Tko je djevojka zbog koje je Marko Kutlić obrijao glavu?

Elma Tomić 17-godišnja je djevojka koja je u kratko vrijeme zarobila srca mnogih mladih glazbenika domaće scene. Između ostalih, izgradila je prijateljstvo s pjevačem Markom Kutlićem, koji je ranije ove godine zbog nje i obrijao glavu. Kako glasi priča iza toga i tko je zapravo Elma koja je prošle subote odradila svoj prvi javni nastup, otkriva nam sama u razgovoru za Story.hr.

Nastup je prošao stvarno super! Moram priznati da sam ponosna na sebe, jer ono o čemu ja pričam nije lagana tema. Ljudi su pozitivno reagirali i skupili smo oko 2000 kuna koje smo donirali 'Zakladi za dječju onkologiju i hematologiju', za izgradnju novog odjela, koji je prijeko potreban. Sretna sam što ljudi nisu izgubili pažnju, unatoč tome što sam pričala sat vremena i sretna sam što sam samoj sebi dopustila emocije, pa je tako došlo i do par suza usred govora. Mogu vam reći da se nastup ponavlja za neka dva do tri mjeseca, i da će naravno biti još bolji!

Što si kroz svoju priču najviše naučila?

Voljeti i cijeniti sebe, s tim dolazi sve ostalo.

S tvojom pričom upoznate su i naše mlade glazbene zvijezde, poput Marka Kutlića, Matije Cveka i Nele Đinđić. Što to za tebe znači?

Jako je bitno za napomenuti da su te mlade glazbene zvijezde prije svega bili i ostali moji prijatelji. Ja ne vidim razliku između prijatelja koji je pjevač i onog koji je doktor ili konobar. Prijateljstvo je prijateljstvo, i bilo je i očekivano da će ostati uz mene tijekom moje borbe.

Kako bi ti opisala idealnog prijatelja? Možeš li izdvojiti neke koji su znatno utjecali na tvoj život?

Uf, ja sam ona kojoj je prijateljstvo jedno od najvažnijih odnosa na svijetu. Za prijatelja bih dala sve. A idealan prijatelj sigurno ne postoji, svatko od nas ima nešto svoje i ne možemo se uvijek složiti u svemu, ali volim ljude koji to razumiju, kojima ne smeta razlika u određenim segmentima jer se znaju staviti u tuđu perspektivu. Volim kad pamte sitnice i prije svega, poštuju ono što ja jesam.

Također, one koji me pitaju jesam li stigla doma, kakav je nalaz, koja mi je najdraža boja, koji pošalju 'sretno mali' prije nastupa i 'bravo, ponosan/ponosna sam na tebe' poslije nastupa. Koji mi ukažu na neke pogreške, pruže ruku onda i kad ne tražim, koji me grle svaki put kao da nam je zadnji zagrljaj. Iako, moram priznati da se bolje slažem s kreativcima, nego li s 'normalnim' ljudima, valjda je do dijagnoze. Ne želim izdvajati ničije ime zasebno, svatko od mojih prijatelja je maksimalno voljen i svjestan kako je i na koji način utjecao na mene. Imam stvarno kvalitetne ljude oko sebe i na tome sam beskrajno zahvalna.

Marko Kutlić je ranije ove godine obrijao glavu u znak podrške. Što ti je tada prolazilo kroz glavu?

Moje prvo pitanje je bilo: 'Dobro Marko, jesi ti normalan?', jer sam bila u šoku zbog toga što je netko drugi napravio za mene isto ono što bih i ja u toj situaciji napravila. Bio mi je to veliki vjetar u leđa, i samim time dokaz izjave koju sam gore napisala, a to je da imam divne ljude oko sebe.

Što te trenutno najviše usrećuje?

Trenutno me najviše usrećuje to što imam mogućnosti iskazati se u svojim talentima, baviti se glumom, pričanjem, snimanjem, pisanjem. Otvaraju mi se nova polja i veselim se svemu što me čeka. Volim cijeli taj svijet i nadam se da će se moj trud isplatiti i za neke veće korake. Iako je meni svaki moj uspjeh, koliko god malen bio, ogroman.

Susrećeš li se s neugodnim situacijama na ulici, u svakodnevnom životu?

Više ne. Sad kad imam kosu, obrve i neki ljudski vizualni izgled, nemam problema s ljudima koje susrećem. Jača sam i fizički, pa ljudi u principu misle da imam alergiju ili neku prehladu.

Putem Instagrama si rekla da tebe svako jutro 'digne' želja za uspjehom. Koji je tvoj najveći cilj u životu?

Moj cilj u životu je da budem sretna s onime što jesam i što imam. Da nikada ne izgubim sebe na svim putevima koji me tek čekaju, jer imam tek 17 i koliko god se činilo da sam proživjela puno, nisam. Pa eto, htjela bih ostati skromna, prizemna i svjesna. I uvijek dopustiti sebi da učim od drugih, a ne misliti da sam popila svu pamet svijeta, jer nisam. Niti ću. I naravno uz sve to, pomagati drugima koliko je to moguće. Također, da nikad ne zaboravim da ja imam svoj tempo i da ga baš takvog kakav je, trebam poštivati.

Kako je sve počelo?

Moja priča vraća nas u 2018. godinu, kada su me 29.8.2019. poslali na odjel dječje hematologije i onkologije. Godinu dana unazad mučile su me upale krajnika, visoke temperature i povišen CRP, a par mjeseci prije dijagnoze dogodila mi se pareza, odnosno oduzetost lijeve ruke i noge. Nedugo zatim jake glavobolje, mučnine, umor, pojačano znojenje i bol u plućima popraćena kašljanjem. Par dana prije počelo je i padanje u nesvijest i tako sam se, dok sam čekala red za rendgen pluća, onesvijestila i s intenzivne u jednoj bolnici prešla u drugu, gdje je počela moja bitka za život.

Prvih pet dana bila sam na intenzivnoj gdje je bilo jako upitno hoću li preživjeti, zbog toga što sam imala tumorsku masu 14x20 u medijastinumu ( Non Hodgkin), skoro četiri litre vode u plućima, pomaknuto desno plućno krilo skroz do ispod pazuha, podebljanu ovojnicu srca za 40% i trombozu svih glavnih žila. Eto, dijagnoze od kojih se zasebno umire, a ja sam nekako uspjela i 5.9.2018. vratili su me na odjel dječje onkologije i hematologije, gdje sam započela liječenje koje je trajalo do 9.4.2019., i trajat će još godinu dana. Jedina je razlika u tome što kemoterapiju sada pijem u tabletama i nisam više hospitalizirana.

Kad kažeš: 'Ne tako obično obična', na što misliš? Kakvom bi se opisala, tko je Elma Tomić?

Mislim na to da sam i ja samo neka tamo cura iz kvarta, koja ima život kao i svi drugi, s istim ili sličnim problemima, ali me ta jedna faza u mom životu osvijestila, i u tom smislu pomogla da osjećam intenzivnije od drugih. Smatram da imam puno toga za pokazati svijetu, na način koji nije uobičajen, ali je ipak običan. Ja sam i dalje, bez obzira na sve, samo jedno dijete koje je željno pružanja i primanja ljubavi, i koje sanja i radi na svojim snovima.