Ecija Ivušić, domaća voditeljica sa svojim pratiteljima podijelila je razmišljanja o izolaciji i, kako kaže, o 'nekom boljem sutra'. Jedan modni dodatak inspirirao ju je da podijeli priču o tome kako joj nedostaje normalno stanje stvari te da u svijetu nedostaje dobrih ljudi odnosno 'onih s krunom'.
'Jučer mi je bio čudan dan. Onako čudan da kad pojedeš slani štapić, brizneš u plač jer ih inače jedeš na putu prema moru, a ne prema dnevnom boravku. E tako čudan. A mora nigdje osim mora pitanja...
Hoće li uopće biti mora, gdje ovo sve vodi i koja je moja svrha u ovome svemu? Hrpa pitanja, kojima je, bojim se, jedina svrha da proizvedu još pitanja. Bez odgovora. Jučer sam prvi put vidjela najbolju prijateljicu nakon mjesec dana. Uzme ona ovu krunu i - 'Vauuu, kako je fora. Što se ne slikaš sad po doma s tim, imaš vremena. Nešto fashion, ovo ono', započela je svoju priču Ecija.
'Rekoh - ma neda mi se ništa. Uostalom čuvam taj outfit za neki event. Nakon što je otišla gledam ja tu krunu na čekanju i eto je odjednom na mojoj glavi. Hodam s njom amo tamo po stanu, usisavam, perem zube. Onako blijeda, rasčupana, s podočnjacima. A kruna na glavi. Svaki put kad bih prošla pokraj ogledala umrla sam od smijeha. I kruna po kruna, misao po misao, nakon cijelog dana razmišljanja, eto još jedna.'
'Pa šta čekaš? Stalno nešto čovjek čeka. Čuva robu u ormaru za posebnu priliku. Skuplja misli u glavi za baš tu ideju. Drži jezik za zubima, jer nije vrijeme. Pare u džepu jer špara za nešto. Figu u džepu jer špara osjećaje. Šta čuvaš, čekaš i šparaš? Za koga i kada. Jer možda sutra neće biti ni toga ni tebe. A ni sutra. Skinula sam svoju krunu i otišla spavat. Svanulo je sutra. Zahvalila sam joj na čekanju i ponovno je stavila. Također sam obukla haljinu koja je čekala “bolje sutra”. Također sam zapisala ideju koju sam čuvala u glavi i izrekla riječi koje sam držala neko vrijeme na duši. Pare nek još malo stoje jer nikad ne znaš u ovim vremenima, a figu u džepu nikad ni nemam. Srce mi to ne dopušta.
Ali glava mi zato dopušta krunu. Vidljivu ili nevidljivu. Od sada, nije više na čekanju. I uvijek računam da je tu. Jer ovom svijetu treba više ljudi s krunom na glavi, nego s figom u džepu. Vidljivom ili nevidljivom. Neka je tu', zaključila je.
