Zoran Šprajc jedan je od onih ljudi k­o­ji neposrednošću i zaraz­n­i­m smijehom čini da se u njegovu društvu osjećate ugodno. Voditelj i urednik sred­i­š­njeg ‘Dnevnika’ na HTV-u još kao s­tu­dent nije planirao da će se baviti novi­narst­vom, no splet okolnosti učinio ga je jednim od najsimpatičnijih voditelja ‘Dnevnika’. U počet­ku je radio novinarske priloge koji su ga zaintri­girali, pa je ostao raditi na televiziji. Danas je 41-godišnji Zoran obiteljski čovjek koji ima vremena za prijatelje, sport, a ponajviše za obitelj. Ono što ga posebno veseli jest pisanje blogova u kojima si da oduška i svojim kritičkim komentarima baca jedno drukčije svjetlo na život oko nas. I ovo će ljeto šarmantni novinar provesti s obitelji na moru i u svojoj vikendici na Kupi... Story: Voditelji središnje informativne emisije uglavnom su odmjereni i ozbiljni. Uz to, ističete se crnim humorom, ironijom i neposrednošću, zahvaljujući čemu ste jedan od najomiljenijih voditelja ‘Dnevnika’... Ma ja vam uopće nisam neki jako duhovit tip, ali zafrkancijom v­olim malo razbi­ti neke jako ozbiljne situa­c­ije. Takav sam i na kolegijima kad se don­o­se neke važne odluke; zna nastati ona m­u­č­na tišina kada nitko ne zna što bi rekao, pa ja nešto bubnem, a onda se svi malo rasterete i nasmiju. Zapravo me inspiriraju te neke važne stvari. Tako vam je i u ‘Dnevniku’. Story: Kozja bradica s kojom ste se nedavno pojavili na malim ekranima bila je dio novog imidža ili još jedna šala? Ništa kod mene nije planirano. Kad ne radim, onda se opustim i imam malo brade jer želim odmoriti lice od brijanja. Tog mi je jutra nakon brijanja ostal­a koz­ja bradica i promislio sam - z­a­što ne neka promjena, mali e­k­spe­ri­ment. Nije dugo trajalo. Story: Je li bilo prigovora šefova zbog toga, s obzirom na to da ste z­a­r­a­d­ili nekoliko suspenzija zbog k­o­mentara dok ste vodili ‘Dnevnik’? Nije bilo prigovora, a ne vidim ni razloga. Budući da moje kolegice u jednom tjednu promije­ne tri frizure i tri imidža, od v­a­m­pa do domaćice, valjda i meni može biti dopuštena dlaka više. Kad je o suspenziji riječ, plaća ide, a vi ne radite. Ne čini mi se k­ao velika nemilost, mislim da bi se mnogi sa mnom mijenjali. Story: Napušta li vas smisao za humor kad vas snađu nevolje? Ne, u teškim se situacijama volim šaliti, tako se rješavam stresa. Sve se u životu može sagledati jako ozbiljno i jako smij­e­šno. Budući da volim promatrati stvari iz što više različitih kutova, tako je jedan od njih i onaj komični. Meni jedan od dražih, zato i volim crne komedije. Story: I suprugu ste Lidiju duhovito zaprosili. Pružili ste joj komad papira na kojem je trebala zaokru­žiti toč­a­n odgovor - pristanak. Kako je reagirala? Pristala je, što joj je drugo preostalo! Nije bilo ‘a’ i ‘b’, nego samo ‘da’. Ali nije to baš bila prošnja ne­go zapravo pitanje za odlazak u kino. Story: Već ste jedanaest godina u braku. Čime danas osvajate suprugu? Ne znam, to trebate nju pitati. Trudim se i kod kuće biti opušten i zabavan. Perem, čistim, pokušavam maksimalno pomoći. Najdraže mi je baviti se djecom. Opušta me pranje posuđa jer je odlična psihoterapi­ja protiv stresa, u gl­avi ne postoji ništa, samo tanjur za tanjurom. Kako čistiš tanjure, čistiš sebe i idemo dalje.

Story: Je li istina da nakon deset godina braka među supružnicima prevlada navika? Ako je brak navika, onda je to dobra nav­i­ka. Valjda si u braku jer to želiš. Naravno da ima navika i svakodnevnih rituala, ali ne bih rekao da je brak sam po sebi navika, barem meni nije. Story: Imate li neki recept kako probuditi uspavanu strast? Mislim da čovjek u sebi ima ili nema strasti. Nastojim sa strašću raditi posao, družiti se s prijateljima i biti s obitelji. Strastven sam i u spor­tu, ali i za stolom. Strastven sam u svađi, a isto tako i u ljubavi. No za ljubavnu je strast ipak potrebno dvoje. Story: Kako ste proslavili prošlu godišnjicu braka? Bilo je to lani, istodobno sam slavio 40. rođendan i desetu godišnjicu braka. Napravili smo feštu s prijateljima u našoj vikendici, veliku zabavu sa svirkom uživo. Story: Je li romantika precijenjena i koliko vama znači? Nije uopće precijenjena, pa to su divni trenu­ci koje dijeliš s divnom osobom, ima li što ljepše? Ali je činjenica da ih je danas manje, ne z­ato što je osoba postala manje divna nego zato što ih zbog ritma života i gomile obveza sada t­r­eba više planirati. Teško je biti spontano romantičan usred gomile posuđa i vriske troje d­j­ece. Story: Poznato je da ste u društvu veliki zabavljač i veseljak. Je li supruga ljubomorna? Ne doživljavam se tako, no istina je da se volim dobro zabaviti. Tako se čovjek ispuše jer danas nema baš puno p­r­ilika za dobru zabavu. Supruga to dobro podnosi, upoznala me takvoga i zna da je to dio mene. Story: Vi? Zapravo nisam. Kao mlađi sam bio, a danas to drukčije gledam. Ako se netko okrene za moj­om suprugom, to mi je komplime­nt. Story: Pišu li vam ponekad obožavateljice? Da. No ne bih rekao da je riječ o onim djevojkama koje vrište za pop zvijezdama. Prema drhtavom rukopisu, rekao bih da moje nisu mlađe od sedamdeset. Story: Imate troje djece: Fran­ku, Mirona i Darjana. Vama nikad nije dosadno. Apsolutno. Ponekad odu kod bake pa onda ostanemo sami. Prvi je dan u redu, zaželiš se mira u kući, no drugi već nedostaju živost i gala­ma. Bit će jednog dana teško kad odrastu i počnu se zatvarati u svoje sobe. Ili svoje kuće. Story: Tko od njih ima najviše vaših osobina? Teško mi je to objektivno procijeniti. Kad tražiš sebe u njima, onda se i nađeš. Vidiš se u nekim gestama, izrazima, no ipak su to mali ljudi, svatko je od n­j­ih već sad svoja osoba. Story: Franka i Miran pohađaju osnovnu školu. Pomažete li im u pisanju zadaća? Uglavnom supruga vodi brigu oko toga, a ja se pozabavim s najmlađim sinom. Nisam veliki pedagog, više vole raditi s mamom, ona ima više takta. Story: Imate li ponekad dojam da su oni vama autoritet, a ne vi njima? Naravno, ne znam jesu li djeca svjesna svoje snage manipulacije, ali koliko god bio ljutit, znaju me razoružati nekim osmijehom ili gestom pa se raznježim. Rekao bih da su očevi čak malo emotivniji, osjetljiviji na djecu, vjerojatno zato što majke više vremena provode s njima pa su racionalnije. Story: Vi ste doista napredan muškarac. Pri­su­stvovali ste rođenju djece, a prije pet godina podvrgnuli ste se vazektomiji. Podijelili ste to s javnosti, jeste li možda zbog toga požalili? Nisam požalio, a prije nego što sam to učinio, razmotrio sam sve moguće opcije. S tim sam raščistio, troje djece sasvim je O. K. Story: Otkrili ste i detalje svog odrastanja bez oca koji je napustio vas i vašu majku. Kakav danas imate odnos s njim? Nije nas napustio jer nije s nama nikad ni živio. Zato i n­e­m­am nikakav osobit osjećaj. Pritom ne mislim ništa loše, jednostavno mi ne može nedostajati nešto što nikad nisam imao. Znam da je bio dobar čovjek, mama nikad nije rekla ništa loše o njemu i to mi je dovoljno. Story: Unatoč svemu, jeste li imali sretno djetinjstvo? Bilo je sretno, odrastao sam s mamom u Sl­a­v­onskom Bro­du, jedinac sam i kao takav sam uživao svu moguću pažnju i ljubav. Story: Prije dvije godine objavili ste knjigu ‘Moja istina o Angelini Jolie’. Pišete li potajice još jednu? Pišem, pišem, možda do kraja godine opet bude knjiga. To su neke moje dnevničke bilješke, satirički komentari i društvene kronike. Ovo je zahvalna zemlja za kroničare, nikad nije dos­a­d­no. Tako je nastala i prva knjiga - od mojih blogova. Story: Bojite li se starenja? Ne jer starim posljednjih 40 godina i ne vidim da se išta loše događa. Zapravo ne razmiš­ljam puno o tome. Story: Primjećujete li znakove starenja? Neke fizičke promjene, ali tamo gdje je bitno, u glavi - ne. Još me zanimaju iste stvari koje su me zanimale i prije, dosadne su mi stvari koje su mi i prije bile dosadne. Story: Što mislite, postoji li muški klimakterij? Ne znam, možda to sad dolazi. Kako to uopće izgleda? Kabrio, motor, jurcanje po gradu s vjetrom u kosi, trčanje za dvadeset godina mlađim komadima? Nemam novca za kabrio ili motor, a nisam ni neki trkač pa će me valjda taj klimakterij silom prilika zaobići! A lijepu ženu, mlađu ili stariju, svatko voli vidjeti i s dvadeset, trideset ili četrdeset godina, nema to nikakve veze s klimakterijem. Story: Gdje se vidite u budućnosti, poslovno i privatno? Ideja je jedna brvnara na obali Kupe, čamac, štap za pecanje i to je to. Posao nikad nisam planirao, uvijek sam se trudio da ono što radim, radim najbolje što mogu. Sve ostalo doći će samo po sebi. u Razgovarala Antonija Nazor u Snimio Belizar 
Valiću Styling Marko Grubnić u Šminka Simona Antonović u Zahvaljujemo modnom kombinatu Divas