“Važno mi je da mi dečko bude vjernik”

Kristinu Validžić novinarstvo je uvijek intrigiralo i iako se nije nadala da će postati jedno od najupečatljivijih mladih lica Informativnog programa nacional­ne televizije, njezina se želja ostvarila zahvaljujući radu i ljubavi prema poslu. Lijepa i vedra 28-godišnja novinarka i voditeljica, unatoč pretrpanom rasporedu pronađe vremena za izlaske s društvom, sport, kratke izlete... a s obzirom na to da još živi s roditeljima koji su jako ponosni na nju, otac joj zbog čestog izbivanja iz kuće u šali dobaci: “Bolje da sam imao sina nego tebe.” Story: Vodite vijesti u emi­sijama ‘Hrvatska uživo’, ‘Dobro jutro, Hrvatska’ i suradnik ste u emisiji ‘Otvo­reno’. Jeste li se oduvijek vidjeli u Informativnom programu? Ne! Prije sedam godina počela sam u Mozaičnom programu u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’. Urednici su primijetili moj rad i po­čeli me zvati u razne emisije, a presudan je bio poziv Dijane Čuljak-Šelebaj, koja je vo­dila i uređi­va­la ‘Radni ručak’ i koja mi je prva pružila priliku da uđem u studio i radim razgovore s gostima. Kad je počela uređivati ‘Otvoreno’, pozvala me da joj budem jedna od suradnica. Dijana je savršena šefica i cijela ekipa uistinu funkcionira kao obitelj. Story: Je li vaša televizijska karijera krenula slučajno ili..? Prvo sam šest mjeseci studirala pravo zato što sam mislila da ću postati odvjetnica, no shvatila sam da to ipak nije za mene i odlučila upisati novinarstvo, što nisam požalila. S obzirom na to da sam stu­­dirala novinarstvo, na četvrtoj godini fa­­kulteta krenula sam na praksu na HRT. Ni­kad nisam mislila da će mi se vrata tako ot­varati, mislim da se sve dogodilo zahvaljuju­ći radu.

Story: Jesu li počeci bili teški? Jesu, mislim da sam tri-četiri godine neprestano radila i rano ustajala. Početke mogu zahvaliti Dariji Marjanović koja mi je bila pravi mentor. S njom sam prošla sve forme, radila priloge s tržnice, najave događanja, pripreme za razgovor s gostima, reportaže i javljanja uživo - što je najzahtjevnije. Story: Ima li među televizijskim licima ogova­ra­nja i ljubomore i kako se vi nosite s tim? Kad sam prije godinu i pol počela voditi ‘Vijesti’, moram priznati da su tek tada počeli tračevi o meni. U početku mi je to jako smeta­lo, no ipak nije važno što se priča, nego tko priča. Očigledno je da oni koji tračaju ima­ju višak slobodnog vremena. Nažalost, u svakom žitu ima kukolja, pa tako i na HRT-u. Prema svemu sudeći, riječ je o šačici frustriranih i nezadovoljnih novinara i bivših urednika koji umjesto da se bave novinarstvom, previše vremena troše na zadiranje u tuđu privatnost. Story: Prema vašem mišljenju, tko više širi tračeve, kolege ili kolegice? Žene, one su uvijek ljubomorne jedna na drugu. S kolegama nikada nisam im­a­la tih problema. Story: Biste li se okušali u nekoj voditeljskoj ulozi, primjerice u Zabavnom programu? Naravno! Ekshibicionist sam i vidim se u Zabavnom programu, volim pjevati i plesati. Bi­lo bi zanimljivo da iz forme vijesti uletim u neku voditeljsku ulogu, primjerice da vodim izbor za Miss Hrvatske. Kad je o Informativ­nom programu riječ, ne mo­gu reći da sam baš zado­voljila sve svoje ambicije, bi­lo bi lijepo jednog dana imati svoju emisiju, primjerice talk show. Story: Za nov­i­n­arski se posao kaže da je iznimno zahtjevan. Kako se vi rješavate stresa? Ne mogu za sebe reći da sam previše podložna stresu. Vedra sam i optimistična osoba, čaša mi je uvijek napola puna i nema problema koji ne mogu riješiti. Story: Imate li dečka i je li ponosan na vas? Nemam dečka. Kad bih imala nekoga, voljela bih da je ponosan i sretan zbog mene. Da prati moj rad i da razumije novinarstvo koje ponekad traži cjelodnevni angažman. Story: Kakav vas tip dečka može osvojiti? Nemam određeni fizički tip, ali najvažniji su mi duhovitost i onaj prvi klik. Važno mi je da je dečko dobar, pametan i vjernik jer je to meni kao vjernici jako važno. Ne upuštam se sa svakim u vezu jer imam neke kriterije. Story: Što je najvažnije da bi veza trajala? Nemam iskustva u predugim vezama, tako da ne mogu govoriti o nekoj formuli, ali kad se stvari poslože, sve se svodi na to voliš li ne­kog ili ne. Ljubav je spiritus movens, metafizička kategorija; kad nekoga iskreno voliš, nema razloga da to ne traje dugo. Story: Kako gledate na brak? Jednog se dana vidim u braku, a s obzirom na to da ta zajednica podrazumijeva djecu, vo­ljela bih imati najmanje troje. Imam dvoje nećaka, Carlu i Niku, pa znam da djeca traže dosta odricanja i vremena. Koliko je lijepo biti majka, toliko je i naporno. Mislim da još nisam spremna. Kad naiđe onaj pravi, vjerojatno ću drukčije razmišljati.