Larisa Lipovac je domaća koreografkinja, plesačica i plesna pedagoginja kojoj je trenutna svakodnevica poprilično kaotična. Radi na četiri projekta, uz što brine o svom devetogodišnjem sinu Grguru, kojeg je dobila u braku s glumcem Goranom Navojcem. Ova zaposlena majka priznaje da je ponekad naporno, ali govori kako nikada nije pomislila odustati, jer uistinu voli ono što radi. Kako je ispričala za Story.hr, u svemu joj pomaže partner Hrvoje. Između ostalog, govori kako sve uspijeva, ali i zašto smatra da se posao koji obavlja ne plaća dovoljno u našoj zemlji.
Na Instagramu ste naglasili da u posljednje vrijeme svoje dane provodite na probama. Na koliko projekata trenutno radite?
Trenutno radim na četiri projekta paralelno. Režiram i koreografiram koncert Nine Badrić u Areni Zagreb, pripremam predstavu 'Malac Komalac' kazalištu Žar Ptica, počele su probe i pripreme za mjuzikl kojeg režiram u nezavisnoj produkciji 'Možeš Matilda', paralelno radim sa studentima pete godine glume na ADU, uz to imam svakodnevne probe s plesačima svog centra PC Tala za različite nastupe koji su pred nama. I to je samo dio jer paralelno pripremam druge projekte. Da intenzivno i pomalo ludo. Ali uživam, to je veselje i radost našeg umjetničkog poziva. Vječni multitasking!
Kako uspijevate sve uskladiti, s obzirom na to da su tu i majčinske obaveze?
Vjerujte da se i sama sebi ponekad čudim. Da izmisle teleportaciju uvelike bi mi olakšalo. No, uvijek sam jednako intenzivno živjela. Mislim da drugačije niti ne znam. Uloge su mi se izmjenjivale od plesača, koreografa, pedagoga do organizatora i producenta. Ples i umjetnost otvorili su mi mogućnost da budem sve što poželim. I eto, živim svoj umjetnički život punim plućima. Stojim iza svog rada i odrađujem ga s veseljem. Koliko god bila iscrpljena ili umorna, uvijek s osmijehom idem na svaku probu.
Što se tiče majčinskog dijela i mog Grgura, kao i svaka majka obavljam sve; od škole, vožnje na aktivnosti, igre, do trenutaka koje ukrademo samo za nas. Grgur je uvijek tu za mene i ja za njega. Pravi smo tim. Čovjek može jako puno kada ima podršku ljudi koji ga okružuju, kada voli to što radi, kada je predan, iskren i naravno dobro organiziran.
Koliko vam u svemu pomaže partner Hrvoje? Uspijete li pronaći vrijeme samo za vas dvoje?
Jako puno. On je podrška koju bih poželjela svakoj ženi. Tu je prisutan i uključen u sve sadržaje našeg života od prvog trenutka. Vjerujem da se to rijetko nalazi. Poželimo puno puta negdje pobjeći sami, ponekad čak i uspijemo. Međutim, uvijek radije odabiremo obiteljsku varijantu odmora ili putovanja. Volimo biti s Grgurom. Sretni smo kada smo zajedno.
Hrvoje je podrška koju bih poželjela svakoj ženi
S obzirom na to da kroz dane hodate 'užurbanim korakom', kako se hranite? Stignete li paziti na zdravu prehranu, pripremate li možda obroke unaprijed?
Moram priznati da ne uspijevam uvijek sjesti za stol i jesti, ali pokušavam da je hrana koju unosim u tijelo kvalitetna. Hrvoje voli kuhati, pa je i glavni kuhar. Brine se o meni i Grguru i o našoj zdravoj prehrani. Ponekad odlazimo i u restorane, uglavnom kombiniramo.
Je li umor prisutan? Pomislite li na odustajanje od dana u bilo kojem trenutku?
Pomislim na odmor, ali nikada na odustajanje. Nisam ja taj tip. Umor rješavam tako da se dobro naspavam. Pomažu mi vitamini, dodaci prehrani, odlazak na masažu. Pomaže mi Grgurov zagrljaj. Moj partner i prijatelji. Napunim baterije i krenem dalje. Predana sam, mogla bih reći da brzo rješavam zadatak koji je preda mnom. Imam kapacitet raditi jako puno i povući puno. Ljudi često kažu da sam motor koji upogonjuje. Ja mislim da iskreno volim to što radim i da to radim punim srcem.
Umjetnost je rudnik, nema tu nikakvog glamura
Što vam u ovakvim danima predstavlja najveći stres?
Pojedine životne situacije i pojedini ljudi. Vjerujem, tako je i drugima.
Rekli ste da posao umjetnika ovdje nije dovoljno plaćen. Što mislite, zašto je to tako?
Pokušala sam izračunati koliko umjetnik zapravo radi da bi njegov posao postao vidljiv ili značajan. S obzirom na to da sam u 20 godina rada napravila stotinjak predstava, a to je samo jedan segment mog umjetničkog života i opusa, izračunala sam da bi trebala biti multimilijarder. Ako zbrojim sate provedene u dvorani ili na sceni, potrošenu energiju, kreirani materijal…praktički radiš non-stop. Nemoguće je u našoj zemlji naplatiti naš posao.
Kad nisi na probi, kod kuće se pripremaš za probu ili proces. Pišeš, čitaš, smišljaš, gledaš. Kad ljudi idu na posao, ti si na probi i nudiš, stvaraš, kreiraš, a kad su ljudi doma nakon posla, ti si na predstavi. Ne trebam vam reći da ti nakon predstave ili večernjeg treninga treba dva sata da umiriš tijelo i dovedeš ga u temperaturu da uopće možeš zaspati. Vikendom ili praznicima, opet kada ljudi odmaraju ili u trenucima kada ljudi npr. slave Novu godinu, ti nastupaš ili si na turneji. Znači izvodiš, osmišljavaš, organiziraš, produciraš, predaješ, radiš stalno četiri-pet poslova paralelno. Umjetnost je rudnik, nema tu nikakvog glamura!
