Uvijek mi je u životu sve dolazilo u svoje vrijeme. Obitelj, sin Noa, svaka uloga došla mi je u vrijeme kad je trebala pa tako i ova u operi ‘Madama Butterfly’, čija je premijera u zagrebačkom HNK 25. listopada. Dobila sam je baš u vrijeme kada sam potpuno sazrela. Imala sam je priliku igrati prije gotovo pet godina, dok sam još bila u splitskom HNK, ali tada sam doznala da sam trudna. Shvatila sam to kao znak da trebam još malo pričekati - govori sa žarom i nestrpljenjem prvakinja Opere, 42-godišnja Valentina Fijačko Kobić, koja uživa u pripremi uloge u jednoj od najdirljivijih i najemotivnijih Puccinijevih opera.

Kod kuće ne pjevam jer mi četverogodišnji sin to brani
Foto: Robert Gašpert


- Madama Butterfly, odnosno Cio-Cio-san je gejša. Iako nam se čini da su gejše romantični likovi, one su uglavnom prostitutke. To su djevojke koje vrlo rano počnu prodavati svoje tijelo, a Cio-Cio-san se sa 15 godina iz ljubavi udaje za Amerikanca kojeg ne vidi iduće tri godine i željno iščekuje njegov povratak. On se u Americi ponovno oženi i vraća se k njoj s američkom suprugom. Cijela mi je radnja čudna jer se pitam zašto mu nikad nije napisala pismo i rekla da imaju sina?! Možda bi se vratio... Ne mogu se poistovjetiti s njom iz majčinske perspektive jer se ona naposljetku oprašta od sina, a sluškinja joj pomaže u obredu samoubojstva. Okrutno je to - govori Varaždinka, koja i nakon 20 godina karijere osjeća tremu prije izlaska pred publiku.
- Uvijek imam tremu. Prije izlaska na pozornicu volim imati što više mira, iako je to teško jer su svi u žurbi. Kad iziđem na pozornicu, sve nestaje, ali do tada sam kao napeta puška - šali se Valentina koja je diplomirala i magistrirala pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Kod kuće ne pjevam jer mi četverogodišnji sin to brani
Foto: Robert Gašpert


- Shvatila sam da se želim baviti pjevanjem kad sam krenula u glazbenu školu. Nisam tada još znala da će to biti operno pjevanje, ali brzo su u moj život ušle klasična glazba i opera. U srednjoj školi završila sam obou i do tada nisam imala priliku pjevati, ali ubrzo nakon toga znala sam koji je moj put. U obitelji se nitko ne bavi glazbom, ali uvijek su mi bili podrška i podržavali me u svim željama. Opera je nekada imala bolji status, pjevači su bili bolje tretirani. Danas je to staromodno zanimanje, bez obzira na to što se predstave moderniziraju, uvode se novi efekti i osvježena kostimografija - ističe.
I dok se mnogi dive njezinu snažnom i voluminoznom glasu i čistoj interpretaciji, Valentina se šali kako kod kuće nikada ne pjeva te da za to ima itekako dobar razlog.
- Kod kuće ne pjevam jer mi četverogodišnji sin Noa ne dopušta. Voli doći na moje koncerte, ali već negdje na pola kaže: ‘Bravo, mama. Je li sad gotovo?’ - govori sa smiješkom Valentina, koja ističe da Noa poštuje mamino zanimanje, ali zbog njega kod kuće uopće ne uzima note kako bi ponovila nešto.
Nove generacije upoznale su je početkom godine i kao članicu žirija u osmoj sezoni emisije ‘Zvijezde pjevaju’ koju će zauvijek pamtiti po pozitivnom iskustvu.
- Bilo mi je jako lijepo. Dobro mi je došlo da me se baci u vatru, izišla sam iz sigurne zone pa sam se grozno osjećala na početku. Gledatelji očekuju da budete zabavni, konstruktivni i opušteni, a u emisiji uživo to je ponekad teško - govori. Najteže joj je bilo davati negativne kritike jer im nije sklona ni privatno.
- Imam problem što u kritici ne mogu biti potpuno iskrena jer ne želim povrijediti drugu stranu. Volim reći kako je, ali na uljepšani način. Kritiku treba servirati oprezno, upakirati je u mašnu. Ne volim kad ljudi namjerno drugima govore nešto da ih povrijede jer ni sama ne volim kritiku - kaže Valentina, koja se s kritikom na svoj rad, zbog prirode posla, nosi gotovo svakodnevno. Upravo su je godine iskustva naučile da bude samouvjerenija i svjesnija svojih kvaliteta, ali i nedostataka.

Kod kuće ne pjevam jer mi četverogodišnji sin to brani
Foto: Privatni album


- Opernim pjevačicama glasnice su najvažnije, ali imala sam sreću da sam predstave uvijek na vrijeme otkazala kada bih shvatila da nešto neću moći izvesti. Često imam problem s bronhitisom, kašljem, ali imam sreću da ne ostajem bez glasa. Tu su uvijek pastile za grlo, evo i sada još iskašljavam, a premijera je za nekoliko dana. Nije poželjno ići u zadimljen prostor, ne pijem gazirana ni hladna pića - objašnjava.
Od svih uloga koje je maestralno odigrala najdraža joj je ona iza pozornice - majke i supruge.
- Svi kažu da Noa više nalikuje suprugu Amelu iako tvrdim da je kombinacija mame i tate. Živahan je, a imam sreću što suprug trenutačno može provoditi mnogo vremena s njim. Noa privremeno pauzira od vrtića kako ne bi kući donio viroze i prenio ih na mene. Moramo se brinuti o tome jer je tek krenuo u vrtić pa je često bolestan. Viroza koju on pobijedi za tri dana, mene drži i dva tjedna tako da se do premijere druži s tatom. Voli biti vani, trčati i nemamo problema s njim - govori.
- Sada sam u specifičnom razdoblju jer probe dugo traju pa budem preumorna. Pazim da nam je kod kuće sve koliko-toliko organizirano. Ne­kad kuham ujutro, ponekad navečer. Imam sreću što je suprug sve podredio tome da mi trenutačno osigura mir kako bih se mogla koncentrirati na ulogu. Za uspješnu ženu važno je imati muškarca koji će joj biti podrška u svemu, a moj suprug to zaista jest - priznaje nagrađivana sopranistica koja je sa suprugom Amelom K­obićem u braku pet godina.

Kod kuće ne pjevam jer mi četverogodišnji sin to brani
Foto: Privatni album


- Upoznali smo se u Sarajevu kada sam radila predstavu. On se bavi fotografijom, odnosno snimatelj je. Odmah smo znali da je to - to. Prije njega na ljubavnom planu nisam imala sreće, ali znala sam da će sve doći u svoje vrijeme - priznaje Valentina.
- Kamo god idem, vodim njih dvojicu sa sobom. Ove godine bila sam u Münchenu sedam dana zbog snimanja CD-a i vodila sam svoje dečke. Stalno smo zajedno, iako sam ovih dana malo kod kuće, a sin me zbog toga već kažnjava hirovitim ponašanjem - kaže i priznaje da se ponekad boji puberteta i svega što je čeka.
- Ne volim gledati daleko u budućnost i širu perspektivu, razmišljam dan po dan kada je riječ o odgoju. Vjerojatno će u pubertetu biti groznih stvari, ali sve je to normalno. U mome pubertetu bilo je ružnih razdoblja pa mi nije ostalo u lijepom sjećanju. Roditelji su mi mnogo toga branili, tako da bih i sama voljela biti stroga, ali pravedna. Želim zaštititi sina od svega, a s druge strane učiti ga da ostane svoj i da se zna obraniti. Ponekad sam stroga, a onda on meni kaže: ‘Mama, molim te nemoj biti ljuta’. Ne volim ga kažnjavati, ali barem se uozbiljim pa ga to na trenutak preplaši - zaključila je.