“Žena me više ne može izbaciti iz takta”

Jedno ga vrijeme nismo imali priliku gled­a­ti na malim ekranima, no veliki zavodnik, šarmer i glavni negativac domaćih tel­e­n­o­vela vratio se ulogom u HTV-ovoj sapunici ‘Dolina sunca’. Iako slovi kao ko­m­­­plicirana osoba, slična likovima koje često glumi, Pe­tar Ćiritović spremno je sjeo u automobil i proput­o­v­ao 60-ak kilometara kako bi nekoliko sati proveo na dogovorenom snimanju. Teško je u kratkom razdob­lju procijeniti osobu, no ovaj 31-godišnjak ostavio je dobar dojam, a iako je rekao da od njega nećemo puno doznati o privatnom životu, svoju novu ljubav ipak nije mogao sakriti. Story: U ‘Dolini sunca’ opet igrate negativca. Naravno. Zapravo sam ve­liki negativac. Juran Vitezović ima 30-ak godina i posvojeni je sin bogate ob­i­telji Vitezović. Sposoban, nesretan, iskomp­l­e­k­siran, željan potvrde, oženjen... Story: Često se priča da ste karakterno sli­čni likovima koje igrate. Koliko tu ima istine? Nema nikakve razlike i ima svakakve. U jed­noj velikoj seriji glumci pr­olaze faze, od krajnje negativne do kraj­nje pozitivne, a isto se tako kroz te moduse ponašanja provlače razne emocije. Kao što sam već re­kao u jednom inter­vjuu, svi mi ponekad poželimo zavrnuti vrat nekome, a katkad smo naj­div­niji ljudi na svijetu. Dak­le, kako onda de­fini­rati negativca? Privatno nikada ne bih radio stva­ri koje ra­dim u seriji, ali ne znači da mi ponekad nisu pa­le na pamet. Raz­lika je u toj realizaciji. Story: Znači li to da ste u privatnom životu vjerni voljenoj osobi? Da. Ne znam zašto se to stavlja u kontekst vjernosti u vezama. Či­njenica jest da moje uloge pra­ti i šarolik seksual­ni život, odnos­n­o da mi mo­nogamija nije jača strana, ali svi ti liko­vi ni­su pro­mi­skui­tet­ni bez ra­zloga. Sve te žene ima­ju nekakvo opravdanje i sa svima moj lik ima neki cilj. Naposljetku, u ‘Običnim ljudima’ Luki Dra­ganu ljubavnica je postala žena, a dijete za koje je mislio da nije nje­govo - zapravo je bilo. Dakle, ipak je riječ o ljubavi. U ‘Dolini sunca’ također je prisutna dru­ga žena, potrebna radi ostvarenja nekih ciljeva u životu. Story: Čime vas 
žena može izbaciti iz takta? Više ni s čim. Ni­sam ni ja više klinac. Trideset jedna mi je go­dina, puno je žena proš­lo kroz moj život i svaka je nova osoba donijela nove spoznaje, jed­no novo iskustvo. Prije me sve živciralo. Kašnjenja, šminkanja, tračanja... No jednom dođeš do točke kada ili shvatiš ili ne shvatiš neke stvari. Ja sam shvatio da je velik broj žena genetski predodređen za kašnjenje. Tu p­o­stoje tri opci­je: proba­ti to promijeniti, složiti se s tim ili se živcirati zbog toga. Najbolja je opcija složiti se s tim. Pokušaš si osmisliti život na način da ti takve stvari jednostavno ne smetaju. Ako imamo dogovor u sedam, znaš da će ona doći u osam, pa se i ti prilagodiš tome. Ništa me ne može izbaciti iz takta osim nepravde. Story: Što mislite, kakvi ste u vezi? Kompliciran. Problem je u očekivanjima. Kada nekome skuhaš ručak, očekuješ da ti bude skuhan ručak; ako si nekome vjeran, očekuješ vjernost od te osobe. Za sebe mogu reći da sam vjeran i da sam zahtjevan, ali i da to vraćam stostruko. Story: Jeste li trenutačno u vezi? Jesam. Story: Koliko dugo? Sedam mjeseci. Story: Može li se znati nešto više o vašoj djevojci? Kako se zove? Znate da o tome ne želim razgovarati. Imam curu i u sretnoj sam vezi sedam mjeseci. Story: A gdje ste se točno upoznali? U Splitu. Story: Čime vas je osvojila vaša djevojka? Ja osvajam djevojke. Ne osvajaju one mene. Story: Dobro, čime vas je privukla? Svime što nosi sa sobom. Izgledom, pameću, smijehom... Story: Živite zajedno? Ne. Story: Je li riječ o ozbiljnoj vezi? Pa kako sa 31 godin­o­m možeš ući u neozbiljnu vezu?! Story: Vidite li se u braku? Apsolutno. Story: Sa sadašnjom djevojkom? Da. Brak ne doživljavam kao svi ostali. Nikad u životu ne bih pitao ljude žele li brak. Ljude bih pitao vide li se s djecom. Koja je razlika živim li s djevojkom ili smo u braku? Story: Očito postoji razlika kada se ljudi teško odlučuju na taj korak. Ljudima je teško biti i u vezi jer su svjesni da one ne funkcioniraju. Kad si u braku, imaš crkvenu i svjetovnu obavezu. Po­tpisao si nekakav ugovor i to više nije tako lako raskinuti kao vezu. Lj­u­di se boje toga da se ne mogu pos­v­a­đati nasred restorana, jednostavno se ustati i time završiti priču. Naposljetku, mislim da Bog ne gleda na n­as kroz formu. I da nam svima jedna­ko sudi. Story: Dakle, vama brak predstavlja prepreku za lakši prekid veze? Brak daje nekakav pečat, krunu veze. Činje­nica jest da se ne mogu posvađati i prekinuti u pet minuta, nego moram ići na sud. No nije problem u tome. Vidim se u braku, vidim se na Mjesecu, vidim se s dj­e­com. I to je bit. Ali to je opet pita­nje očekiva­nja. Možda ja želim djecu, a moja žena ne želi. Ako si u braku, drugi će očekivati da imate djecu i mislim da se zato neki teško odlučuju na taj korak. Brak kao brak ne predstavlja ništa. Odeš u Las Vegas i vjenčaš se. Ali mi smo iz katoličke zem­lje u kojoj neke stvari idu određenim tijekom. Cura, hodanje, brak, d­jeca. Ono što je meni grozno, a danas je gotovo postalo norma, prvo hodanje, potom dijete, pa brak. Onda se za dvije godine razvedu, što našteti djetetu. Danas to ljudi rade iz obijesti. Idemo praviti djecu jer nam to baš odgovara, a i stvara lijepu obiteljsku sliku. Story: Zamjerila vam se institucija braka? Danas je život težak. I nije lako imati djecu. Tr­eba im­ati hrabrosti dovesti ih na ovaj svijet. Svako vrijeme nosi svoje breme. Uvijek je bilo teško i uvijek je bilo i droge, i alkohola, i nasilja i ubojstava, i siromaštva... Sve ima svoje i za i protiv. Optimist sam i d­ao Bog da u životu imam djecu. Ali prvo treba promisliti o svemu. To je ipak jedan život. Imam sreću što kod me­n­e kod kuće odrasta jedno malo, najslađe stvorenje. Njegova mama, moja teta, koja je u 42. godini rodila prvo dijete, pokazala mi je da sve može super funkcionirati. Sada mogu sve to iskusiti iz prve ruke i sudjelujem u njegovu razvoju od prvog dana. Story: Čini se da uistinu priželjkujete dijete. Priželjkujem djecu. Htio bih da se nastavi moja loza. Zadnji nosim ovo prezime. Moj je tata je­dinac i ako budem imao kćeri, loza staje. Story: Dakle, želite sina? Ne. Volio bih imati kćer. Želio bih i sina, ali prvo bih volio imati kćer. Story: Zašto? Više vole tatu. Gledam prijatelje koji imaju kćeri. To je predivno. Nitko ih ne može u sekundi izbaciti iz takta ili usrećiti kao kćeri. Story: Jeste li sprem­ni za ulogu oca? Mislim da ću uskoro bi­ti spreman. Obavio sam sve nekakve važne stvari u životu. Završio sam školu, fakultet, radim, zarađujem, imam svoju kuću, auto... Story: I pronašli ste ideal­nu ženu? Što je to idealna žena? Pokažite mi idealnog mu­škarca pa ću vam pokazati idealnu ženu. Story: Približno idealnu? Ideal je nemoguće pronaći. Ono što sam ne­kako shvatio jest da ljudi traže osobe koje imaju isti broj mana samo da su te mane komplementarne. Nije problem kada je netko super. Mislim da svi mi u životu tražimo svoje polovice koje nam odgovaraju s te neke negativne strane. Postoje ljudi koji iz tebe izvlače sve najgore, a i oni koji iz tebe izvlače najbolje. U to smo se svi uvjerili nekoliko puta u životu. Story: Znači li to da ste vi pronašli svoju bolju polovicu? Ne znam.