Jedan od najtraženijih redatelja danas svakako je 32-godišnji Antonio Nuić koji je svojim posljednjim filmom ‘Kenjac’ oduševio i publiku i kritiku te za najbolji dugometražni igrani film na pulskom festivalu osvojio nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara. Umoran i zadovoljan, otkrio je kako su mu se sada sve karte posložile; uživa u vezi s lijepom crnokosom studenticom Adom Radošević iz Vodnjana, a sanjari i o životu uz more. Story: Kako se rodila ideja za scenarij za film ‘Kenjac’, odnosno priču u kojoj je magarac zaslužan za popravljanje obiteljskih odnosa? Iz jedne anegdote koju mi je ispričao rođak Boris Pandžić, a vezana je uz trgovinu magarcima u kojoj je sudjelovao njegov tetak tako da lik tetka u filmu nije slučajan. Priča da su Imoćani kupovali magarce u Hercegovini, pa ih prodavali u Italiji za meso, bila je početni impuls, a meni je posebno zanimljiva jer se događa u rodnom selu mog oca, u Drinovcima, gdje sam proveo neka ljeta. Story: Kakvo vam je bilo djetinjstvo? Rođen sam u Sarajevu u obitelji intelektualaca, mama je profesorica engleskog i latinskog, tata je inženjer elektrotehnike. Godine ‘92. smo još nekoliko mjeseci bili u Sarajevu, a onda smo prvo otišli u Ljubuški kod moje tete, da bi se nakon toga doselili u Zagreb. Story: Rano ste se oženili, imate jedan brak iza sebe. Nakon svega, vjerujete li i dalje u tu instituciju? Vjerujem, ljubav i obitelj su iznad svega. Story: Imate li životni moto? Svako jutro imam drugu filozofiju. Nastojim raditi, uživati u poslu i životu, truditi se biti opušten i nenametljiv. Duboko sam uvjeren u istinitost onog što piše u Bibliji, tako da sam s te strane duboko religiozan. Bibliju sam nekoliko puta pročitao i u njoj nalazim inspiraciju, puno lijepih, životnih i filmskih priča.
Razgovarala Antonija Nazor Snimila Matea Smolčić
