Iako je prije poroda njezin konfekcijski broj bio 34, mama 13-mjesečne djevojčice Mije nije mogla shvatiti zašto joj se tijelo nakon poroda nije vratilo na stare mjere kao što su joj svi govorili da će se dogoditi.
Nekoliko dana nakon poroda, Franchesca, 34-godišnja spisateljica iz Essexa, otišla je posjetiti svog liječnika kako bi saznala zašto joj je trbuh i dalje nakon poroda toliko tvrd i napuhnut. Zbog tog se iskustva osjećala nesigurno glede svog tijela, a ta je nesigurnost polako počela utjecati i na ostale segmente njezinog života. Sada je naučila prihvatiti svoje tijelo te je prihvatila misiju pokazati drugim ženama kako ne trebaju očekivati kako će se nakon poroda u trenu vratiti na staro. Ovo je njezina priča!
'Dok Mia puže oko mene, gledam se u ugledalu i suze mi se slijevaju niz obraze. Više ne prepoznajem odraz koji me gleda. Ramena i kukovi su mi širi, bedra veća, a poprsje mi se povećalo za nekoliko veličina - zašto i dalje izgledam trudno devet mjeseci nakon poroda?
Dva dana nakon što sam u lipnju 2020. rodila kćer carskim rezom, vratila sam se doma i izašla van na sunce, hodajući polako poput puža do fotelje u vrtu. Očuh mi je rekao da izgledam kao da sam u haljinu nagurala nogometnu loptu. Izignorirala sam njegov komentar, ali iznutra sam se neprestano pitala treba li trbuh biti toliko tvrd i danima kasnije. Nakon što tjedan dana nisam uspjela otići na WC ili čak ispustiti vjetar, liječnik mi je na pregledu rekao kako imam lijena crijeva. Na moje pitanje je li to dobra stvar, samo je kratko odgovorio ‘Ne’.
Nakon rendgena, sestra me prevrnula na bok i uvela klistir. Sljedećih 30 minuta provela sam izvijajući se od bolova dok su mi se crijeva napokon praznila, zabrinuto se pitajući što bih učinila da se moja kći probudi. Nisam se mogla pomaknuti. Govorili su mi da ću se vratiti na staro, kako samo imam trbuh i kako sam mršava u ostatku tijela.
Kad god gledam svoje tijelo, pogled mi odmah padne na izbočeni trbuh. Trebao se povući natrag kao što su rekli da hoće, kao što je to slučaj sa slavnim osobama, mislila sam. Prije sam bila 34, sada sam 38, a s promjenama je nestala i najmanja trunkica mog samopouzdanja.
Tijekom posljednjih devet mjeseci, osjećajući nevjerojatan pritisak, izbjegavala sam svijetu pokazivati kako moje tijelo izgleda nakon poroda. Slike svoje nove obitelji objavila bih tek kad bih vrlo detaljno proučila kako na njima izgleda moj trbuh. Na društvenim mrežama završile su samo one na kojima je izgledao najbolje, a ja sam se očajnički nadala komentarima kako sam se vratila na staro.
Osjećala sam kako mi raspoloženje pada svaki put kad bih se ujutro odjenula i trbuh mi se proširio ispod odjeće tijekom dana
Čak i kad bih se uživo vidjela s prijateljima, ispunila bi me tjeskoba oko toga kako oni misle da izgledam. Uvlačila sam trbuh koliko god je to bilo moguće i nosila tajice i ogromne široke majice, nesigurna oko toga u kakvu bih odjeću trebala odjevati ovo meni nepoznato tijelo.
Stvorila sam iluziju da sam se vratila na staro, ali u stvarnosti, jecala sam pri samom pogledu na moj napuhnuti trbuh koji je zbog ožiljka izgledao još gore. Sve je to zbog kronične bolesti, mislila sam. ‘Pogledaj se, ružna si’, odgovarao je nasilnik u mojoj glavi.
Naime, uz sindrom iritabilnog crijeva (IBS), dijagnosticirana mi je i Crohnova bolest kada sam imala 23 godine. Provela sam prvih nekoliko godina u potpunom poricanju da imam kroničnu upalnu bolest crijeva (IBD) koja uzrokuje upalu probavnog sustava. Uzimala sam lijekove, ali jela sam i pila sve što sam htjela, nije mi smetalo vježbanje i zadrhtala bih od srama kad bi me netko pitao što je to Crohnova bolest.
Nakon prekida veze sa 29 godina, koncentrirala sam se na ispijanje litara vode i jedenje hrane koja rješava moje Crohnove i IBS simptome. Vježbanje se pretvorilo u terapiju za moj um jer mi je dizanje utega pomoglo da dobijem kilograme koje sam izgubila. Unatoč osjećaju paranoje zbog toga što se pojavio moj trbuščić, počeo sam dijeliti informacije o Chronovoj bolesti na svom blogu, Under The Spotlight, kako bih pomogla drugima da pronađu svoj glas, bez da se osjećaju nelagodno razgovarajući o tome.
Unatoč svemu tome, nisam mogla ne mrziti što imam Crohnovu bolest i IBS jer se zatvor vratio gori nego ikad. Osjećala sam kako mi raspoloženje pada svaki put kad bih se ujutro odjenula i trbuh mi se proširio ispod odjeće tijekom dana. Mučila sam se kupujući odjeću, kupujući traperice tri veličine veće samo da bih ih mogla zakopčati oko struka.
Kad god sam visila na društvenim mrežama, gledala sam trbuhe novopečenih mama uspoređujući ih sa svojim, pogotovo ako su rodile nakon mene, sve ne bih li pronašla iole samopouzdanja. Kad sam se probudila užasno napuhnuta i frustrirana zbog boli koja se spuštala niz bedru dok sam se naprezala pokušavajući obaviti veliku nuždu, shvatila sam da je vrijeme da kažem dosta. Jedino što sam mogla učiniti ne bih li si pomogla i vratila kontrolu nad svojim životom bilo je odlaziti na redovite sastanke sa stručnjacima za Chronovu bolest.
Odlučila sam prestati pratiti feedove na društvenim mrežama zbog kojih sam negativno gledala na svoje tijelo i umjesto toga zapratila sam razne ljude koji su širili zarazno samopouzdanje. Riješila sam se odjeće koja je štetila mom trbuhu i samopouzdanju, one kupljene godinama prije trudnoće i zamijenila je prikladnijom sadašnjem stanju. Slušala sam podcaste i čitala članke i knjige ne bih li što bolje razumjela oba problema.
Umjesto maltretiranja trbuha, naučila sam osluškivati ga i tražiti odgovor na pitanje što treba učiniti kad natekne. Zbog moje Crohnove bolesti i IBS-a, saznala sam da mi je probava vrlo osjetljiva, baš kao što sam i ja. I da je to sasvim u redu.’
