Jedinstveni frontmen grupe Film, Jura Stublić, već trideset godina sretno je zaljubljen u glazbu kojoj je posvetio cijeli svoj život. S obzirom na to da su oko njega samo ‘dobre vibracije’, ne čudi što se njegovi popularni hitovi nastali potkraj sedamdesetih danas slušaju i pjevaju s istim žarom kao i prije trideset godina. Uoči svojeg koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture, osnivač i pjevač Filma - također poznat kao Jura Jupiter - ugostio nas je u svojem domu iznad Maksimira, u kući koja je postala njegova mala oaza mira i slobode, gdje nastaju rock remek-djela, a koju dijeli s ljubimcem, mačkom Topinijem. U intervjuu za časopis Story ova glazbena legenda otkriva svoju mirnu, ali i buntovničku stranu te je li nakon 55. godine života postao ‘rob ljubavi’. Story: Nekoliko dana dijeli nas od koncerta Jure Stublića i grupe Film u Tvornici kulture. Imponira li vam činjenica da već sedam godina uspijevate rasprodati koncerte? Naravno da mi imponira. Naime, stvorila se potreba, ali i navika, kako kod mene, tako i kod publike za tim koncertom koji je redovito koktel dobre svirke, zabave i plesa. Uživam u onome što radim tako da je koncert svojevrstan rezultat obostranog uživanja u rock’n’rollu. Story: Posljednjih godina mlađe generacije sve češće posjećuju vaše koncerte. Da. Mislim da prije svega dolaze radi pjesama jer se lako prepoznaju u njima bliskoj, svježoj, mladoj priči. Moji kolege iz benda više-manje su dvadesetogodišnjaci i tako uspijevam komunicirati s mlađim generacijama. Naime, u rock’n’rollu mora biti tog erotskog naboja - ne samo ljubavi prema pjesmama nego i ljubavi među izvođačem i publikom. Volim vidjeti mlađe ljude u publici, pogotovo djevojke. Jer rock bez djevojaka jednostavno nije rock. Story: Na čemu trenutačno radite? Nakon koncerta u Tvornici sviramo u Osijeku tako da su probe iznimno intenzivne. Postoji problem kada kolege iz benda prijeđu tridesetu, dolaze u fazu pobune pa ne podnose autoritete i žele ići raditi nešto dugo. Tada gube djetinju nevinost koja je potrebna za sviranje mojih pjesama. Ja sam je zadržao vjerojatno zato što sam neoženjen. Znati svirati jedna je stvar dok je energija na nastupu nešto sasvim drugo. Story: Jeste li perfekcionist? Da, i to bolesni perfekcionist. Iznimno sam nesretan kada nešto na koncertima ili snimkama ne zvuči kako bih želio i zbog toga sam odlučio sve svoje najveće hitove ponovno snimiti. Ne znam hoću li imati dovoljno novca i vremena da to završim onako kako bih želio, ali sve ću napraviti da uspijem. Story: Kako danas s vremenskim odmakom gledate na razdoblje novog vala? Strašno je puno godina prošlo, a meni se čini kao da je sve bilo jučer. U vrijeme kada sam se počinjao baviti glazbom, ona se smatrala buntovničkom. Otac je bio protiv toga. Točno se sjećam njegove rečenice: “Od svega toga neće biti ništa.” Čak ni puno prijatelja nije vjerovalo u mene, no bio sam uvjeren da ću uspjeti. Iz toga sam crpio inspiraciju i motivaciju jer nisam tip koji je sklon odustajanju. I danas se neprestano moram dokazivati, i danas je moja glazba moja borba. Story: Kako izgleda život jednog rokera? Za mene taj način života prvenstveno podrazumijeva slobodu. U mom životu sloboda ima prednost čak i pred emocijama. Kada bih morao birati između ljubavi prema ženi i slobode, odabrao bih slobodu. No mediji serviraju nešto drukčiju sliku rock glazbenika. Senzacionalistički i skandalozni trenuci puno su zanimljiviji od discipline koju podrazumijevaju pjevanje, koncerti ili, pak, turneje. Story: Glazbom se bavite više od trideset godina. Ipak, rijetko vas viđamo u medijima. To je povezano sa slobodom. Volim anonimnost, sakrivam se od medija, a ljudi na ulici prepoznaju me samo povremeno. Nisam tip od skandala. Medijska prisutnost donosi novac, ali nije sve u novcu. Story: Vi ste neženja. Koje su prednosti, a koji nedostaci samačkog života? Kuhanje sam eliminirao i jedem isključivo u restoranima ili kupujem gotovu hranu. Imam odličnu spremačicu pa mi kuća blista. Prednost mog načina života jest što se mogu posvetiti kreaciji, karijeri i plandovanju. Volim se probuditi ujutro, ležati nekoliko sati i surfati internetom u krevetu. Ipak, lijepo je imati osobu kojoj ćeš se vratiti i zagrliti je. Story: Jeste li zaljubljeni? Da, imam djevojku i u mojem je ljubavnom životu najvažnija stvar to što s njom mogu otići u kino. Uživam u tim trenucima. Story: Vjerujete li u brak? Brak je super, on je najprirodniji način veze između muškarca i žene. I ja sam oženjen. Moja supruga zove se glazba i vjeran sam joj pa ju ne bih prevario ni s vlastitom djevojkom.
Razgovarala Ana Lukiček Snimke Matea Smolčić; Cropix; Pixsell
