Dama na ulici, domaćica u kuhinji i kurva u krevetu. Ovaj opis savršene žene prvi sam put čula prije više od 20 godina. Ni danas ta fraza nije izumrla kao nepoželjni anakronizam. Neke gluposti su vječne. Svojedobno je neki šaljivčina ispljunuo ovu ‘mudrost’ i horde sljedbenika halapljivo su upijale riječi, zadovoljeni kao da su upravo pronašli kamen mudraca, nestrpljivo iščekujući trenutak kada će i oni - na radost zadivljene okoline - podijeliti znanje, a potom i pronaći ženu iz snova. Naizgled se ne čini nestvarno i ne bi trebalo biti teško udovoljiti tim skromnim zahtjevima. Svaka žena ima to u sebi, ali za svoj primjerak idealne družice ipak bi trebali put Stepforda jer žene, na njihovu žalost, posjeduju puno više od traženih finesa u kuhinji, na krevetu i ulici. Žene misle, artikuliraju svoje misli, a to su očito karakteristike koje ipak nisu poželjne. Žene koje previše samostalno misle i to imaju potrebu podijeliti nisu ‘brakopodobne’ ili, kako to određena sorta voli procijeniti, nisu materijal za brak. Materijal za brak, koliko god oni razmišljali suprotno, nije uvreda. Žena koja svoju ulogu vidi dalje od uloge dame, domaćice i kurve ne vidi se tako niti želi biti nešto što nije čak ni gotov proizvod koji je odabran baš kao takav - savršen. Materijal koji tek treba prekrojiti kako bi možda udovoljio željama naručitelja i okoline, a da ne govorimo o njegovoj potrošnosti. No nepošteno bi bilo optužiti muški rod, čak i kao povlašteni spol, za njihov odnos prema ženama. Te muškarce odgajaju žene. Zašto nam onda i dalje teškom mukom dodjeljuju uloge koje uključuju i kognitivne sposobnosti? Jednom u mladosti mi je majka muškog djeteta dala savjet kako s muškarcem.
“Svaka pametna žena zna i umije svog muškarca zadržati kod kuće i navesti ga da dobije ono što joj je potrebno”, rekla je. Pretpostavljate kako. Preko kreveta. A kad krevet ne pali, ulogom žrtve. Muškarci uživaju u ulozi spasitelja, obožavaju bespomoćne ženice koje ovise o njima. Ono što ne rješava seks, rješavaju vrtoglavica, mučnina i puno suza. Gledala sam je preneraženo i rekla da moja vizija ljubavi ne uključuje ni glumačke sposobnosti ni vaginu kao sredstvo manipulacije. “Ako koristiš spolni organ u manipulativne svrhe i kao sredstvo za dobivanje traženog, ne čini li te to kurvom”, pitala sam. “Uostalom ako moram tjerati svog muškarca da provodi vrijeme sa mnom nasilu, onda mi i ne treba”, dodala sam. Ušutjela je pogledavši me onim samilosnim pogledom namijenjenim beznadnim, naivnim glupačama koje još slijepo vjeruju u snagu i ljepotu duše te čiste ljubavi. Godinama poslije sam se, stjecajem okolnosti, zatekla u raspravi s njezinim suprugom. Ponovio je isto: “Prava žena zna navesti muža da dobije štogod poželi.” Onda ja stvarno nisam stvorena da budem žena i ponosna sam zbog toga, pomislila sam.
Prije dosta godina Jelena Karleuša izjavila je, na zgražanje brojnih puritanaca, kako je mozak njezin spolni organ
Prije dosta godina Jelena Karleuša izjavila je, na zgražanje brojnih puritanaca, kako je mozak njezin spolni organ. Nisam shvaćala zašto su ljudi skloniji misliti da ženska ‘pamet’ leži u vagini nego prihvatiti tumačenje o mozgu kao spolnom organu. Nekoliko godina poslije i znanost je potvrdila Jelenine tvrdnje, no dobar broj žena i dalje radije djeluje vaginom nego što se pali mozgom. I ok, linijom manjeg otpora, sve ponekad pokleknemo, volimo održavati mir u kući i voljenoga muškarca sretnim kako bismo sačuvale romantičan privid uspješno pronađene izgubljene polovice koja nas čini cjelovitom, savršenom cjelinom. No možda je vrijeme da se prestanemo zadovoljavati polovičnim rješenjima i počnemo se gledati onako kako zaslužujemo - kao ženu koja jednako dobro vlada i nekim drugim terenima osim onim pernatim i kuhinjskim. Samodostatnu cjelinu kojoj ne treba druga polovica da bi bila potpuna i sretna, ali isto tako ne bježi od ideje da negdje postoji druga kompatibilna, ravnopravna cjelina koja će njezinu slobodu obojiti osjećajem zajedništva i pripadnosti, a opet joj u tom sjedinjavanju ostaviti dovoljno slobode i samosvojnosti. I možda će i živjeti sretno do kraja života. Ne zato što moraju, nego zato što žele.
