“Alkohol? Više ne dolazim u napast!”

Hrvoje Kečkeš jedan je od onih ljudi koji vas uvijek iznenade svojom jednostavnošću i smislom za humor. Mladi glumac došao je na intervju dobro raspoložen, ne oklijevajući odgovoriti na sva pitanja vezana uz profesionalne izazove, život u braku, ali i na osobne krize koje je proživljavao tijekom godine. Unatoč svemu, 34-godišnja zvijezda popularnih serijala i ozbiljan kazališni glumac, svakodnevno uživa u malim stvarima; od šetnje, druženja s prijateljima, do igranja nogometa, a za sebe priznaje da je napokon odrastao i da je sa suprugom Vedranom spreman prvi put postati otac. Story: U petoj sezoni ‘Bitangi i princeza’ nasmijavate kao Kazo. Često tumačite komične likove, jeste li se zaželjeli ozbiljnijih uloga? Vidi se moj afinitet prema humoru i drago mi je što nekog mogu nasmijati. Otvoren sam za sve opcije i vjerujem da ću u budućnosti moći raditi neke karakterne uloge. Nemam problem s tim što me angažiraju samo za komične, zapravo mi je drago. Dok nešto drži vodu, to treba raditi, a nikad se ne preispitujem, pogotovo ne zbog posla. Znam u čemu se osjećam dobro, i nije važno je li to komična ili dramska uloga. Story: Gledate li i inače sve u životu sa smiješne strane? Mislim da je to dobar recept, ali ponekad se ne može sve pretvoriti u humor. Ne može čovjek sam sebe varati. Ipak, koliko god mogu, dajem komičan prizvuk situacijama, što mi je i neka životna nit vodilja. Story: Ipak, prije pola godine završili ste u bolnici na liječenju od alkoholizma. Kako se danas osjećate? Hvala Bogu, super sam. I to teško razdoblje pokušao sam sebi dočarati kao nešto potpuno životno i normalno. Prijatelji, kolege i rodbina pomogli su mi u tome da nemam nikakvog srama zbog toga. Smatram da se to svakome može do­goditi, to je bolest koju treba liječiti. I u kazalištu sam uvijek imao sjajnu podršku, od ravnatelja preko cijele uprave pa do kolega koji su bili uz mene i u danima kad sam bio u bolnici. Što je najvažnije, to je iskustvo prošlo bez posljedica za mene. Story: Možda je ovo naivno pitanje, no kako se jedan mlad i uspješan čovjek poput vas uspio zaplesti u tako ozbiljan porok? To se dogodilo iz neke nesmotrenosti koja je užitak pretvorila u porok i ovisnost. Ne mogu reći je bila riječ o mo­jem teškom životu ili pos­lu. Ne mogu navesti neki racionalan razlog, riječ je o hedonizmu koji je prešao u nešto što čovjek obično ne vidi, a pretvorilo se u ovisnost. Bolje da je puklo nego da sam se zavaravao. Dok nisu svi mostovi porušeni, to treba riješiti. Story: Prema vašem mišljenju, što je najvažnije da bi se čovjek othrvao ovisnosti? Uvijek volja, ali i usredotočivanje na neke druge stvari. Treba staviti na vagu sve što imaš i što još možeš napraviti, odnosno što možeš dobiti s jedne strane, a isto tako i izgubiti. Pogo­tovo ako imaš puno ljudi s kojima si dobar i koji te vole. Spoznaja koliko boli nanosiš bližnji­ma presudna je stvar i tada se lakše usredotočiti na neke prave stvari. Tada nam se manje mo­taju po glavi bilo kakve gluposti. Najviše mi pomažu svakodnevni kontakti s roditeljima, prijateljima i igranje nogometa ponedjeljkom. Story: Budući da ste jako vezani uz obitelj, bojite li se da biste ih opet mogli razočarati? Naravno da osjećam ljudski strah, ali usmjeravanjem na neke druge obaveze i životne situacije, najviše pomažem sebi. Story: Kad ste došli iz bolnice, rekli ste da vam je tim ljudi puno pomogao. Odla­zite li još na savjetovanja? Da, viđamo se prema dogovoru, a zapravo je za održa­vanje apstinencije možda najbolji recept duhovna domena. Oduvijek sam vjernik, odlazim kod patera Zvjez­da­na Linića na duhovnu ob­no­vu. Posljednji sam put bio prije tri tjedna. Story: Kakvo vam je to iskustvo? Poslije seminara osjećam se predivno, to jednostavno treba doživjeti. Vje­rujte mi, nisam usamljen u tome, puno ljudi dolazi ondje potražiti utjehu. Uos­talom, pateru Liniću nije potrebna nikakva reklama, samo treba doći i prepustiti se. Story: Jeste li došli u napast opet posegnuti za alkoholom? Ne, nikako. Kažem, nije to prob­lem održavati i zato što imam dobre prijatelje s kojima se često nalazim. Društveni su potrošači kao i većina ljudi i zbog toga ne treba zabijati glavu u pijesak, nego se zabavljati s njima u nekom svom smjeru koji mi je ukazan. CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY