Jedno od dobro poznatih lica Nove TV zasigurno je novinarka Maja Medaković, osoba koja svakog četvrtka u sklopu emisije 'Provjereno' izvještava o tužnim, nerijetko potresnim, ljudskim pričama i svojim prilozima mijenja mnoge živote. Koliko je doprinijela svojim desetogodišnjim radom u emisiji 'Provjereno' govori i činjenica da je nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine povodom čega je samo za Story.hr progovorila o nekim od najupečatljivijih trenutaka iz dosadašnje karijere kao i balansiranju poslovnog i privatnog odnosa sa suprugom Davorom, snimateljem na Novoj TV.
Nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine. Što za vas znači ova nominacija? Je li bila očekivana?
Biti nominiran u takvoj konkurenciji, za mene je već samo po sebi pobjeda. Bila sam u potpunom šoku kada sam svoju sliku vidjela u novinama, dlanovi su mi se odmah oznojili, a glumila sam da sam cool jer nisam bila sigurna da se možda ipak netko ne zeza sa mnom.
Već ste deset godina dio emisije 'Provjereno'. Kako su kolege i ostali suradnici reagirali na vašu nominaciju?
Kao i svaki puta kada se bilo kome od nas dogodi nominacija ili kad netko dobije nagradu. Svi su jako ponosni. Mali smo kolektiv, znamo se u dušu i među nama nema ni jala ni zavisti. Zapravo, svaka je nominacija u našoj redakciji dobar povod za novu zdravu zezanciju.
Dio ste emisije koja prati zaista potresne ljudske priče. Koliko je teško raditi na takvim pričama?
Privilegij je nakon njih doći doma i podsjetiti se na čemu sve trebam biti zahvalna. Žao mi je kada mi ljudi kažu da takve priče ne mogu gledati, da im je preteško. Ako smo postali toliko sebični da iz udobnosti svojih toplih domova ne možemo pogledati kako žive neki drugi, manje sretni ljudi jer nas to uzrujava, e onda je to zaista pretužno. Porazno.
Svako toliko dogodi se neka priča koja me onako pošteno ošamari
Koja vas je priča najviše pogodila?
Svako toliko dogodi se neka koja me onako pošteno ošamari. Nedavno sam tako radila priču o malenoj Ani Knobloch i njezinoj obitelji. Ona, brat Ivan i mama Smilja koja je zbog cerebralne paralize teško pokretna, ostali su sami nakon tatine tragične smrti. Žive u unajmljenom stanu na prvom katu zbog čega mama praktički ni ne izlazi vani. Svjesna teške situacije, mama je donijela odluku i malenu Anu poslala da živi s tetom u dvadesetak kilometara udaljene Lipovljane. A Ane… Toliko topla, odrasla, razumna djevojčica koja vas svojim stavom i razboritošću naprosto razoruža, posrami.
Uspijete li u takvim situacijama ostati do kraja profesionalni ili ponekad ona emotivna strana ipak prevagne?
Možda bi bilo zgodno kada bi postojala neka 'profesionalna, poslovna' Maja i ona 'za po doma', ali nije tako. Ja sam ista Maja i kada s ljudima na terenu snimam neku priču i doma sa svojima. Zasuze oči, ali ne mislim da je to nešto loše. Dapače. Mislim da ne bi bilo normalno da sam hladna, odsutna, da svoj posao, a zapravo nečiji težak život samo tako odrađujem, bez emocija. Tako ne znam, ne mogu niti želim.
Na koju ste priču ili situaciju iz dosadašnjeg rada u 'Provjerenom' najponosniji?
Prošlo je točno pet godina otkako smo objavili priču o Milanu i Matiji i na nju sam jednako ponosna kao i prvog dana. Ponosna sam i na svoje kolege snimatelje Benka i Žareta, na montažera Boška. Na svoju redakciju koja je unatoč cijeloj 'histeriji' koja se stvorila ostala čvrsto na zemlji vodeći računa o jedinome što je u cijeloj priči bilo bitno, o Milanu i Matiji. Ponosna sam i na njih dvojicu koji su ostali isti, dobri i plemeniti ljudi. Pomalo i na sebe, svjesna da se priča poput te događa samo jednom u životu.
Prijetnje su sastavni dio posla, na to smo naviknuti
S obzirom na prirodu vašeg posla, dobivate li prijetnje za pojedine priče? Kako se nosite s takvim situacijama?
One su sastavni dio posla, na to smo naviknuti. Često zaboravimo koliko smo zapravo hrabri i odvažni. Pri tom posebno mislim na moje kolegice Emu Branicu i Anu Malbašu. E to su žene hrabrije od puno onih koji sebe smatraju muškarčinama.
Nije rijetkost da se na poslu često dogodi i ljubav, što je bio i vaš slučaj. Čime vas je osvojio suprug Davor koji je ujedno i snimatelj na Novoj TV?
Lijepim kadrovima (smijeh). Šalim se naravno. Davor je veliki emotivac. Topla je i vesela osoba, glasno se smije. Ne možete ga ne primijetiti u društvu. Odan je i pošten. Tvrdoglav. Nikad nije dosadno.
Jeste li na poslu samo kolege ili ste ipak, prije svega, supružnici?
I na poslu i doma i u društvu, mi smo uvijek i samo Davor i Maja.
Bude tu i tamo sitnih podbadanja na razini 'vi snimatelji', 'mi novinari', ali Bože moj
Među supružnicima ponekad dođe i do malih nesuglasica, a kada je u sve uključen i posao, stvari se znaju brzo zakomplicirati. Događaju li se i vama takve situacije? Kako ih rješavate?
Rekla bih da je kod nas prije svega puno razumijevanja i to s obzirom na poslove kojima se bavimo, zaista smatram blagoslovom. Bude tu i tamo sitnih podbadanja na razini 'vi snimatelji', 'mi novinari', ali Bože moj.
Kruna vaše ljubavi zasigurno je i kćerkica Gita. Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
Živim onu rečenicu koju sam od svoje mame znala čuti toliko puta: 'Vidjet ćeš kad i ti budeš mama'. Sve je toliko drugačije, a zapravo isto. Teže, a bolje.
S obzirom na to da ste i vi i suprug u poslu koji ima dosta hektičan raspored, kako uspijevate uskladiti roditeljske obaveze s onim poslovnim?
Da je jednostavno nije, ali uspijevamo, nema nam druge. Da mi u danu nerijetko nedostaje još jedna šihta od osam sati da nadoknadim sve što inače ne stignem, i to je istina. Bez bake, Davorove mame bismo propali. Ona uskače kad god može. Mlada smo firma, na televiziji je puno roditelja s malom djecom, izlazi se uvijek ususret i to nam jako puno znači. A da nije moje urednice i njezina beskonačnog razumijevanja do sada bih vjerojatno već pet puta bila na rubu živčanog sloma ili otkaza (smijeh).
