Dogovoriti se za intervju s Andrijom Jarkom prava je nemoguća misija. Čak smo i telefonski dogovor zbog termina uspjeli obaviti tek iz trećeg pokušaja jer taj 39-godišnji Dubrovčanin svako malo ima hitan poziv. Međutim, na dogovoreno mjesto stigao je nekoliko minuta ranije, ravno s trećeg javljanja uživo za ‘Vijesti Nove TV’ tog dana. Razgovor smo uspjeli obaviti nesmetano, tek uz Jarkova povremena pogledavanja na mobitel. Na sva pitanja odgovarao je kako to čini i u svojim izvještajima - jasno i bez ikakvog ustezanja.
Životni moto “Najvažnije je biti fer prema okolini i iz toga sve proizlazi”, tako misli Andrija Jarak
Story: Gasite li ikada mobitel? -Nikad, eventualno se isprazni baterija. Story: Tijekom jednog vašeg javljanja netko je dobacio: “Ima li ovaj čovjek svoju kuću?” Što biste mu vi odgovorili? -To je subjektivno mišljenje gledatelja i, naravno, nije nimalo zločesto. Jednostavno se može steći takav dojam s obzirom na natrpani raspored i česta putovanja te svakodnevnu prisutnost na ekranu. Imam kuću, naravno, i u njoj puno smijeha i zadovoljstva. Nisam baš prečesto ondje, ali zato svaki zajednički trenutak iskoristimo najbolje što možemo.
Obiteljski portret Supruga Ivana, sin Ivan i kći Anamarija Andrijino su sigurno utočište
Story: Kako supruga Ivana i vaša djeca, devetogodišnji Ivan i četiri godine mlađa Anamarija, gledaju na vaše odlaske od nedjeljnog ručka, obiteljskih proslava…? -Nema ljutnje jer je ovo posao kao svaki drugi, a onaj tko je naučio na radno vrijeme i svoj savršeni mir i raspored, vjerojatno to teško može shvatiti. Story: Sjećate li se nekog trenutka kad su vas nazvali, a vi ste pomislili: “Što je meni ovo trebalo?” -Naravno da ih je bilo, ali to je blic-reakcija koja brzo prođe jer želiš biti na mjestu događaja. Nije ugodno stati ispred nečije kuće i reći naglas da je pomahnitali sin ubio majku. Tu, naravno, treba imati mjere i poštovati ljudsko dostojanstvo. Ne uspije baš uvijek, ali barem moraš pokušati. Story: Što bi vas, osim bolesti, moglo spriječiti da odete na zadatak? -Teško je reći. Možda velika Dinamova europska utakmica.
Story: Supruga Ivana, ekonomistica, dala je otkaz da biste vi mogli raditi. Kažu da je danas jako teško usrećiti ženu kućanicu, pogotovo ako je radila. Što vi mislite? -Biti majka i brinuti se o obitelji ozbiljan je posao s punim radnim vremenom. Ivana će uskoro početi ponovno raditi i tako ću je usrećiti na najbolji mogući način. Story: Ostavljate dojam čovjeka s visokim moralnim i etičkim kriterijima. Smatrate li to dobrim ili lošim za posao koji radite? -Hvala na komplimentu. Imam jasan sustav vrijednosti i od njega ne odstupam. Ne dam se impresionirati lažnim veličinama. Nikada nisam odao izvor informacije niti bih, nikad nisam nešto napravio jer je to netko od mene tražio, držim se profesionalnih načela.
Story: Kako ste posložili životne prioritete? -Ljubitelji floskula izrecitirali bi poznatu parolu obitelj, ljubav i slično. Najvažnije je biti fer prema okolini i iz toga sve proizlazi. Story: Što vi sebi ne biste opraštali, a ljudi oko vas vam praštaju? - Puno toga. Nervozu, česta putovanja, kilometre, brojne obaveze koje iz tog proizlaze. Ponekad sam nepošten i prema sebi i drugim ljudima, ali nikad to nije svjesno. Story: Kako se vi zabavljate i opuštate? U čemu uživate? -U nogometnim utakmicama. Zašto bih rekao da volim šetati uz rijeku kada ne volim?! Zato bih mogao gledati tri utakmice zaredom i, vjerujte, ne bi mi dosadilo. Story: Do kada mislite raditi ovim tempom, jeste li si sami zadali neki rok? -Jednostavno nisam razmišljao o tome. Dok ide, ide. Obožavam ovaj posao. Teško je opisati taj osjećaj neizvjesnosti kada krećeš na neki zadatak. Ali dok bude adrenalina, držat ću mikrofon u ruci.
Razgovarala Marija Krznarić Snimila Matea Smolčić, arhiv Storyja Styling Ivan Friščić u Šminka Sanja Agić Snimljeno u prostoru pivnice Hope Devil
