Karijeru je započeo prije 40 godina nastupom na legendarnom Woodstocku, a 12. je srpnja, iako pred znatno manjom publikom, održao nastup na varaždinskom Radar Festu. Popularni gitarist Carlos Santana godinama osvaja publiku svojim izvedbama, a jedina osoba čiju je naklonost izgubio njegova je supruga Deborah, koja je potkraj 2007. predala zahtjev za razvod braka. Njegovu nevjeru otkrila je u svojim memoarima ‘Space Between the Stars’, a iako i danas žive zajedno sa troje djece, 26-godišnjim Salvadorom, 25-godišnjom Stellom i 20-godišnjom Angelicom, svoju su ljubavnu priču završili. Osim djece, veže ih i posao. Oboje su 1998. pokrenuli fondaciju Milagro, kojom pomažu siromašnoj djeci.
Story: Prije 40 godina sudjelovali ste u velikom spektaklu na Woodstocku, koji je ujedno i označio početak vaše karijere. Onda ste bili znatno mlađi.
Sada se osjećam mlađim jer se više ničega ne bojim. Tada sam osjećao veliki strah, ljutnju i nepovjerenje. Ali bio je to i velik skok - nastup na pozornici uz Jimija Hendrixa, Janis Joplin, Michaela Bloomfielda... U to sam vrijeme bio perač suđa u San Franciscu i sanjao o tome da se družim s Michaelom Bloomfieldom i Jerryjem Garciom, i upornost se isplatila.
Story: Ta vam je upornost osigurala izvrsnu karijeru. Koja je tajna vašeg uspjeha?
Još se uvijek osjećam kao da imam 17. Još uvijek želim znati kako izgleda prvi francuski poljubac, kakav je osjećaj držati se s nekim za ruke, koja je snaga glasa kada vrištite u Grand Canyonu. Nikada ne razmišljam na način da se više neću vratiti negdje gdje sam već bio i nešto prošao.
Story: Kada stignete kući, odložite li odmah gitaru?
Da, odmah. Volim biti majčin sin, sestrin brat i otac svojoj djeci. Uistinu je divno raditi obične stvari, primjerice, iznositi smeće ili voziti djecu u školu i slušati što mi imaju za reći. Najveći mi je izazov kada mi kći kaže: “Tata, želim ti nešto reći, ali ne tražim tvoje mišljenje. Samo želim da me saslušaš.”
Story: Osjećate li se čudno kada dan nakon velikog koncerta ulicom hodate s vrećom smeća?
To je ono što ja radim, a ne ono tko sam ja. Kod kuće sam pravi ja. Nisam ovisan o tome da mi ljudi plješću ili govore o meni što god već govore. To mi ništa ne znači. Vidio sam puno ljudi koji su pali na takve stvari i to je dovoljno da shvatim da je sve moje zapravo posuđeno od Boga. Moja kosa, ili barem ono što je od nje ostalo, moji zubi, moje misli, moj zvuk, moj sin, moje kćeri… Jedino što je uistinu moje jest volja.
Story: Kamo vas je odvela vaša volja?
Volja mi govori da je obitelj najsvetija stvar. Bio sam u Jeruzalemu, Vatikanu, i ondje je sveto i uzvišeno kao na stražnjem sjedištu njujorškog taksija. Jedina stvar koja je sveta jest odnos s obitelji. Tamo je sveto tlo.
Story: No ipak ste ih iznevjerili. Vaša je supruga zbog vaših brojnih afera podnijela zahtjev za razvod braka.
Iskreno sam se ispričao i njoj i djeci zato što nisam bio pri zdravoj pameti i jer sam napravio nešto bolno. To mi je pomoglo da postanem ponizniji i da se još više trudim da budem muškarac kakvog ona želi.
Story: No ipak vam nije oprostila.
Nema više krivnje, srama, osuda. Ostala je samo bol. Trideset i četiri godine. I nedostaje mi moja prijateljica. Ali ne mogu ulaziti u to jer poštujem tuđi izbor.
Story: Kako ste se nosili s gubitkom osobe s kojom ste proveli veliki dio života?
Sedam sam puta pomislio na samoubojstvo. Došlo je do točke kada sam mislio da će smrt biti slađa od ove boli. Čuo bih unutarnje glasove koji vrište na mene, optužuju me i govore da sam najniže biće, da nisam vrijedan ničega i nikoga. Ali tada bih pogledao Isusovu sliku i zavapio da mi pomogne. Javio bi mi se taj jedan glas koji je bio glasniji i blaži od svih ostalih i koji bi mi rekao: “Sjedim uz tebe. Nije li to dovoljno?” Kada bih čuo taj glas, sve bi se preokrenulo, mogao sam ponovno jesti i disati.
Story: Ne mislite li da ovi osjećaji srama, krivnje i straha potječu i od seksualnog zlostavljanja koje ste doživjeli kao dječak?
Dugo sam se nosio s tim što mi se dogodilo i to je utjecalo na mene. Ljutnje sam se riješio tek nakon što sam oprostio tom čovjeku. Oprost je uistinu oslobađajući.
Pripremila Nikolina Kunić
Snimke Getty / Wireimage
