Majka četvero djece, autorica dječje knjige, bivša zaposlenica 'Citibanka' i 'Applea' u Amanu i supruga jordanskog kralja Abdullaha II, kraljica Rania Al-Abdullah svjesna svoje visoke pozicije često zagovara ženska prava, ali i obrazovne reforme. Između ostalog, ona je dio kraljevske obitelji, što ponekad može biti izazovno. No, kako je i sama nekolika puta priznala, sve što je uspjela, ne bi bilo moguće bez njezine obitelji.

Unatoč tome što živi drugačijim i luksuznijim životom, smatra da je to sve samo njen posao kojim može pomoći onima kojima je to najpotrebnije. 'Biti kraljica je posao kao i svaki drugi. To nema nikakve veze s krunama, kolima ili dvorcima. Ja sam se obavezala da ću ljudima u Jordanu služiti kako najbolje mogu i trudim se svakog dana ispuniti tu obavezu', iskreno je rekla 49-godišnjakinja. 

Iako ju je titula na početku iznenadila, bila je sigurna u ono što radi. 'Bila sam zadivljena, uplašena i ponizna. Sve što sam u tom trenutku znala bilo je da život više nikada neće biti isti. Ne postoji priručnik kako ispravno raditi kao kraljica', rekla je u jednom intervjuu. 

Nije bez razloga postala omiljena članica kraljevske obitelji. Naime, tijekom godina je 'iskoristila' svoju poziciju kako bi pomogla svom narodu. 'Žene u mojoj regiji suočene su s kulturnim i društvenim ograničenjima. Ali, borba nije jedinstvena za Bliski Istok, jer se žene svugdje zalažu za jednake mogućnosti. Usprkos svim tim izazovima, ovdje smo vidjeli pomake. U Jordanu je za društveni, pravni i kulturni proces promjena potrebno vrijeme, jer su u igri mnoge suprotstavljene vrijednosti. Postoje teški pregovori između modernizacije i tradicije, razvoja i konzervativizma', samo je dio onoga čemu se posvetila. 

Uz sve što radi, uspijeva raditi i na sebi. Stoga i ne čudi činjenica da u svijetu mode podiže ljestvice. Prije nekoliko godina proglašena je najljepšom kraljicom, što ona smatra izražavanjem sebe. 'Nadam se da je ono o čemu govorim, bitnije od onoga u čemu govorim', komentirala je svojevremeno i dodala: 'Nema ništa ljepše od ponosnog izgleda osnažene žene koja stavlja hranu na stol svojoj djeci, brižnog osmijeha učitelja koji nadahnjuje svoje učenike jer voli svoj posao ili povjerenja penzionera koji je pronašao način kako nastaviti doprinositi svojoj zajednici', zaključila je Rania koja je uistinu drugačija.