U kinima se prikazuje horor ‘Otok fantazija’ inspiriran istoimenom američkom serijom koja se prikazivala od 1977. do 1984. godine. Jednu od glavnih uloga, djevojku Melanie koja želi osvetu, utjelovila je 30-godišnja Lucy Hale. Filmove strave obožava i ne krije da joj je bilo jako zabavno snimati na Fidžiju, gdje je vrijeme kratila kladeći se na utrke rakova. Otkrila je i koje je lekcije naučila tijekom 15 godina karijere te što želi poručiti svim frajerima koji komentiraju njezinu frizuru.
Story: Jeste li gledali seriju ‘Otok fantazija’?
Prikazivala se prije nego što sam se rodila. Moji roditelji bili su obožavatelji, ali ja je još nisam pogledala. Znala sam za njezin koncept i da je riječ o otoku na kojem je sve moguće. Drukčija je od našeg filma jer je bezbrižnija, no ima jezivih likova poput Tattooa i gospodina Roarkea.
Story: Film je horor, volite li taj žanr?
Uvijek sam ga voljela. Kada gledate horore, potpuno ste budni. Volim onaj osjećaj kad ne znam što će se iduće dogoditi. Tražim uzbuđenje i zato ih obožavam gledati, a jako ih je zabavno i snimati. Ludo je sve što se događalo na setu.Story: Ovo nije prvi film na kojem ste radili s redateljem Jeffom Wadlowom.
Naša prva suradnja bila je u ‘Igri istine’. Dao mi je kreativnu slobodu i kao glumici to mi je bilo vrlo zabavno. Međusobno smo si vjerovali. I sada je imao toliko jaku viziju da sam vjerovala kako ćemo napraviti odličan film. Jako je pametan, naporno radi. Postali smo prijatelji i voljela bih biti uključena u svaki njegov projekt.
Story: Rekli ste da vam je bilo zabavno.
Toliko je bio jak tempo rada da nismo imali vremena sjediti i dosađivati se, ritam je bio uzbudljiv. Naravno, snimanje ‘Otoka fantazije’ bilo je nevjerojatno jer smo bili na Fidžiju. Ima li što zabavnije od toga? Jeff se pobrinuo da stanke od snimanja potpuno iskoristimo, pa smo imali puno zajedničkih večera i aktivnosti u prirodi. Jako je dobar prema svim glumcima i uvijek se brine da nam je svima lijepo.
Story: Tijekom snimanja privremeni dom bio vam je na kruzeru?
Da. Cijela ekipa boravila je na njemu, a osoblje i zaposlenici broda bili su predivni. Bili smo smješteni na kruzeru jer je otok koji se vidi u filmu usred ničega i do njega smo dolazili čamcima.
Story: Kako ste se zabavljali nakon snimanja?
Svaku večer imali smo male partyje na palubi. Ekipa koja je radila na filmu je iz Novog Zelanda, a oni stvarno znaju tulumariti. Jedne večeri organizirali smo utrku rakova i kladili se koji će prvi proći cilj. Znam, to je bilo glupo, ali bilo nam je dosadno pa su nam svakakve ideje padale na pamet.
Story: Glumite Melanie, što vam je bilo najteže u interpretaciji njezina lika?
Moj i njezin moralni kompas vrlo se razlikuju, ona želi osvetu. Najteže je bilo razumjeti i opravdati njezine odluke. Nisam je smjela osuđivati, a to je bilo jako teško jer mislim da je luda. Najveći izazov bio je prihvatiti njezin način razmišljanja.
Story: Njezino ponašanje posljedica je vršnjačkog nasilja koje je doživjela u djetinjstvu.
To može imati dugotrajne posljedice na žrtvu i Melanie je mučilo cijeli život. Svi se možemo poistovjetiti s osjećajem odbačenosti, ali ne nosimo se svi s tim na isti način. To je toksično ponašanje i ne znam kako ga dokinuti.
Story: Što mislite o osveti nakon što ste utjelovili ovaj lik?
Možete se ponašati kao Melanie ili kao Lucy Hale, odnosno možete se izdići iznad tih stvari, nastaviti živjeti svoj život i biti sretni. Da citiram Elsu iz ‘Snježnog kraljevstva’: “Puštam sve!”
Story: Kako vam je bilo raditi s kolegama, je li vam lik Rourkea Michaela Peñe bio jeziv?
On je neprestano trebao nositi laneno odijelo. Baš mi ga je bilo žao jer je temperatura bila iznad 40 ˚C. Nitko od nas nije bio prikladno odjeven, a on je bio u odijelu dugih rukava. Ali odličan je i ispred i iza kamere. Vrlo je pametan, obožava film, učenje i bilo je lijepo raditi s njim.
Story: Glumom ste se počeli baviti jako mladi, koje ste lekcije tijekom godina naučili?
Ljudi vide samo dobre stvari. Radim od svoje 15. godine i jako sam zahvalna na tome, nemojte me pogrešno shvatiti, jer je 95 posto predivno, ali zna biti brutalno. Odbijanja nisu zabavna i tada svakodnevno preispitujete svoju vrijednost. Naučite se s time nositi, ali tu su i društvene mreže, pa pokušavate biti ukorak sa svime i pitate se ima li tome kraja. U određenom trenutku morate postaviti jasne granice jer nije sve kako se čini. Kada ljudi shvate da snimate po 16 sati dnevno, možda će im biti jasno da nije sve sjajno i glamurozno. Ali jako je zabavno i u svemu vidim veliku nagradu.
Story: Godinama ste snimali seriju ‘Slatke male lažljivice’ u kojoj ste morali isto izgledati, iako je snimanje trajalo godinama...
Morala sam izgledati na određeni način, a tijekom osam godina tijelo mi se promijenilo. Uvijek sam bila sitna, ali sam dobila nekoliko kilograma i bilo mi je psihički teško slušati reakcije ljudi na to. Od stresa sam dobila osip i prištiće, pa su na snimanju za mene morali koristiti posebno svjetlo. Žao mi je kad se sjetim koliko sam vremena potrošila brinući se zbog izgleda. Kad bih mogla vratiti vrijeme unatrag... Drago mi je što se više ne brinem zbog nekih stvari.
Story: Kakav je osjećaj ošišati se nakratko?
Oslobađajući! Ne mogu nabrojiti koliko su puta do mene došli frajeri i rekli: “Trebala bi ponovno pustiti kosu. Više mi se sviđa duga.” Pa nisam zbog tebe odrezala kosu nego zbog sebe i osjećam se odlično! Ili kada mi tip kaže da mu se ne sviđa žarki ruž za usne. Briga me. Odijevam se za sebe i nosim ono što mi je cool!
Story: Spomenuli ste muški rod.
Kao mlađa stalno sam čekala da budem s nekim, da idem na spojeve, jer sam se smrtno bojala biti sama. Ako sada upoznam nekoga, bolje mu je da stvarno jako pozitivno pridonese mojem životu jer volim biti solo. Prije su me privlačili problematični ljudi, a sada želim nekoga tko je dobar, samo da nije dosadan.
