“Suprug je ispunio sve moje kriterije”

Prema svemu sudeći, pjevačica Vanna će u 2010. ružne stvari ostaviti iza sebe i godinu obilježiti novim radnim pobjedama - albumom ‘Sjaj’. Au­to­mobilske nesreće, koju je prije manje od mjesec dana izazvala u središtu Koprivnice, nastoji se ne prisjećati previše, ali joj zato lice preplavi osmijeh svaki put kada spomene djecu, 12-godišnjeg sina Luku i osmogodišnju kćer Janu. Iako je mnogi ne doživljava­ju takvom, nasmijana i opuštena, 39-godišnja glazbenica na snimanju je zabavljala cijelu ekipu, a strogoći ponekad pribjegava kada sa suprugom Andrijom Vr­doljakom odgaja njihovo dvoje djece. Koliko je uspješna u tome i koja je njezina tajna zdravog bračnog odnosa, otkrila je u ovom intervjuu. Story: Nakon trogodišnje stanke izdajete novi album ‘Sjaj’. Nadam se da će izaći prije ljeta. Pjesme se rađaju s vremenom i ne postoji točno određeni rok. Album će imati deset pjesama. Za sada je radni naziv ‘Sjaj’ i nadam se da će tako i ostati jer mi to nešto znači. Tako se zove jedna od dviju pjesama koje sam nakon dugo godina napokon sama napisala. Story: Pjesme niste pisali još od vremena ET-a. Zašto ste čekali toliko dugo? U ovaj sam posao krenula s dečkima iz ET-a, i to je bio najsimpatič­niji i najdraži proces. Sami smo st­va­rali pjesme koje su ljudi rado slušali. Nakon što sam otišla iz dance benda, odjednom, s obzirom na to da su mi cijeli život govorili da imam sjajan glas, počela sam pjevati izvedbe drugih autora. Zatomila sam talent i krenula u nova osvajanja. U mojoj se glavi često vrtjela gomila novih ideja, glazbenih i tekstualnih, pa sam odlu­čila nešto napraviti kad je o tome riječ. Story: Koliko vam vremena treba da napišete jednu pjesmu? Puno. Kada bih se malo više istrenirala, mogla bih to raditi i spretnije, ali ne postoji taj trenutak u danu koji mogu nazvati svojim radnim vremenom. Stvaram šećući psa, spremajući po kući ili hodajući gradom. Pjesma ‘Sjaj’ pomalo je buntovna, govori protiv situacije u kojoj se danas ljudi nalaze, a to je snižavanje kriterija na svim poljima, s čime se nerado mirim. Možda to primjećujem i kod sebe, ali se protiv toga žestoko borim. Ne znam uspijevam li. Story: Na koje kriterije mislite? Ima ih gdje god pogledate. Riječ je o moralnoj krizi. Umjesto da se posvetimo sebi i uredimo život koji nije materijalno va­žan, mi smo u općoj krizi jer se borimo za život i viziju života koji bismo željeli živjeti. Ljudi su počeli glumatati jer se srame situacije u kojoj je­su. Treba biti duhovno snažan i oplemenjen da bi se toga riješio. Borimo se za odgoj svoje djece, a na poleđini svakog časopisa reklamiraju pornografske oglase koje svaki put istrgnem iz novina. Story: Ulazite u 40-e. Jeste li se puno promijenili u posljednjih dvadesetak godina? Mislim da sam danas puno opreznija. Poznata je izjava da je čovjek do 30-ih piroman, a nakon toga vatrogasac. Poslovno se nisam toliko promijenila, ali privatno jesam. Čovjek odjednom postane svjestan svega. Svugdje je opasnost zato što postoji netko za koga se brineš. Story: Bojite li se starosti? Strah me jedino da mi se nešto ružno ne počne događati sa zdravljem. Naravno da mi, žene, živimo pod neprestanim pritiskom. Dok god bu­de starijih žena koje lijepo izgledaju, ja ću biti u svojevrsnom uvjerenju da se to može dogoditi i meni. Naravno da želim što dulje dobro izgledati, ali ušli smo u trku koja nema veze sa zdravim razumom. Uostalom, vrlo će brzo moja kći postati bajna ljepo­tica pa će mi najveća uživancija biti gledati nju, a ne sebe. A ja ću i dalje jed­na­ko dobro pjevati. Story: No postoje i estetske operacije. Sve je to super, no ja sam osoba koja ide u bolnicu samo kada se sruši u nesvijest. Danas više ne gledamo serijale o že­nama koje se operiraju, nego o doktorima koji operiraju. Gdje je kraj?