i bolni, zdravstveni radnici su poput anđela oko nas, to su ljudi koji zaslužuju naše najdublje poštovanje, ljudi koji svakodnevno spašavaju tuđe živote, a često im nitko ne kaže ni hvala.
Razgovarala Antonija Nazor Snimke Story Press
