Miris starog, masivnog namještaja, tapeta koje su se nekoć postavljale na zidove, sjedenje na zidićima i druženje uz gitaru, pisma pisana na papiru i dani čekanja dok poštar u sandučić ne ubaci kuvertu, trčanje u videoteku po novi film na VHS-u s pripremljenih pet kuna u džepu ili pak preslušavanje audiokasete koju, kada se jednom izvrte sve pjesme, ručno treba premotati i vratiti na početak, a tek kultne traperice Levi’s 501 i lenonice… Dobro je svima poznat ovaj presjek vremena u kojem su odrastale generacije koje su mladost proživjele 70-ih, 80-ih, čak i 90-ih godina, a čiji su prizvuk, barem kada je o glazbi riječ, na domaćoj sceni oživjeli mladi Šibenčani i jedan Zagrepčanin okupljeni u bend BluVinil. Četvorka predvođena Matejem Nakićem donijela je svježinu na glazbenu scenu i mnogima vratila vjeru da se dobri stari pop-rock u modernoj inačici itekako traži i štuje. Dokazali su to lani objavom singla ‘Apaši’ koji ih je vinuo u vrh top ljestvica slušanosti, a sada rade na novom albumu i pripremaju se za gaže kojih, ponosni su, ovog ljeta neće nedostajati.
Priča BluVinila, čiji sam naziv priziva minula vremena, počela je prije četiri godine u Studentskom domu Cvjetno naselje kada su dečki odlučili neobavezne svirke preseliti u profesionalni studio. Uz pjevača, gitarista i tekstopisca Nakića, tu su bubnjar Ante Lovrić, pijanist Matija Maljoku i basist Bruno Jakelić.
- Na trećoj godini faksa jedan sam dan poslao svim izdavačkim kućama mail u kojem je pisalo da imamo dobru pjesmu. Javio se Dallas Records s kojim smo snimili singl prvijenac ‘Mili brat’. Kako je snimanje pjesama skup sport, prikupljali smo novac da bismo mogli snimiti i druge stvari. U sljedeće dvije godine snimili smo, mislim, pet singlova dok nismo shvatili što točno želimo i konačno 2020. snimili album - uvodi nas Nakić u naoko sasvim slučajnu priču o nastanku benda.
- ‘Mili brat’ snimljen je u Francuskom paviljonu. Bio je to pravi studentski projekt s glumcima s Akademije dramske umjetnosti.Možda je spot prošao ispod radara mainstream medija, ali reakcije nisu izostale - govori Nakić.
Kada završi radno vrijeme, nisam više psiholog nego gitarist i pjevač
O ozbiljnijim planovima s bendom tada nisu razmišljali, a gotovo jednako opušteno stvaranju glazbe pristupaju i danas.
- Netko može ili imati plan da napravi nešto na sceni ili može jednostavno voljeti glazbu. Mi smo ova druga opcija, još smo kao mulci sanjali o svom bendu i htjeli se baviti glazbom. Sviramo, uživamo, a ako se iz toga nešto dobro rodi i publika to prepozna, to bolje. Prvo je to bio spoj zafrkancije i guštanja, što je na kraju i ostalo, a ljudima se to očito svidjelo - objašnjava bubnjar Ante Lovrić .
Teško je ovaj mladi bend ukalupiti u određeni glazbeni žanr. Jednostranog odgovora ni s njihove strane nema, ali ako bi se baš morali svrstati, kažu da sviraju ‘staromoderni’ rock.
- Mi smo organska razrada osamdesetih i onoga što je taj zvuk nosio. Varijacija na temu osamdesetih koja se nastavlja u današnje vrijeme. Unosimo inovacije u taj zvuk poštujući pritom glazbu koja nas je odgojila, uz koju smo odrastali i mi i naši roditelji - govori Nakić.
Četvorka je to koja slobodne trenutke posvećuje stvaranju glazbe. Ante se inače bavi ugostiteljstvom, Matija je prodavač, Bruno student krajobrazne arhitekture, a Matej je psiholog koji se priprema za doktorat. Pitamo ga koristi li znanja iz psihologije u stvaranju glazbe, na što odmah ima spreman odgovor.
- Manipulativno je koristiti neka znanja da bi stvarao interakciju s publikom. Kada završi radno vrijeme, nisam više psiholog nego gitarist i pjevač. U pjesmama obrađujem teme koje me zanimaju, a u interakciji s publikom neka sam vrsta koordinatora.
Za bend se pročulo 2020. kada su objavili singl ‘Apaši’. Poletna, pozitivna pjesma vintage stila zapela je za uho slušatelja, a spot Tomislava Dugandžića oduševio je gledatelje.
- Luda pjesma s još luđim spotom - riječi su kojima Nakić pokušava objasniti otkud mu inspiracija za tu pjesmu.
- To je bizarna pjesma koja, iskreno, ni meni nije potpuno jasna. Pozitivna je, plesna, stih ‘ovo će biti naša godina’ očito se svidio ljudima. Jako je čudno čuti je danas u, primjerice, Kauflandu dok kupuješ hranu, u lokalnoj birtiji, na Narodnom radiju... - priznaju Matija, Ante i Matej.
Je li im drago što ih ljudi prepoznaju, nisu baš sigurni jer, objašnjavaju, bit je u glazbi, a ne u njima.
- Kad se počneš baviti glazbom, kreneš s pozicije nesigurne mlade osobe željne upravo toga da je netko prepozna i primijeti na ulici. Kad malo odrasteš, shvatiš da ti to baš i nije fora i da možda ipak ne želiš takvu vrstu izloženosti. Eto, ne kaže se uzalud pazi što želiš - smiju se.
Pred kraj razgovora u parku na Opatovini dotičemo se novosti u njihovu bendu. Ekipa je objavila ‘Heroje’, prvi singl s drugog albuma koji bi trebao izići krajem godine, a njime najavljuju novu fazu u razvoju benda.
- Osjetit će se razlika. Rafinirali smo zvuk, ostali u retru, ali zvuk je drukčiji. Istražujemo moderne opcije, ali ostavljamo našu dozu zafrkancije - govore.
Partyji i svirke po selima njima su značili stjecanje iskustva i učenje iz pogrešaka. Profilirali su se u bend koji obećava i čije nove stvari publika iščekuje. Nakon objave ‘Heroja’, BluVinil posvetio se uvježbavanju za koncert u Šibeniku, rodnom gradu većine članova. Svirali su kao predgrupa Silenteu na pozornici koju su dotad gledali samo iz gledališta. Dvosjekli je to bio mač, priznali su nam.
- S jedne strane stojiš na ramenima onih koji su ostavili neizbrisiv trag na našoj glazbenoj sceni, počevši od Arsena, Vice Vukova, Miše Kovača... i znaš da zbog njih moraš opravdati priliku za izlazak na pozornicu sv. Mihovila, a s druge strane braniš boje svoga grada. Znamo kakvi su Šibenčani. Svi su dobri, a nitko nikome ne valja pa smo imali poveću tremu, ali nestala je čim je 500 ljudi uglas s nama zapjevalo. Zagrlili su nas objeručke u našem najvećem nastupu pred publikom dosad - zaključuju dečki koji su se i jučer s dubrovačkim Silenteom penjali na pozornicu zagrebačkog Hala Parka.
