Moglo bi se reći da sam u karijeri imao samo tri velika poslovna angažmana. No sva tri snažno su utjecala na povijest američke televizije - rekao je Patrick Duffy koji će 17. ožujka navršiti 70 godina. Glumio je u tri uspješne serije, počevši s dvije sezone serije ‘Man from Atlantis’, 14 sezona ‘Dallasa’ i sedam sezona popularne humoristične serije ‘Korak po korak’. Osim u SAD-u, te su serije postigle velik uspjeh diljem svijeta. Iako je vrlo mlad postao velika televizijska zvijezda, Duffy je, za razliku od brojnih kolega, 40 godina bio vjeran supruzi s kojom ima dvoje djece, a obiteljsku idilu narušila je strašna tragedija. 

Patrick Duffy rođen je 17. ožujka 1949. godine u Montani u gradiću sa 600 stanovnika. Njegovi roditelji bili su vlasnici lokalnog kafića, ali jedva su spajali kraj s krajem. Nakon srednje škole, počeo je studirati na University of Washington, a nakon stjecanja diplome odlučio je ozbiljno   se početi baviti glumom. Nastupao je u simfonijama, operama i baletima, gdje je i upoznao buduću suprugu. Carlyn Rosser bila je dio baletne skupine koju je Duffy pratio na turneji kao narator.
- Bio je to najbolji posao na svijetu. Svaki dan družio sam se s prelijepim balerinama odjevenim u uski triko. Carlyn je, naravno, bila najljepša - prisjetio se glumac.

No Carlyn nije pokazivala interes za mladića koji je bio deset godina mlađi od nje.
- Glumio je frajera i mislila sam da je užasno dosadan - rekla je balerina. S vremenom su se ipak zbližili, a važnu ulogu odigrao je budizam. 

- Bili smo na dugom i napornom putu, a ja sam se na probama pojavila odmorna i spremna za nove radne pobjede. Nije mu bilo jasno kako mi to uspijeva i pitao me u čemu je moja tajna. Objasnila sam mu da meditiram i upoznala ga s budizmom. Tada smo počeli provoditi više vremena zajedno - rekla je Carlyn.

- Isprva sam se samo pravio da me zanima budizam jer sam je htio odvući u krevet. Nisam ni slutio da će mi vjera postati toliko važna i da ću se zaljubiti u Carlyn - priznao je Duffy. Iako su njihovi osjećaji bili sve jači, postojao je još jedan problem - Carlyn je bila udana. 

- Carlyn je morala odraditi težak posao, a to je priznati sve suprugu. Bili su u sretnom braku. On nije bio loš čovjek, dapače. Odlučila mu je reći da želi razvod i slomila mu srce. Prevarila ga je i znao je da je njihov brak gotov, ali svejedno je patio. Zaboli me kada se toga sjetim, ali svejedno ništa ne bih mijenjao. Ona je ljubav moga života - rekao je Duffy.
Vjenčali su se 1974. u budističkom hramu, a deset mjeseci poslije dobili su sina. Duffy je prihvaćao svakakve poslove kako bi mogao uzdržavati malenog Padraica i Carlyn. Prva velika prilika pojavila se 1976., kada su ga na audiciju pozvali producenti serije ‘Man from Atlantis’. 

- Tražili su da dođem na audiciju u kupaćim gaćama, ali bio sam presiromašan da ih kupim. Ni­sam htio propustiti tu priliku pa sam na audiciju došao u običnom donjem rublju - rekao je Duffy o audiciji koja isprva nije dobro prošla.
- Audiciju je držala Ruth Conforte kojoj se nisam nimalo svidio. Na­kon audicije, vratila se kući i slučajno na televiziji vidjela seriju ‘Switch’ u kojoj sam imao ulogu s jednom rečenicom. Po­mis­lila je: “Pa on uopće nije loš! Trebala bih ga pozvati u drugi krug”. Išao sam na nekoliko razgovora s njom i snimio probne scene. Nisam bio dovoljno mišićav pa su mi rekli da počnem ozbiljno trenirati ako želim ulogu. Trenirao sam dva mjeseca i dobio na masi, bio sam potpuno spreman za ulogu - rekao je o svojoj prvoj velikoj ulozi. 
Dok se serija još emitirala, Duffy je dobio novu ponudu koja mu je promijenila život.

- Ponudili su mi ulogu u seriji ‘Dallas’ sedam dana nakon što sam doznao da više nećemo snimati ‘Man from Atlantis’. Redatelj Leonard Katzman snimao je seriju u susjednom studiju, svidio mu se moj rad i raspitao se o meni. Rekao je da je uloga moja ako je želim. U to vrijeme imao sam nekoliko ponuda. Znate, dobra je promidžba kada glumac odlazi iz jedne serije u drugu. Kada sam pročitao scenarij, shvatio sam da ‘Dallas’ ima potencijal razviti se u nešto veliko. Dobro sam odlučio - rekao je Duffy kojem su kolege bili Larry Hagman, Jim Davis, Barbara Bel Geddes, Linda Bell i drugi. Serija je postala hit, a mnogi tvrde da je za to bila zaslužna kemija između glumaca.

- Larry Hagman i ja bili smo najbolji prijatelji 35 godina. Naše prijateljstvo počelo je prvog dana snimanja i otad smo bili nerazdvojni. Larry, Linda i ja družili smo se i privatno, zvali su nas tri mušketira. Cijela postava djelovala je poput velike obitelj i siguran sam da je serija zbog toga bila uspješna - prisjeća se.

Očita kemija zasmetala je njegovoj supruzi Carlyn jer je njezin suprug snimao nekoliko intimnih scena s Victorijom Principal koja je glumila prvu suprugu njegova lika Bobbyja.

- Gledali smo zajedno epizodu u kojoj Victoria i ja ležimo u krevetu. Pogle­dao sam suprugu, a njezine su oči bile pune suza. Pitao sam je: “Draga, što ti je? Pa već si gledala ovakve scene Victorije i mene”. Ona me pogledala i odgovorila: “Mislila sam da takav pogled upućuješ samo meni”. Ta mi je izjava slomila srce, ali nakon toga shvatila je da je to samo dio posla - objasnio je. 
Iako joj nije bilo lako gledati supruga u takvim scenama, Carlyn je znala da je ona jedina žena u njegovu životu.

- Supruga je deset godina starija od mene i to je medijima jako zanimljivo. Ne razumijem zašto. Na početku karijere neprestano su nas ispitivali o razlici u godinama. Isprva je to njoj jako smetalo, ali sada joj je svejedno jer se naviknula. Pa nije deset godina tako velika razlika. Osoba ne izgleda znatno starije i nema potpuno drukčiji način razmišljanja - objasnila je zvijezda sapunice te dodala:

- Jako smo sretni i ne bismo ništa mijenjali. Ne znam reći što je tajna našeg uspješnog braka. S godinama sam naučio da ne trebam nešto raditi i očekivati protuuslugu. Znao sam reći: “U redu, napravit ću to, a što ćeš ti učiniti za mene?” Kada sam to prestao raditi, veza nam je postala bolja. Trudimo se svaki dan učiniti nešto da usrećimo jedno drugog.
Sreću u njihovu braku uveličao je dolazak drugog sina 1980. godine.
Kada je Duffy bio na vrhuncu slave, 1985. doživio je obiteljsku tragediju koja mu je svijet okrenula naglavačke. Naime, dva su razbojnika u pljački ubila njegove roditelje Terencea i Marie.

- Moj je otac mladiće tijekom večeri izbacio iz kafića pa su oni odlučili otići napiti se negdje drugdje. Napili su se toliko da nisu mogli donositi racionalne odluke. Bili su ljuti što ih je moj otac izbacio, a alkohol je samo potaknuo njihov bijes. Vratili su se u kafić u namjeri da opljačkaju i pretuku moga oca. Ne znam točno slijed događaja, ali poznavajući oca, pretpostavljam da im je pružio otpor. Na licu mjesta upucali su moju majku i oca - prisjetio se teškog životnog razdoblja. 
Tragedija je snažno utjecala na Duffyja koji je utjehu pronašao u budizmu. 

- Kada su moji roditelji ubijeni, preplavili su me osjećaji. Bio sam šokiran, ljut, ali i na neki način isključen iz svega. Isprva nisam osjetio gubitak jer nisam bio svjestan svega što se dogodilo. Nisam to tada znao, ali bio je to rezultat moga višegodišnjeg prakticiranja budizma. Osim toga, važno je bilo moje shvaćanje ljudskog života. Nisam izgubio roditelje, oni su umrli, baš kao što ćemo svi jednom umrijeti. Čovječanstvo bi bilo na dobitku kada smrt ne bismo prihvaćali kao tragediju nego kao normalan završetak života - rekao je Duffy čija sestra, policajka koja radi u Seattleu, ne dijeli njegovo razumijevanje.

- Moja se sestra zbog svoga posla na razne načine susrela sa smrću i ubojstvima. Ona je profesionalno hladna osoba, ali bila je shrvana smrću naših roditelja. Odmah je pokrenula kampanju kojom je tražila da počinitelji Sean Wentz i Kenneth Miller dobiju najstrožu kaznu. Ja na to nisam gledao tako. Smatram da su ta dva muškarca sama sebi odredila kaznu počinivši to nedjelo. Njih će to proganjati cijeli život. Zahva­ljujući budizmu shvatio sam da me određene stvari mogu pogoditi i povrijediti, ali neću dopustiti da zbog njih patim. Kada patimo, sami sebi nanosimo bol - objasnio je. 

Čini se da je te godine Duffy odlučio osvrnuti se na vlastiti život i spoznati što točno od njega želi. Iako je ulogom Bobbyja Erwinga stekao veliku popularnost i postao miljenik publike, odlučio je oprostiti se od lika koji ga je proslavio. 

- Sedam godina glumio sam dobričinu Bobbyja i postalo mi je dosadno. Smatram da se moj lik ne može razviti i da sam došao do mrtve točke. ‘Dallas’ će preživjeti bez mene, u to sam siguran, ali to više nije ona ista serija u kojoj sam pristao glumiti. Ispočetka je to bila vrlo energična emisija, puna zapleta, intrige, čak i tučnjave. Sada se radnja svela na pričanje i ljubljenje - rekao je tada Duffy, koji je od producenata zahtijevao da ga ne zamjene drugim glumcem i jasno je dao do znanja kako želi da Bobby umre.

- Nisam htio da Bobby doživi strašnu nesreću i pojavi se nakon nekog vremena u obliku drugoga glumca. To su učinili producenti konkurentske serije ‘Dinastija’ kada su Pamelu Sue Martin zamijenili glumicom Emmom Samms. Ne bih mogao podnijeti da gledam drugog muškarca u Bobbyjevoj koži - objasnio je.

Producenti su pokušavali uvjeriti Duffyja da ostane, nudili su mu veći honorar, ali on je to odbio. Iako tada nije imao drugu ponudu za posao, mogao si je priuštiti stanku dok se ne pojavi primamljiva prilika. Zahvaljujući ‘Dallasu’ postao je milijunaš, vlasnik kuće s pet spavaćih soba, vinskim podrumom, sobom za meditaciju i velikim bazenom. Djeca su mu išla u privatnu školu, kupio je supruzi tri trkaća konja, a na kućnu adresu redovito je pristizalo njihovo najdraže jelo - kavijar. 

- Bio sam sretan što odlazim, ali bilo je emotivno snimati posljednje scene. Svi smo plakali. Ne samo zato što se opraštamo od omiljenog lika, nego zato što smo bili svjesni da nećemo više raditi zajedno. Proveo sam sedam godina života s tim ljudima, ali osjećam olakšanje jer je tom razdoblju mog života došao kraj. Sretan sam što Bobbyja više nema - rekao je tada.
Premda se nadao da će ponovno dobiti ulogu u većem televizijskom projektu, to se nije dogodilo. Budući da serija više nije bila toliko popularna, producenti su odlučili zamoliti Duffyja da se vrati.

- Jednog sam dana došao kući i vidio poruku na sekretarici. Bio je to Hagman kako govori: “Pozdrav! Nađi se sa mnom, napit ćemo se i razgovarati”. Rekao sam supruzi kako mislim da želi da se vratim u seriju. Ona je odmahnula rukom i rekla da se mogu vratiti samo ako ćemo se praviti da je cijela prošla godina bez mene bila samo san. Oboje smo se nasmijali, a ja sam otišao razgovarati s Larryjem. Bio sam u pravu, željeli su da se vratim. Ubrzo sam se sastao s Leonardom, izvršnim producentom koji mi je iznio svoju ideju. Ne biste vjerovali, ali imao je istu ideju kao moja supruga - rekao je.

Naravno, producenti serije nisu htjeli da vijest o Duffyjevu povratku dozna javnost. Došli su na ideju da snime scene njegova povratka pod krinkom reklame za gel za tuširanje. 

- Na setu je bila kompletno nova ekipa jer nismo htjeli da ljudi povežu što točno radimo. Snimili smo cijelu reklamu koja završava u tuš-kabini u trenutku kada se okrećem i govorim u kameru: ‘Dobro jutro’. Tu scenu iskoristili su u seriji. Pamela Ewing budi se i shvaća da je sanjala moju smrt i sve što se dogodilo nakon nje. Izgovorio sam samo dvije riječi i ponovno sam imao posao - rekao je Duffy koji je glumio Bobbyja sve do 1991. godine, kada je serija konačno ukinuta.
Nedugo nakon završetka snimanja, Duffy je dobio ulogu u sitcomu ‘Korak po korak’, što ga je jako razveselilo jer je bila riječ o projektu na kakvom dotad nije radio. 

- Privatno nisam jako ozbiljan, a 13 godina igrao sam ozbiljnu ulogu. Veselio sam se što će publika vidjeti i moju zabavnu stranu. Sa Suzanne Somers i ostalim glumcima odmah sam kliknuo i mislim da smo uvjerljivo prikazivali obitelj - rekao je Duffy kojem je sitcom omogućio da pokaže kreativnost.

- Iako sam režirao nekoliko epizoda ‘Dallasa’, prava prilika pružila mi se u seriji ‘Korak po korak’ i režirao sam 49 epizoda. Moj mozak oduvijek je funkcionirao na dvije razine. Dok glumim, trudim se dati sve od sebe i scenu dobro odraditi. Istodobno pratim kamere, kutove, oznake na podu, ali i dijalog drugih glumaca. Uvijek zapamtim cijeli scenarij, ne samo svoje rečenice. Ukratko, uvijek sam angažiran na dvije strane. Volim to jer me opušta. Uživam u redateljskoj ulozi, a mislim da to osjete i kolege na setu koji imaju povjerenja u mene. Znaju da bolje poznajem likove i priču od nekog vanjskog suradnika - rekao je o ljubavi prema režiranju. Sedam godina poslije sitcomu je došao kraj. 

- Suzanne i ja smo zahvaljujući seriji postali najbolji prijatelji. Djeca iz serije postala su mi poput prave djece. Još se brinem o njima i njihovoj dobrobiti, a oni mi svake godine pošalju čestitke za Dan očeva - rekao je o bivšoj glumačkoj postavi.
Duffy je glumio u nekoliko televizijskih filmova, a uloga Bobbyja Erwinga uvijek ga je pratila pa je snimio i dva filma koji su bili nastavak serije. 

- Glumio sam 90-ih u jednom filmu s mladom nadom u usponu, Benom Affleckom. Tražio je da mu se potpišem na fotografiju, a ja sam mu rekao da se onda on mora potpisati meni. Napisao je dugu poruku koja glasi: “Dragi Patrick, bilo mi je zabavno raditi s tobom i puno sam toga naučio od tebe. Jednog dana ova će fotografija vrijediti mnogo novca jer ću postati velika zvijezda i bit ćeš ponosan što možeš reći da si glumio u filmu sa mnom”. Još je on puno toga napisao, ali bio je u pravu. Postao je holivudska zvijezda, a ja još čuvam tu fotografiju s porukom - rekao je o kolegi iz filma ‘Daddy’.

Prvu stalnu ulogu ponovno je dobio 2006. u sapunici ‘Odvažni i lijepi’ u kojoj je Stephena Logana glumio punih pet godina. Dok je još bio ugovorom vezan uz tu sapunicu, počela su nagađanja o novoj verziji serije ‘Dallas’. 

- Nadam se da ću moći istodobno snimati ‘Dallas’ i ‘Odvažne i lijepe’, ali i dobiti još neku ulogu. Pravi sam radoholičar - rekao je tada.

No od Stephena Logana ipak se morao oprostiti 2011., a službeno je najavljeno da će ponovno utjeloviti Bobbyja Erwinga. 

- Uvjeren sam da će nova verzija ponovno  biti hit. Kada se staro društvo okupilo, činilo mi se kao da smo zadnju epizodu snimili jučer, a ne prije dvadeset godina. Osjećam se ugodno u Bobbyjevoj koži i nadam se da će iz pilota nastati serijal jer još mnogo toga možemo reći - rekao je prije emitiranja serije. 
Seriji su se pridružili i Larry Hagman te Linda Gray. 

- Bio je užitak ponovno raditi s Larryjem i Lindom, ali snaga je ipak u novoj glumačkoj postavi. Ovo je njihova priča - objasnio je Duffy.

Iako je u početku pobudio velik interes, novi ‘Dallas’ prikazivan je samo dvije godine. 

- Kada sam bio mlađi, mislio sam da ću biti stolar. Onda sam odlučio potruditi se malo više i postati arhitekt. Zatim sam počeo glumiti, otišao sam u New York, ali ponovno sam postao stolar. Onda sam otišao u Los Angeles i htio ponovno biti glumac, ali još jednom sam se zaposlio kao stolar. Nakon toga uslijedile su uloge u serijama ‘Atlantis’, ‘Dallas’, ‘Korak po korak’ i ponovno ‘Dallas’. Trenutačno nemam novi posao, ali još imam svoj čekić i pilu - rekao je nakon završetka snimanja. 

Veliki gubitak doživio je 2017., kada je preminula njegova supruga Carlyn s kojom je bio u braku više od 40 godina. Utjehu je ponovno pronašao u budizmu, a godinu dana nakon njezine smrti odlučio je prodati umjetnine koje su zajedno skupljali.

- Serija ‘Dallas’ omogućila nam je da njegujemo strast prema umjetnosti. To nam je bio zajednički hobi. Prodajem brojna djela jer želim da ih skupljaju drugi ljudi i uživaju u njima kao što smo to činili Carlyn i ja - rekao je na aukciji. 
Prošle godine glumac je sa sinom Padraicom i njegovom suprugom Emily Kosloski otvorio kafić Broadwater Plunge u sklopu kazališta Hollywood Broadwater Theater. Kafić je zamišljen kao sigurna oaza za glumce, producente, scenariste i ljubitelje kazališta, a za Duffyja ima sentimentalnu vrijednost.

- Kafić me podsjeća na dane kada su moji roditelji vodili The Owl koji je bio spojen s našom obiteljskom kućom. Često bi nam u kuću ušli ljudi u potrazi za zahodom. Samo bismo ih okrenuli i poslali u smjeru kafića. Želim da se u našem novom kafiću osjeti obiteljska i druželjubiva atmosfera - rekao je na otvorenju.

Patrick Duffy će 17. ožujka navršiti 70 godina, ali legendarna televizijska zvijezda kaže da ništa u životu ne bi promijenio. 
- Kada bih dobio priliku ponovno proživjeti ovaj život, ne bih ništa mijenjao, samo bih se još više potrudio. Vjerujem u reinkarnaciju. Tko može tvrditi da nisam već živio nekoliko života? Uz ovaj život vežu me divna sjećanja i svih se vrlo rado sjećam. Kada bih morao izdvojiti najdraži trenutak u životu, bio bi to onaj kada sam prvi put poljubio svoju suprugu - zaključio je Duffy.