Bivša Miss Hrvatske, koja je 1995. godine ponijela titulu prve pratilje Miss svijeta, i poduzetnica Anica Kovač posljednjih nekoliko godina s obitelji živi u Münchenu, ali često dolazi u Hrvatsku. Prilikom jednog od dolazaka u našu metropolu, Anica je s veseljem izdvojila vrijeme za fotografiranje za posebno izdanje Storyja Black Issue. Nasmijana i neposredna u studio je došla s puno slatkiša kako bi nam zasladila dan, a u stanci od snimanja otkrila je svoju modnu filozofiju.
Što mislite o Black Fridayu, velikim popustima koji se jednom godišnje održavaju diljem svijeta?
Nisam toliko pratila Black Friday, ali mi je prije nekoliko godina postao zanimljiv. Volim to neko pozitvino divljanje, gužve, redove, priliku da si ljudi priušte nešto što inače ne mogu. Volim modu kao i većina žena, ali moram reći da to nije najvažnija stvar. Naravno da jest onima koji se njome bave i od nje žive. S druge, pak, strane popusti imaju i malu zamku, nerijetko kupujemo i ono što nam ne treba, nego samo zato što nam je fora.
Kako biste opisali svoj modni stil? Koliko se mijenjao tijekom godina?
Imam 43 godine i mislim da sam ostala ista. Svoj modni izričaj opisala bih kao sportsku eleganciju s puno klasike. Više volim onaj sportski dio koji mi je svakodnevni, a od elegantnih komada haljine i visoke potpetice čisto zbog drukčijeg držanja tijela. Kad su posrijedi svečanija izdanja, volim istaknuti vrat i ramena, ali najdraži mi je, ponavljam, moj opušteni, svakodnevni stil.
Čega najviše imate u ormaru?
Crne odjeće. Obožavam kožne jakne, a imam i fetiš na traperice i torbe. Sramota me sve nabrojiti.
A cipele? Mnogim ženama one su najveći predmet žudnje?
Nisam luda za cipelama. Puno mi je draža dobra torba, ne mora biti ni skupa ni brendirana, a da ne govorim o high street trgovinama u kojima se može pronaći puno toga po pristupačnim cijenama.
Jeste li sretni kad uhvatite skupocjen i dobar komad na sniženju?
Bude mi drago, naravno, ali opet na kraju darujem većinu toga što kupim. Jednostavno, kad mi neki dragi ljudi kažu da im se nešto sviđa na meni, komad odjeće, torba, onda to nerijetko darujem.
Koliko se razlikuje šoping u Zagrebu i onaj Münchenu, gdje živite s obitelji posljednjih nekoliko godina?
Sve što možete kupiti u Njemačkoj, u Hrvatskoj imate tristo puta bolje. Meni barem. Nerijetko kupujem i preko Asosa, i to haljine za mali novac. A kad ste javna osoba, na neki se način prati i vaš modni stil pa je nezgodno na raznim događanjima pojaviti se u istoj odjeći. Zašto bih onda davala velik novac za odjeću? Jedino ako mi se nešto stvarno sviđa. Sve je to lijepo, ali mislim da se sve vraća, moda se okreće, sve je već izmišljeno. Jedino je na nama da stilom damo svoj pečat.
Cijenite i komade sašivene po mjeri?
Tako je. Najdraže mi je nešto šivano po mjeri. Primjerice, modna kuća Linea Exclusive svojedobno mi je sašila hlače, nosim ih gotovo deset godina. Inače mi je Linea Exclusive bila vrh zbog izbora visokokvalitetnih materijala i krojeva. Od naših dizajnera volim i Aleksandru Dojčinović, Ivicu Skoku, Matiju Vuicu.
Kupujete li katkad bez plana, spontano?
Kad ugledam nešto što mi se sviđa a preskupo je - ne kupujem. Znam da bi mi to donijelo samo trenutačnu sreću, a takva nas ne može ispuniti. Ljepše mi je dati novac za neku dobru torbu koju mogu, primjerice, darovati svom djetetu. Neki sam dan došla u Zagreb i podijelila dosta odjeće. Super ako sam nekoga usrećila. Tako odgajam i kćeri.
Imate trinaestogodišnjeg sina Marka i kćeri - jedanaestogodišnju Viktoriju i šesnaestogodišnju Leticiju. Gdje njima kupujete odjeću?
Oni si sami biraju što ime se sviđa, od Zare do H&M-a. Leticia nosi i moju odjeću. Doduše, za cipele im izdvajam više novca, obuća je jako važna. Viki je legenda, ona sama sebi osmisli i styling. Marko, pak, ima svoje modne favorite s kojima se i ne slažem, ali pustim ih. Dok god nisu goli, dobro je.
