'Posljednjih dana živimo u ratnoj psihozi. Puno toga me podsjeća na početak rata u Sarajevu 1992. godine', izjavio je Goran Todić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Naime, riječ je o bivšem glumcu i  sudioniku prvog regionalnog Big Brothera koji već 26 godina živi u Milanu, a stan u kojem trenutno boravi s obitelji nalazi se svega 15 kilometara od 'crvene zone'.

'Ja sam bio stariji, ali moja supruga Lejla kada je krenuo rat u Bosni imala je svega 10 godina i počela je živjeti u podrumu. A sada živimo realnost kaosa, ludosti, panike. Drugačije ne mogu ovo opisati, jer takvo što u ratnom Sarajevu za četiri godine rata nismo doživjeli', rekao je Goran koji je talijanskoj javnosti poznatiji kao zaštitar bivšeg premijera Silvija Berlusconija, njegove supruge Veronice i troje djece.

'Sve je nekako bilo normalno do petka. U subotu sam se probudio i otišao do supermarketa te zatekao posve ispražnjene police. Čitavih pet sati sam se vozio uokolo dok u jednoj trgovini nisam uspio naći par litara mlijeka za malog. Ljudi kupuju sve kao da se sprema sudnji dan. Zanimljivo, odreda je pokupovana najskuplja pasta, dok one najjeftinije još ima na policama. To znači da su neki i sada probirljivi', poručio je Goran koji danas radi kao konzultant.

Ipak uspio je i u ovakvoj krizi pronaći dozu humora. 'Bila su me uhvatila leđa i trebao mi je recept za aulin, običan lijek protiv bolova. Uđem ja kod liječnika kojeg dobro poznajem, a on mi odmah zapovjednim tonom reče da mu ne prilazim bliže od dva metra. Nisam znao bi li se smijao ili plakao. Ako tako reagira čovjek od struke, kako neće onda običan svijet', zaključio je.

Za spomenuti list je potom otkrio kako se u glavnom gradu Italije ljudi ustručavaju zaustaviti i razgovarati jedni s drugima. 'Jutos sam, kao i sve ove dane, išao šetati psa

Ja se jedino pitam što bi se događalo u slučaju neke veće nevolje, a ne jedne malo veće virusne prehlade

 . Kada sam se vraćao, na stepenicama zgrade susreo sam susjeda s kojim se inače srdačno pozdravim. Kada sam se vraćao, na stepenicama zgrade susreo sam susjeda s kojim se inače srdačno pozdravim.iti jedne riječi pognuo glavu i prošao pored mene kao da me nema. Nešto čudno se uvuklo u ljude. Ja se jedino pitam što bi se događalo u slučaju neke veće nevolje, a ne jedne malo veće virusne prehlade', pita se Goran.