Gledatelji Nove TV mjesecima prate intrige koje se događaju u seriji ‘Drugo ime ljubavi’, u kojoj glumi i Franka Klarić. Iako je u prvom nastavku izgledalo kao da je njezina Ana poginula u automobilskoj nesreći, ljubitelji dramske serije još ne znaju što se uistinu dogodilo tom liku.
- Drago mi je što i dalje snimam. Jako je lijepo i sve je na visokoj razini, od organizacije, produkcije do kolega. Slavka Sobina znam otprije, uvijek me nasmijava kada zajedno snimamo i s njime mi je najteže održati koncentraciju - govori 33-godišnjakinja koja nam je opisala lik koji je utjelovila.
- Glumim jednu nježnu, fragilnu ženicu koja ima svoj temperament, stav i glas. Ja sam puno ekspresivnija kad govorim i to nisam htjela kod nje pa sam pokušala smanjiti sebe - kaže Franka kojoj je uloga Glorije u istoimenoj drami Ranka Marinkovića donijela nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta, a predstava je 2013. postavljena u njezinu matičnom kazalištu, šibenskom HNK.
- Napravili smo jako lijepe predstave, imamo kreativne ljude koji daju sve od sebe, ali nedostaje mi veći broj izvedbi u Šibeniku i na gostovanjima. Zahvalna sam jer sam radila s odličnim redateljima, na odličnim tekstovima. Imala sam priliku igrati glavne uloge i donijela sam dobru odluku kada mi je bivša ravnateljica ponudila mjesto. Moj je cijeli život vezan uz to kazalište, u njemu sam odrasla i kao dijete nastupala - od Dječjeg festivala do dramskih radionica koje sam poslije i vodila. Jako smo mali ansambl, samo nas je četvero glumaca, i nedostaje mi što nemam starijeg mentora, nekoga od koga ću učiti - iskrena je Dalmatinka koja zasad ne planira trajno preseljenje u Zagreb.
- Kada bih znala da ću raditi kvalitetne stvari i ono što želim, preselila bih se. Ali nisam još sama sa sobom napravila rez i puno me toga veže uz Šibenik - kaže i otkriva bi li se otisnula izvan Hrvatske za poslom.
- Ne, jezik je veliki problem. Čujem kada netko tko nije Dalmatinac pokušava govoriti dalmatinski, pa mogu zamisliti kako zvučim nekom izvornom govorniku kada govorim engleski ili talijanski. Da se ukaže prilika, naravno, ali nisam toliko ambiciozna i volim svoju komociju, obitelj, prijatelje i Hrvatsku. Nisam pomislila otići van na neku audiciju, ne da mi se, a i ovdje sam zadovoljna svojim profesionalnim životom - govori glumica koja je devet godina u sretnoj vezi s glazbenikom i profesorom gitare Tomom Gracinom, kojeg je upoznala u plesnoj školi gdje je bio učitelj.
- On mi je bio na zamjeni, fizički mi je bio ok, ali nije mi palo na pamet da bi mi mogao biti dečko. Tek kada smo svi kao ekipa otišli u Ljubljanu, bolje sam ga upoznala. On je posebno normalan lik. Strpljiv je, senzibilan, komunikativan, stabilan i čudim se što je toliko izdržao sa mnom. Djelujem milo i pristojno, ali nije lako s glumcima. Koliko god je to lijep posao, dosta je i težak, pogotovo prije premijera ili kada se puno radi, kada si izložen, i to ne samo u kazalištu nego i medijski. Treba to razumjeti i biti podrška. On voli svoju privatnost i intimu, ali kada ga dovedem na premijere, sa svima se sprijatelji i to mi je super - rekla nam je Franka. Na pitanje planiraju li kakvu scensko-glazbenu suradnju, uz smijeh odgovara:
- Razgovarali smo o tome, ali kao što mi je bilo teško podnositi njegov autoritet pa više ne plešemo zajedno, mislim da bi mi i u tom pogledu bilo teško. Vidjet ćemo, ali on je više okrenut pedagoškom radu i klasici, a ja se tu još nekako ne uklapam.
Iako se Šibenčanka odmalena bavila glumom, iznenadila je majku Nedjeljku i oca Antu kada je odlučila upisati zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti.
- Mislili su da je to samo hobi. I ja sam se iznenadila jer sam tek u četvrtom razredu srednje škole pomislila da to nije samo slobodna aktivnost nego da bi to mogao biti moj posao. Kada sam diplomirala, baba mi je rekla: “Dobro, dušo, ali sad ćeš upisati neki normalan fakultet?” Prvo sam upisala Ekonomski fakultet i kada sam upala na Akademiju, odmah sam se ispisala, ali to nije znala mama koja je nazvala na Ekonomski fakultet da se raspita mogu li izvanredno studirati. Trebalo je malo da to prebole, ali stvarno su mi u svemu velika podrška - kaže Franka čija je majka bila šibenska gradonačelnica, no nju politika ne privlači.
- Ona je slučajno upala u politiku. Godinama je bila direktorica Centra za socijalnu skrb, pročelnica Ureda prognanika i cijeli se život bavila socijalom. Kako je bila aktivna u ratu, poslije joj je ponuđeno da se kandidira za gradonačelnicu. Znao ju je cijeli grad i to je bio neki normalni slijed događanja. Ušla je u to iz empatičnih razloga, da može napraviti neke bolje stvari. Sebe ne vidim u tome i politika me ne zanima, pogotovo u ovakvoj Hrvatskoj. Ne želim generalizirati i ne kažem da su svi političari korumpirani i usmjereni samo na svoje interese, ali ne vidim promjene. Ne vidim boljitak, rast i žalosti me što nema prosperiteta u društvu - zaključuje Franka koju ipak veseli 60. Međunarodni dječji festival, gdje je selektorica za domaću produkciju, a za otvaranje pripremaju ‘Letećeg čovjeka’, priču o Faustu Vrančiću.
