Oni su bezobrazno zgodni, duhoviti, obrazovani i među najboljima u bazenu. To su Duje Draganja, Aleksej Puninski, Mario Todorović i Mario Delač, veličanstvena četvorka koja je prije samo deset dana na Europskom prvenstvu u Istanbulu osvojila srebro u muškoj štafeti. No za najprkosnijeg među njima, našeg najtrofejnijeg plivača, 28-godišnjeg Duju Draganju, to nije bila jedina medalja na tom natjecanju. Na 100 metara mješovito Duje je osvojio zlato, a na 50 metara slobodno ovjenčao se srebrom. I dok su nakon Istanbula naši plivači odmah krenuli put Siska na ekipno prvenstvo Hrvatske, gdje su još poboljšali svoje rezultate, prije blagdanskog odmora našli su vremena i za naš časopis kako bi podijelili svoje dojmove i otkrili nam neke svoje snove... - Osjećam se dosta iscrpljeno, ali i zadovoljno jer smo trener Goran Kežman i ja postigli zacrtano, iako u plivanju uvijek nađem nešto što sam mogao bolje, pa tako i sada. Utrka na 100 mješovito nije mi prioritet, nego zabava i biti prvak Europe u disciplini koju prvi put plivam, nešto je čega sam se na trenutke bojao, ali i čemu sam se potajno nadao. Iskreno sam sretan zbog te medalje i utrke i doista ne znam kad će mi opet nešto biti toliko zabavno. A kad je o štafeti riječ, ponosan sam na dečke koji su plivali sa mnom jer smo dokazali da smo svake godine sve bolji! - rekao nam je Duje, kojeg je na putu u Istanbul pratio i otac Petar, njegov najvjerniji navijač s tribina. A kad smo ga pitali što je s obožavateljicama te ima li što novo u njegovu ljubavnom životu, rekao je: “Uvijek... Ali to je sve što ću reći. A kad je o obožavateljicama riječ, ne primjećujem da ih baš ima oko mene. Dobijem koji SMS tijekom godine, ali to je to”, skromno će naš europski prvak koji će Božić tradicionalno provesti u Splitu s obitelji, a za novogodišnju noć još nema planove. - Veselim se skorašnjem odlasku u Ameriku, gdje ću posjetiti drage prijatelje i otići u ribolov te odraditi nekoliko plivačkih klinika, a onda opet treniranje za europsko prvenstvo u Budimpešti - rekao nam je Duje koji uz 25-godišnjeg Alekseja Puninskog, našeg plivača podrijetlom iz Rusije, neprestano zbija šale i nasmijava ekipu štafete. - Dobar smo tim... Malo nam je nedostajalo da budemo na samome vrhu. Drago mi je zbog medalje, ne volim dolaziti kući praznih ruku! - otkrio nam je žustri Rus, pravi perfekcionist koji je i tijekom snimanja najviše pazio na to kako će sve ispasti. - Teško je reći da su mi se s Istanbulom ostvarili snovi jer sam i prije imao zapaženih rezultata, no najveći san svakog sportaša jest medalja s Olimpijskih igara. Sve vodi prema tome, svaki trening i odricanje! Trenutačno sam usredotočen na svoj klub HAPK Mladost kako bih pridonio obrani naslova prvaka od prošle godine - rekao je Aleksej koji je u sretnoj vezi, a kaže kako ne misli da ima zvjezdani status među djevojkama jer, prema njegovim riječima, plivanje nije sport koji je toliko medijski popraćen. No osim plivanja, temperamentni Aleksej ima i drugih afiniteta... “Ove sam godine ostvario svoj najveći cilj, diplomirao sam, a namjeravam nastaviti edukaciju na MBA-u, jednom od najboljih sveučilišta u Europi.” I dok je Alekseju snijegom okovana metropola nešto normalno i neprestano ju je uspoređivao s onom moskovskom, naš najmlađi član štafete, 21-godišnji Mario Todorović, brojao je sate kad će put svoje Korčule, gdje će s obitelji i prijateljima proslaviti medalju. “Još uvijek osjećam uzbuđenje i povišene emocije, a medalju posvećujem jednoj dragoj osobi, koja će vjerojatno shvatiti da je to za nju, naravno, ako bude ovo čitala”, bio je romantičan, ali i vrlo samozatajan Mario Todorović koji se planira prvo dobro odmoriti. “Veći dio blagdana provest ću u krugu obitelji s obzirom na to da ih rijetko viđam zbog natjecanja i treninga. Prije tjedan dana moja je sestra diplomirala pa uz moju medalju imamo još jedan razlog za veliko slavlje”, ispričao je Mario koji se najviše veseli maminoj domaćoj kuhinji, a poslije odmora na Korčuli opet slijedi učenje za ispite na Višoj trenerskoj, gdje odnedavno studira. Iako su svi u ekipi glasniji od njega, plavooki zagrebački dečko Mario Delač skroman je bez obzira na sve rezultate koje postiže i pojavnost koju posjeduje. “Sretan sam što sam dio te štafete i što nismo razočarali te smo nakon prošlogodišnje bronce sada došli i do srebra. Moj je cilj uvijek napraviti korak više, pa tako se dogodine nadam zlatu!” iskreno će Delač koji je već godinu dana u sretnoj vezi i još uvijek jako zaljubljen. “Za svoju djevojku imam samo riječi hvale, tu nema nikakvih problema kad je o mojim treninzima i netjecanju riječ zato što je i ona sportašica pa to razumije”, rekao je Mario, koji je nedavno završio marketing na sveučilištu u Minnesoti, a sanja o danu kada će se jednog dana od plivanja moći i živjeti.
Napisala Astrid Werbolle Snimila Matea Smolčić Šminka Sanja Agić Zahvaljujemo Fly baru na prostoru i prodavaonici Replay na odjeći
