Obasjana suncem i okružena lijepim pej­zažima, sljedećih nekoliko mjeseci gl­u­m­i­c­a Ana Vilenica svakodnevno će pos­j­e­ć­i­v­ati domove brojnih Hrvata. Nai­me, Ri­j­e­čanki koja je već živjela u neko­liko eu­ropskih gradova, pripala je glavna uloga u novoj seriji ‘Dolina sunca’. Iako ćemo u seriji pra­ti­ti njezine uz­budljive ljubavne zgode i nezgode, ovoj 31-godišnjakinji privatni život je ipak malo mirniji. Za sada, zaokupljena je snimanjima i probama s kazalištem Montažstroj, ali se nada da će njezinu pozornost uskoro privući i neki muškarac. Jer kako sama priznaje, koja žena ne bi voljela da joj se dogo­di fatalna ljubav?! Story: Vaša je glavna uloga u ‘Dolini sunca’, jeste li očekivali takav razvoj situacije? Ne, to je iznenada došlo. Umalo nisam otišla na audiciju, bio je petak i popodne su me nazva­li i pitali želim li glavnu ulogu. Željela sam radi­ti, ali nešto manje, tek da imam primanja ove godi­ne. Uopće ne razmišljam da je to glavna uloga, ne osjećam pritisak, i to mi je ok. Story: Kakava je atmosfera na setu? Za sada mi je super. Shvatila sam da baš jako vo­lim biti na setu, mogla bih cijeli dan samo sj­editi i gledati kako ljudi rade. Jako je ležerno i dobro organizirano tako da se stigneš za sve pripremiti. I ekipa je stvarno odlična, a imamo i šest mjeseci da se porječkamo.

Story: Snimate po cijele dane, ustajete se u pet ujutro i imate kazališne probe, odakle ener­gija za sve to? Imam puno energije, mislim da je za sada nisam iscrpila. Volim neprestano biti u pogonu, jedino se živciram kada trebam iskordinirati dvije stvari ili zbog jedne kasnim na drugu. Ma­lo discipliniranije živim, morat ću zapostaviti noćne izlaske i ići ranije spavati. Story: Kako se opuštate? Nakon probe s Montažstrojem obavezno uživam u vrućoj kupki da bih opustila mi­šiće i bolne kosti. Volim kave s prijateljicama, a tu su i šetnje da malo vidim zelenila.­
Story: Hrvatska publika upoznala vas je kao Lottu u ‘Ponosu Ratkajevih’, je li vam ta uloga otvorila vrata glumačkim angažmanima? Da, u Hrvatskoj. Preko te uloge dobila sam priliku glumiti u Sceni Gorica. Poslije sam do­bila još neke uloge i volim ondje raditi jer je mala i izolirana sredina. Imam osjećaj kao da sam na odmoru. Malo po malo, otvorile su mi se i druge uloge, upoznala sam ljude... Story: Smeta li vam kada vas opisuju kao krh­k­u­ plavušu? Ne, ali sebe ne doživljavam kao takvu, a cije­li me život tako nazivaju. Možda tako djelujem, ali imam u sebi puno više snage nego što ljudi misle. Postoji taj jedan nesklad između on­oga što osjećam i kakav dojam ostavljam. Ali to mi ne smeta.
Story: Kako biste se opisali? Svojeglava, tvrdoglava, up­o­r­n­a­, puna ener­gije i volim pristupati ljudima. Na sv­o­ju ruku sam, solo igrač. Story: Biste li promijenili boju kose po kojoj ste poznati? Nakratko bih voljela imati crvenu kosu. Mo­ja je kosa potamnjela i sada mi je prirodna b­o­ja sivkasta tako da idem na bojenje. Imam kod kuće crnu periku pa je katkad isprobavam, ali to prevelika razlika. Volim se mije­njati.
Story: Iz Rijeke ste, studirali ste u Sarajevu, preselili se u London, snimali u Zagrebu - planirate li neko novo odredište za život? Nemam nikakav novi grad u planovima. Mis­lim da je vrijeme da si stvorim neku bazu odakle ću moći odlaziti na druga mjesta na nekoliko mjeseci. Više nemam energije otići negdje sama i krenuti iz početka. Najlakše je otići, ali nije lako započeti novi život. Sada sam u Zagrebu, željela bih si tu kupiti stan. Story: Što roditelji kažu na česte promjene? Sretni su što sam sada ovdje. Da se pita mo­ga t­a­tu, on bi zatvorio sve aviokompanije da više nikamo ne letim.
Story: Izjavili ste da ste se probudili u tri ujut­ro i rekli da idete u London - jeste li i inače tako impulzivni? Odluka se rodi u meni i tada je potrebno neko vrijeme da se realizira. Dugo sam osjećala da ne želim ostati u Sarajevu, a London je bio moj san. Nisam se samo probudila i rekla da id­e­m u Afriku, to se dugo akumuliralo u me­ni. Volim doći u novu sredinu i upoznavati ljude. Story: Je li vas bilo strah velike promjene? Ne. Ponekad me strah što me nije strah. Story: Bojite li se čega? Strah me odbijanja, nečega što bih mogla na­zvati neuspjehom ili da izgubim sebe kao što se može dogoditi kad si dio neke zajednice. Ka­d pomalo zajednica ulazi u tebe i ti joj se prilagođa­vaš, mislim da na neki način gubiš dio se­b­e. Story: Može li do toga doći i u vezi? Naravno. Tome sam također sklona. Mo­gu potpuno zaokrenuti svoj život kad sa­m u vezi iako znam da to ne smijem raditi. Mislim da se to dogodi svakoj ženi, teško je to kontrolirati. Uvijek će prije djevojka ući u društvo dečka nego što će se on opustiti u njezinu. Ne zn­am zašto je to tako, ali jest. I onda kad prekinete, ne znaš gdje su nestali svi ti tvoji prijatelji. Story: Zna se za vašu vezu s redateljem Niko­lom Iv­andom, u kakvim ste odnosima ostali? Dobrim. Sada surađu­jemo i stvarno smo si ok. Story: Vaš lik u ‘Dolini sunca’ je Eva, udovica ko­ja poslije uviđa da je bila prevarena, je li vam se te­ško poistovjetiti s njom? Nije! Polazim od toga da je svatko od nas izgubio neku dragu osobu, ne tre­ba to b­iti smrtni slučaj, ali poznajem taj osjećaj. Kad je o prevari riječ, dogodilo mi se i to, ne nu­žno u ljubavi, ali se dogodio taj neki osjećaj kad te netko iznevjeri. Težina osjećaja možda nije ista, ali je tu. Sve nastojim što uvjerljivije do­čarati iz vlastitog iskustva. Story: Što mislite o ljubavnim trokutima? Nikome ne možeš ništa zabraniti i kada sam bi­la mlađa, sve sam to olako shvaćala. Sve je stvar izbora, ali kad bih bila u vezi s osobom koju cijenim i poštujem, za nekoga trećeg ne bi bilo mjesta. Kad si u vezi, naravno da se dogodi da n­e­koga pogledaš ili da netko flertuje s tobom, ali tada moraš odabrati što želiš. Story: Jeste li imali iskustva s tim? Da, kada sam bila tinejdžerica, moj je dečko poljubio drugu curu, to su moja iskustva. Sve ovisi o tome što je ulog. Ako se to dogodi jed­nom i ako je posljedica nekog nesklada u vezi za k­o­ji mislim da se još može riješiti, onda mi je u redu oprostiti. Ali ako bi se to dogodilo više puta, onda nikako ne bih oprostila. Tada to po­stane ovisnički odnos jer nema prave ljubavi ako te partner neprestano vara. Story: Jeste li vi nekad prevarili? Jesam. Krenulo je iz nekog osjećaja kako me baš briga, ali onda shvatiš da to nije u redu. Sve je to bilo iz nekog buntovnog odnosa u mlado­sti, kad misliš - ja sam svoja i neće mene nitko posjedovati! Ali to su gluposti. Sada se više ne bih dovela u tu situaci­ju jer to nije pošteno prema drugoj osobi. Story: Razočarali ste se u ljubav?­ Nikad u ljubav, ali u veze jesam. Story: Rekli ste da niste zaljubljive prirode, jeste li sada zaljubljeni? Voljela bih biti, ali nisam. Ovim tempom ži­v­ota ne znam gdje bih još i to smjestila. Story: Što vas prvo privuče na muškarcu? Šarm, duhovitost, kreativ­nost, in­teligencija, pouzdanost, komunikacija... Story: Vjerujete li u ljubav na prvi pogled? Ne na prvi, ali vjerujem na drugi. Ponekad pogledaš nekoga i nešto prostruji, ali ništa se ne dogodi. Voljela bih da mi se dogodi neka fatalna ljubav. Mislim da je to super. Story: Kakvi ste u vezi? Mislim da sam ok, tolerantna. U svakoj vezi nešto naučim. U prvoj sam željela promijeniti sve, u drugoj sam shvatila da treba razumijeva­nja, ali onda je to otišlo u preveliku toleranciju... Iz veze u vezu se mijenjam. Story: Na kakve kompromise u vezi ne biste nikada pristali? Nikada ne bih dala da itko dira m­oju obitelj niti ko­m­p­r­o­m­­i­tirala posao zbog veze. Ako bih tu ra­dila kompromise, onda bi i moja os­o­b­n­ost došla u pitanje. Story: Dakle, da vaš dečko ne voli vašu obitelj, prekinuli biste s njim? Da on ne može smisliti moje, pre­kinula bih. U svim drugim sl­u­č­a­je­vima napravila bih sve da se što rje­đe susreću, primjerice, ne trebamo imati zajedničke nedjeljne ručkove ako oni ne f­u­nkcioniraju najbolje. Isto vrijedi i kad moji roditelji ne bi bili oduševljeni mojim dečkom. No nadam se da do toga neće doći. Story: Primjećujem da često mijenjate mjesta stanovanja, je li tako i s muškarcima? Ne, nisam ja Samantha! Mislim da je obrnu­to. Do sada mi se uvijek dogodilo da nakon duge veze dulje budem sama, a onda opet uslije­di dulja veza. Story: Biste li se željeli udati? Nikad me nije privlačio taj čin vjen­č­a­n­j­a. Brak može postojati i bez papira. Id­e­a­l­iziram te stvari pa bih željela ili nešto vr­hun­sko ili ni­šta, nikako ne želim neku sredinu. Story: A imati djecu? Jednog dana. Voljela bih da sam mlađa pa da ne mo­ram o tome još razmišljati. Sada sam već u godinama ka­da bi se to trebalo dogoditi, ali ipak mislim da neće uskoro. Story: Prije dvije godine rekli ste da biste voljeli imati nek­o­g­a s kime ćete živjeti, ali o to­m­e­ još ne razmišljate. Je li se to možda promijenilo? Sada razmišljam kako bi bilo lijepo da imam svoj stan. Tada bi bilo lijepo imati ne­kog s kim bih to dijelila. Story: Već ste dugo financijski samostalni? Da. Kad se prisjetim, u po­četku nije bilo lako, ali sam jako željela tu svoju samo­stalnost. Sada u tridesetima ipak smatram da sam se malo požurila. Story: Što mislite o golot­i­n­ji na pozornici, sva­ki biste je put kategorički odbili ili prihvatili ako ima umjetničku svrhu? Ako se baviš glumom, to ne bi trebao biti problem jer je ti­jelo naš instrument. No moj je problem što se ne osjećam slobodno kad sam izložena pogledu ljudi. Toga bih se željela riješiti, odnosno pr­e­lomiti to u se­bi. Voljela bih da sam slo­bodnija i ne toliko sramežljiva. Story: I inače ste sramežljivi? Nisam u kontaktu s ljudima, ali znam biti nespretna i zatvorenija na početku veze. Djelu­jem dosta ležerno, ali to je tek prvi moj sloj. Vrl­o se rijetko dogodi da veza potraje dovoljno du­go da se u potpunosti otvorim. Ljudi perci­piraju da me znaju, ali to nije istina jer dosta toga držim u sebi.

Razgovarala Maja Šitum Snimio Tomislav Marić Styling Marko Grubnić Šminka Sanja Agić Frizura salon Glamour (Ante Pažanin)