Na prvi pogled među njima nema nimalo sličnosti, ali Tomu i Fabijana Pavla mnogo toga veže. Osim zajedničkog prezimena Medvešek, jer prvi je sin glumca Svena Medvešeka, a drugi njegova starijeg brata, glumca, redatelja i profesora na Akademiji Renea Medvešeka, zajedničko im je i to što su obojica krenuli stopama svojih očeva te polako grade uspješne glumačke karijere. Fabijana Pavla donedavno smo gledali u seriji Nove TV ‘Na granici’, trenutačno igra u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u uspješnom mjuziklu ‘Evita’, a glasovne i glumačke sposobnosti polako nam otkriva i u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’, koji se prošli vikend počeo emitirati na Novoj TV. Zapravo i ne tako polako s obzirom na to da je upravo on pobijedio u prvoj emisiji. Toma, pak, briljira na kazališnim daskama - u Zagrebačkom je kazalištu mladih 13. ožujka premijera drame ‘Cement’ Heinera Müllera u kojoj ima ulogu, a trenutačno ga gledamo u Teatru &TD u multimedijalnom projektu ‘Prikradatelj’. Prvi profesionalni angažman imao je sa samo devet godina, i to u predstavi ‘Ana Karenjina’ postavljenoj na sceni Zagrebačkoga kazališta mladih u kojoj je igrao sina glumice Doris Šarić Kukuljice.
- Bio sam toliko mlad da zapravo i ne znam broji li se to kao prvi profesionalni angažman. Zatim sam uzeo veliku pauzu od glumačkog svijeta, bavio sam se različitim stvarima, najviše sportom - kaže nam 22-godišnji Toma koji, unatoč tome što je odrastao u domu dvoje glumaca, majka mu je nagrađivana kazališna i filmska umjetnica Nataša Dorčić, odluku o upisu na Akademiju dramskih umjetnosti nije lako donio.
- Bila je to dosta teška odluka, zato sam i uzeo godinu dana pauze nakon srednje škole da vidim što zapravo želim. Danas su mladi ljudi zatrpani obavezama, srednja škola, a uz nju sport, glazbene, dramske i razni hobiji, pa jednostavno ne stignu ispitati što žele. Ja sam to napravio u slobodnoj godini i jako sam zadovoljan odlukom. Zapravo, najviše mi je smetalo što sam u tom okruženju od rođenja pa mi se odluka o upisu na Akademiju činila dosta površnom, ali kada sam shvatio koliko volim taj osjećaj bivanja na sceni i rada na sebi, zaljubio sam se. Ali svaki dan nađem nešto novo što mi se sviđa, volio bih se baviti različitim stvarima, poljoprivredom, sportom... - priznaje.
Za razliku od njega, 27-godišnji Fabijan Pavao otpočetka je znao što će studirati.
- Iskreno, za mene nije bilo druge opcije. Drago mi je što sam to odabrao jer to je najbolji posao na svijetu. Htio sam se i ozbiljnije baviti glazbom, ali mislim da za to još imam vremena - pojašnjava.
Roditelji se nisu miješali u njihovu odluku. Fabijana Pavla, kao i u svakoj situaciji u životu, i ovaj su put podržali, kao i Tomu, koji je o tome ipak najviše promišljao sam.
- Vjerovao sam da moram sam odlučiti što ću, zapravo oni su me tako i odgojili. Bilo mi je teško s njima razgovarati o tome, a još teže pred njima glumiti. Kako sam od malih nogu bio po ZKM-u, javio sam se Urši Raukar i rekao da bih se s njom pripremao za prijemni ispit. Ona je pristala i šest mjeseci naporno radila sa mnom - otkriva.
Na pitanje kakvo je bilo njihovo djetinjstvo u obitelji punoj umjetnika, Fabijan odgovara:
- Ne sjećam se puno razdoblja kad sam bio mali. Znam samo da tate nije nikad bilo kod kuće jer je stalno negdje nešto novo radio. Sjećam se različitih scena iz kazališta, pa iz hodnika gdje glumci jure iz garderobe na scenu i obrnuto. Najviše me veselilo kada bih nakon predstave koju sam gledao imao priliku popeti se na pozornicu i scenografiju te vidjeti izbliza rekvizite.
Toma pak dodaje: - Kao mali, a osobito nakon što sam završio osnovnu pa do kraja srednje škole, mnogo sam vremena provodio s prijateljima i za kompjutorom pa sam glumački svijet malo zanemario. Ali sve se vratilo na početni put, smiješan je taj život!
Moj je tata car, obožavam ga. Jako je opušten i pokušava sav stres današnjeg svijeta maknuti od sebe, što bih i ja htio postići, ali trenutačno još nisam našao snagu raditi na sebi na taj način.
Doista jest, jer tko bi rekao da će stazom koju je utabao Rene, a onda zbog njega i dvije godine mlađi Sven, koji je napustio studij na Filozofskom fakultetu i upisao Akademiju, danas kročiti i njih dvojica?
- Moj tata je kralj svemira i sve što znam, naučio sam od njega. Nadam se da mu karakterno sličim i da ću mu tijekom života sve više sličiti, jer on je vrh - kaže Fabijan.
Ništa manje ponosan na oca nije ni Toma koji priznaje da, iako je fizički gotovo njegova preslika, karakterno puno manje nalikuje Svenu. - Moj je tata car, obožavam ga. Jako je opušten i pokušava sav stres današnjeg svijeta maknuti od sebe, što bih i ja htio postići, ali trenutačno još nisam našao snagu raditi na sebi na taj način - ističe.
Njih su dvojica također međusobno dosta povezani, a to je najbolje dočarao Toma koji o Fabijanu Pavlu kaže:
- Pavao mi je poput brata, gledam ga kao starijeg brata kojeg u posljednje vrijeme rjeđe viđam. U ove četiri godine studija puno se manje viđamo zbog njegovih, a i mojih obaveza. Ali tu su obiteljska okupljanja pa je nemoguće da se ne vidimo, što je super. Evo, baš se dogovaramo da mi da neke veste koje više ne nosi, ali teško se usklađujemo. Znam što radi i kuda se kreće, a još mu nisam uhvatio sve predstave, ali svakako namjeravam.
I Fabijan Pavao u superlativima govori o svom bratiću.
- Moj bratko Toma jedan je od najboljih ljudi na svijetu. Nažalost, ne družimo se koliko bismo trebali jer smo obojica u istom svijetu koji nema milosti za privatan život. Ali kad ga vidim, jako mi je lijepo, jer ništa nije kao obitelj. Posljednje njegovo što sam gledao jest ‘Kabanica’, koja rastura kao i on - govori s osmijehom.
Na početku svake nove uloge imam osjećaj da je neću znati ostvariti, ali nakon određenog vremena, kada sve sjedne na svoje mjesto i dođe premijera, ponovno shvaćam zašto sam se odlučio baviti glumom i to mi donosi potvrdu i radost.
Kada razmišljaju o budućnosti, obojica bi voljeli nastaviti graditi uspješnu karijeru kod nas, ali i u inozemstvu.
- Veselim se svakom izazovu, volio bih napraviti predstavu naglašenu fizičkim teatrom, zanima me kako bih se snašao. Imam plan s prijateljem s Akademije napraviti fight club na sceni, to je zasad samo san, ali vjerujem da ćemo se uskoro malo više pozabaviti time. Trenutačno mi je jako dobro krenulo i moram završiti Akademiju, ali razmišljam i o odlasku van. Volio bih otići u Prag na FAMU. To je jedna od najstarijih filmskih škola, ali o tom potom - kaže Toma.
O poslovnom dijelu života slično razmišlja i Fabijan Pavao, kojem pomisao na odlazak izvan Hrvatske nije nimalo mrska. - Na početku svake nove uloge imam osjećaj da je neću znati ostvariti, ali nakon određenog vremena, kada sve sjedne na svoje mjesto i dođe premijera, ponovno shvaćam zašto sam se odlučio baviti glumom i to mi donosi potvrdu i radost. Moram priznati da je kazalište, odnosno mjuzikl, ono što želim raditi u životu, no i televizija ima zanimljive opcije. Vrlo bih rado snimio film, možda čak i izvan Hrvatske - priznaje.
No kako bi se to odrazilo na njegovu vezu sa srednjoškolskom ljubavi Karlom Abramović, koja se tek prošle godine vratila iz Engleske gdje je studirala produkciju?
- Karla se vratila odavno, a ako ja idem nekamo, sa mnom ide i moja kraljica. I obrnuto. Mi smo paket - našalio se.
Budući da je još slobodan, Toma ne mora razmišljati kako će u pretrpani raspored uklopiti djevojku, ali treba ostaviti dovoljno mjesta za hobije.
- Vozim bicikl, igram PlayStation 4, nikad ne odbijam nogomet i košarku u kvartu. Djevojku nemam, trenutačno teško nađem vrijeme za sebe, ali je svakako tražim - smije se.
