Smijehom i odličnim reakcijama publike obilježeno je posljednjih desetak dana u obitelji Kerekeš zahvaljujući Ljubomiru i Janu iza kojih su varaždinska i zagrebačka premijera njihova filma ‘Ufuraj se i pukni’.
'Prezadovoljni smo. Htjeli smo da publika uživa, da se smije, zabavlja i da nasmijana izlazi iz kina. Točno to smo i dobili. Tijekom filma publika se neprestano smijala, a mi smo zaista uživali u prvim projekcijama i gledanju filma s publikom. U Varaždinu smo bili jako uzbuđeni, jer to nam je bilo prvo gledanje filma s publikom i zaista nismo znali što možemo očekivati. Nakon prve minute filma i prvih reakcija, znali smo da se možemo opustiti. Zagreb je prošao puno ležernije i, neka nam ne zamjere naši Varaždinci, čak je više reakcija i smijeha bilo na premijeri u Zagrebu. To nas je pozitivno iznenadilo', govore otac, koji potpisuje režiju, i sin koji je zaslužan za scenarij, a obojica u filmu glume.
Komedija, koja se može pogledati u kinima diljem Hrvatske, nastala je prema istoimenoj hit-predstavi koju je dvojac izvodio u svom Kerekesh Teatru.
'Koliko je u početku bilo teško na papiru, u pisanju scenarija, odmaknuti se od predstave, toliko nam je pomoglo to što predstavu nosimo u sebi, a najviše kad je riječ o tekstu na snimanju i jasnih karakteristika likova. Film ‘Ufuraj se i pukni’ ima gotovo tri puta više teksta nego prosječan hrvatski film. Tekst je pisan i odigran tako da, bez obzira na puno dijaloga, ostavlja gledatelju mjesta za reakcije i smijeh', govore i objašnjavaju zašto je trebalo čekati 2019. godinu da Varaždin dobije svoj film.
'Nije u Varaždinu bilo ludih Kerekeša. Šalimo se. No, bez lažne skromnosti, mnogo toga u Varaždinu počinjemo i realiziramo prvi. Svake godine pomičemo granice, nudimo publici više i bolje, a ovaj je film posljedica svega toga. U Varaždinu su se snimali neki filmovi i serije po nekoliko dana, ali prvi je put baš radnja filma smještena u Varaždinu', govore i priznaju da je rad na filmu bio poseban.
'Za obojicu je to bio nov izazov. Nismo dosad režirali filmove, nismo pisali scenarij za film, nismo vodili snimanje filma, bavili se kostimima, scenografijom, prebacivali materijal s kartica na računalo, vozili u šest ujutro kavu za cijelu ekipu, a bome nismo ni udarali filmskom klapom. Sve to radili smo na setu našeg filma - prvi put. Rad na ovom projektu bio je iznimno zahtjevan zbog ograničenog vremena i ograničenih financija, ali kao i svakom projektu pristupili smo srčano i s puno ljubavi prema onome što radimo', objašnjavaju.
Da su odlično odradili posao, potvrdili su gledatelji koji zadovoljni izlaze iz kinodvorana. No dvojac priznaje da nije bilo lako donijeti odluku da sami financiraju film, a za savjet su pitali i svoje bolje polovice koje ih, kada zatreba, uvijek spuste na zemlju.
'Uvijek ih pitamo za savjet, jer njihovo nam je mišljenje najvažnije. Upravo one često budu onaj glas razuma koji nas upozorava na sve moguće prepreke, nedaće i neočekivane probleme, ali na kraju uvijek popuste zbog našeg nagovaranja i inzistiranja. Mi smo tvrdoglavi, ambiciozni i spremni na rizik, a one su u početku realne, kritične i na kraju pune podrške', govori redatelj i dodaje kako su i njegova supruga i snaha bile dio ekipe.
'Janova supruga Vika bila je od velike pomoći tijekom snimanja, od kostimografije, scenografije, rekvizita, cateringa i organizacije do pojavljivanja u kadru filma na uvodnoj špici. Moja Jasenka ovaj je put više bila logistička i snažna moralna podrška', govori Ljubomir te sa sinom otkriva pati li ipak privatan život zbog ovakvih projekata.
'Da, puno. Onaj tko nije probao producirati film, k tome u ovim uvjetima, zaista ne zna što znači odricanje. Osim što smo često odsutni fizički, odsutni smo i psihički. Puno je stvari koje treba riješiti, učiniti boljima, a život, naravno, neće zbog toga stati. Kao i u svakoj obitelji, postoje trenuci slabosti, u najgorem trenutku dođu i neke bolesti, nije lako. Lagali bismo vam kad bismo rekli da u privatnom životu samo cvjeta cvijeće. Radišni smo ljudi i radimo za bolje sutra, pa tako i za bolji privatni život', objašnjava Jan koji je dosad s ocem radio na nekoliko projekata, a zajednički poslovni uspjeh djelomično duguju i svojim sličnim karakterima.
'Mislim da nam to jako pomaže. Koliko god smo i tata i ja ponekad tvrdoglavi, toliko želimo napraviti sve najbolje što možemo, maksimalno smo predani poslu, organizirani i precizni. To je važno kad surađuješ s nekim svaki dan. Važno je da smo na istoj frekvenciji', govori 31-godišnjak i priznaje da su si otac i on ujedno i najveći kritičari.
'Jedino tako možemo funkcionirati. Moramo si govoriti kad je nešto odlično i kad nešto ne valja, kad je nešto potrebno i kad se može bez nečega. Možda ne bismo rekli da smo samo kritičari, jer to zvuči nekako opasno, više smo filteri jedan drugom. Pomažemo si filtrirati i dobro i loše. Tu je mnogo podrške, razumijevanja i ljubavi. Bez toga bili bismo sigurno manje kreativni ili ne bismo bili dobri ljudi. Najvažnije nam je da smo dobri ljudi, kako jedan prema drugome, tako i prema drugima', ističe Jan.
Da odlično surađuju, pokazali su u predstavama ‘Krtice’, ‘Bogi Ivač znova’, ‘Pod hitno na hitnu’, ‘Gospon doktor Vinski Opatovinski’, ‘Pokopaj me nježno’..., seriji ‘Kad susjedi polude’, filmu ‘Ufuraj se i pukni’, ali to ne znači da ponekad ne nastanu razmirice koje vrlo brzo rješavaju.
'Posljednju riječ ima gospodin Racio. Razmirice nastanu zato što ponekad jako slušaš srce koje toliko snažno kuca da ti ne dopušta da razmisliš o onome što želiš. Tad se u nama pojavi naša racionalna strana i svaku razmiricu rješavamo razgovorom i analizom. Ispričamo se jedan drugome. Bez obzira na to koliko je ponekad teško reći ‘oprosti’, kod nas bez toga ne ide. Važno je da nikakav sukob ne stoji na putu i da budemo iskreni i pošteni jedan prema drugom i prema poslu koji radimo', govore glumci koji su ovim filmom htjeli nasmijati publiku. Zadatak su i više nego uspješno obavili, ali ne posustaju nego su za gledatelje pripremili nešto posebno.
'Dogovorili smo turneju u 14 gradova diljem Hrvatske u koje dolazimo ‘trgati’ ulaznice na ulazu u kino, a nakon filma ostajemo se družiti s publikom. Želimo film približiti publici. Nakon toga počinju brojne ljetne manifestacije u našoj organizaciji. Svaki mjesec u prosjeku igramo više od 20 predstava. Čeka nas još jedno radno ljeto. Bit će tu i glazbenih europskih turneja, festivala, svega pomalo. Najviše se veselimo što ćemo i nekoliko puta otići u ribolov. Već smo si to predbilježili u kalendar', govori dinamičan duo i za kraj odgovara na pitanje razmišljaju li već o novom filmu:
'Sad nas već dovoljno poznajete... Možete i sami odgovoriti na to pitanje. Puno pusa šalju vam vaši Kerekeši'.
