RTL-ovke zbog kojih ste s punom pažnjom pratili rukometno prvenstvo

Utisci s upravo završenog Europskog prvenstva u rukometu polako se sliježu, igrači se vraćaju svojim domovima, a svi ostali svakodnevnim obavezama. Osim što im je na srebrnoj medalji čestitala cijela Hrvatska, među prvima svakako je bila i ekipa RTL-a koja je cijelo prvenstvo vjerno pratila reprezentaciju. Među već poznatim muškim televizijskim licima, istaknula su se i ona dva ženska, reporterki Ines Gode i Maje Oštro Flis. Kako su ih prihvatili dečki u ekipi, jesu li imale povlašteni tretman te tko ih se najviše dojmio od reprezentativaca, otkrile su samo za Story.hr.

Ines: Na neki način za Europsko prvenstvo se pripremam cijele godine, ali posljednjih mjeseca dana prije početka trajale su one intenzivne pripreme. Čitam, proučavam, provjeravam, razgovaram s kolegama, ali i s izbornikom i igračima. Tjedan dana prije putovanja u Graz zapravo sam imala „generalnu probu“ jer uživo iz Poreča prenosili smo dvije pripremne utakmice reprezentacije, protiv BIH i Katara. I to je zapravo najbolji uvod u ono što me čeka. Sportska sam novinarka, navikla sam na sam na to da se sport često više povezuje s muškarcima nego sa ženama, ali osobno se još nisam susrela s predrasudama i nisam osjećala da sam se našla u neravnopravnom položaju. Ono što me ohrabruje je činjenica da je ženskih sportskih novinarki ipak iz godine u godinu sve više.

Maja: Nimalo zahtjevno, pratila sam rukomet i prije, a ionako gledaš, pratiš utakmicu, primjećuješ dobre i malo manje dobre stvari pa poslije pitaš igrače o tome. Radila sam nekoliko uvodnih, šaljivih priloga o samim igračima, tu sam se malo pripremala kako bi znala više o njima kao privatnim osobama.

Jeste li i prije prvenstva pratile rukomet?

Ines: Kao sportskoj novinarki posao mi je pratiti sport pa i rukomet, ali za mene je to i više od posla. Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti upisala sam s ogromnom željom da jednog dana budem sportska novinarka. U mojoj obitelji sport je oduvijek bio način života. Odrastala sam uz dvojicu braće koja su trenirala nogomet, tatu koji je zaljubljenik u tenis i mamu koja je sve to uspješno pratila. Kod nas doma uvijek su se gledale utakmice i pozorno pratila sva velika sportska natjecanja. Sanjala sam o tome da budem dio toga. Oduvijek mi se sviđala ta ideja brzog i točnog prenošenja informacija, praćenje važnih događaja, izvještavanje javnosti o onome što sam vidjela i čula. Jako puno sam naučila u informativnom programu radeći na emisijama RTL Danas i RTL Direkt, ali prelaskom u sport prije godinu dana ostvarila sam svoj san i uživam u tome.

Maja: S obzirom na to da mi je ovo treće rukometno prvenstvo, da.

Poznajete li sva pravila u rukometu?

Ines: Volim rukomet i pratim ga, poznajem pravila, čak sam ga igrala u osnovnoškolskim i srednjoškolskim danima. Nažalost, u Županji je postojao samo muški rukometni klub pa smo mi cure s puno entuzijazma trenirale samo za školska natjecanja. Igrala sam na poziciji desnog krila i jedne godine za dlaku nam je izmaknulo državno natjecanje. Puno sam naučila tada, ali svjesna sam da uvijek ima mjesta za napredak. Tako pristupam svakom zadatku, trudim se učiti od svakoga. Godinama sam za vrijeme rukometnih projekata sve pažljivo upijala od starijih kolega – Antonija Vuksanovića, Filipa Brkića, Marka Vargeka i Nine Štambuka, ali i svih rukometnih legendi koje su prošle kroz RTL-ovu emisiju Vrijeme je za rukomet.

Maja: Ako pratiš rukomet, igru, dinamiku, moraš znati i pravila. Mislim kako sam većinu pravila odavno usvojila.

Kako su vas prihvatili dečki u ekipi? Jeste li imale neki povlašteni tretman?

Ines: Nema tu povlaštenog tretmana niti ga očekujem, ali može se reći da je ekipa prema nama ženama ipak bila pažljivija. Radili smo, pomicali granice, smijali se i živcirali, ali vrijedilo je. Ne znam ni sama koliko smo točno utakmica i treninga pogledali i odradili, koliko smo izjava snimili, koliko smo se puta javili uživo, ali znam da je bilo veliko zadovoljstvo biti dio ovog projekta. Trudim se raditi svoj posao najbolje što mogu, opravdati povjerenje urednika i kolega, ali i zadobiti povjerenje stručnog stožera i reprezentativaca te naših gledatelja. Lijepo je čuti i osjetiti da netko cijeni tvoj trud i rad, lijepo je znati da netko prepoznaje koliko ti je stalo. Uvijek sam otvorena sa savjete i kritike od onih starijih i iskusnijih.

Maja: Što se mene tiče, super. Neke sam znala od prije, neke sam upoznala na ovom prvenstvu. Pristojni, talentirani, s dobrim smislom za humor i odličnim odnosom s medijima. U tom segmentu ih treba pohvaliti, olakšavaju nam posao dobrom suradnjom. Mislim da je o povlaštenim tretmanima deplasirano i govoriti....

Tko vas se od reprezentativaca najviše dojmio?

Ines: S njima je stvarno vrlo jednostavno i lako raditi. Susretljivi su, opušteni, zabavni, ništa im nije teško i zbog toga je cijeloj RTL-ovoj ekipi posao lakši i ugodniji. Profesionalci su na terenu, ali i kad treba udovoljiti svim našim novinarskim zahtjevima. I zbog toga također, kapa dolje!

Maja: Svi su dečki super, teško je nekoga izdvojiti, stvarno su svi jako simpatični, uvijek dostupni i strpljivi. Ne samo igrači i članovi stručnog stožera su profesionalci s kojima je bio gušt raditi.

Imate li neku zanimljivu anegdotu po kojoj ćete pamtiti prvenstvo?

Ines: Kad si toliko dugo na putu nakupi se anegdota, predviđenih i nepredviđenih situacija. Prvo mi na pamet pada utakmica Hrvatske i Njemačke i trenutak kad je Marin Šego nekoliko sekundi prije kraja sačuvao mrežu i odveo nas u polufinale Europskog prvenstva. Za vrijeme svih utakmica Hrvatske sjedila sam na takozvanoj pitch reporter poziciji, odmah iza klupe naše reprezentacije. U trenutku te zadnje obrane skočila sam sa stolice, a jedan od delegata pogledao me, nasmijao se i rekao: polako, polako. Upozorio je i mene i fizioterapeuta Damira Kajbu. Kasnije smo se zezali da smo dobro prošli, bez žutih kartona.

Maja: Bilo je jako puno anegdota, posebno s navijačima, koje sam također pratila. Ali sjećam se, u Beču, tik prije javljanja uživo je Hrvoje Horvat, pomoćni trener ali i veliki šaljivac, u dogovoru s našim snimateljem - 'prodao' priču kako ne zna kako ćemo do Stockholma zbog mećave, ledene kiše, nevremena. Doznao je da imam 'mali' strah od aviona, a moje lice je promijenilo sto boja kad je pričao to. Eto, zna što je dobra šala i ima dobar smisao za humor. I let do Stockholma je bio jedan od mirnijih!

Bili ste uz igrače i kad su slavili i kad su tugovali. Koliko je teško ostati profesionalan u takvim emotivnim trenutcima? Jeste li se međusobno tješili u takvim situacijama?

Ines: Uvijek se trudim ostati profesionalna, ali i biti čovjek. Rukomet izvlači emocije, mnoštvo emocija. Posebno kod onih koji ga kao izbornik i igrači žive 24 sata na dan. Veselim se s njima pobjedama, tugujem nakon poraza, stisnem ruku kada treba čestitati, ali i pokušavam naći riječi utjehe nakon poraza. Posebno je emotivno bilo nakon finala protiv Španjolske kada su dečki u suzama napuštali teren. Teško je u takvim trenucima ne reagirati.

Maja: Naravno da treba ostati profesionalan, ali, po meni i treba pokazati emociju. To i je ljepota igre, rukometa, veseliš se, tuguješ, slaviš sa igračima. Meni je posebno izazovno bilo ostati prisebna kad smo nakon dramatičnih produžetaka ušli u finale, ali opet, sreća, euforija, tuga sastavni su dio sporta i našeg posla kada se izvještava o tome. Mislim da emocije se ne trebaju skrivati kad je sport u pitanju. Malo utjehe je bilo potrebno nakon izgubljenog finala i osvojene srebrne medalje, što je ljudski. Ali čim su se slegli dojmovi, znali su igrači, veliki profesionalci, da su napravili čudesne stvari.

S obzirom na vaše iskustvo, što biste izdvojili kao prednosti, a što kao mane žena u sportskom novinarstvu?

Ines: Smatram da nema ni prednosti niti mana. U novinarskom poslu najvažnije je biti objektivan i profesionalan, a spol pritom ne igra nikakvu ulogu.

Maja: Ja nisam usko vezana za sportsko novinarstvo, radila sam nekoliko sportskih projekata, poput boksa i rukometa. Radim i druge stvari u dnevnom informativnom programu i ne vidim da postoje mane kod žena u svijetu sportskog novinarstva. Ako voliš svoj posao, i ako ga dobro obavljaš, jednako si vrijedna kao i muški kolega. Odavno su se vremena promijenila, ima puno žena u svijetu sporta koje odrađuju fantastičan posao, eto tri dame su u redakciji sporta na RTL-u. Ines, Ana i Ivona izvrsno rade sve što treba, jednako kao i muške kolege.