Iako Tatjana Jurić za vlastiti voditeljski uzor bira Danielu Trbović, televizijski se znalci slažu da bi 22-godišnja Zagrepčanka mogla nastaviti put 'čelične dame malog ekrana'- Ksenije Urličić. Već se dugo vremena, još od Ksenijinih dana, u domaćem eteru nije pojavila dama koja u bitkama s lukavim neprijateljima, osim ambicije, može upotrijebiti svoj izgled i intelekt. A Tatjana sve to ima. Na razgovor je stigla s desetminutnim zakašnjenjem, odjevena u traperice i jednostavnu bijelu majicu. A kako je ona, prije svega, dobro odgojena djevojka, ispričala se zbog kašnjenja. I zvučala je iskreno. Potom je naručila kavu, zapalila cigaretu, a onda bez ikakva ustručavanja odgovorila na sva pitanja koja smo joj postavili.
Jeste li zadovoljni na RTL-u?
- Jesam. Dakako, to je mlada televizija koja se još uvijek razvija, a pravi, veliki start imat će najesen. Dotad sam se u emisiji 'RTL Exploziv', koju vodim, koncentrirala na to da što bolje obavim svoju prezentersku ulogu. Od jeseni ću, nadam se, postati i novinarka, čemu se silno veselim.
Story: Privlači li vas novinarstvo?
-Da.
Što vam se u tome najviše sviđa?
- Sedam mjeseci sam na Novoj TV radila novinarski posao vezan uz modu, lifestvle i manekenstvo, i u tome sam se pronašla. Takvim temama bavit ću se od rujna i na RTL-u. Ne bih se, barem zasad, bavila 'ozbiljnim' novinarstvom. A što će biti u budućnosti, kad poslovno odrastem, sad još ne mogu znati.
Jeste li ambiciozni?
- Jesam. Zato i idem korak po korak kako bih sve svladala i naučila.
Imate li svoj televizijski uzor?
- Poštujem svakog tko je potpuno spontan i prirodan. Ako nekog moram izdvojiti, onda je to Daniela Trbović-Vlajki. Ona je, prije svega, žena koja dobro radi svoj posao. Zna odmjeriti svaku situaciju, nikad ne pogriješi i zna što u svakoj situaciji treba reći. Nikad mi nije neugodno gledati je na televiziji.
O kojem ste zanimanju maštali kao djevojčica?
- Otkako znam za sebe, željela sam biti TV voditeljica i raditi na televiziji. Odrastala sam prateći program Z3 i nitko nije bio sretniji od mene kad sam gostovala u jednoj 'Malaviziji'. Voditelji su tada pitali grupu djece vole li se igrati. Svi su jednoglasno odgovorili 'da', osim mene. Ja sam rekla 'ne' i dodala da volim gledati 'Dnevnik'.
Je li netko u vašoj obitelji već radio na televiziji?
- Ne. Otac Ivan je ekonomist, radi kao savjetnik u Uredu Vlade RH. Mama Dragica je umirovljenica, a stariji brat Miroslav je profesionalni košarkaš.
Pa, u koga ste se vi uvrgli?
- Nemam pojma. Odmalena sam voljela biti u središtu pozornosti. Voljela sam biti primijećena, ostaviti trag iza sebe. Možda je to uvjetovalo time da krenem na televiziju.
Godi li vam medijska pozornost?
- U prvom mi je trenutku to imponiralo i jako mi se sviđalo. Potom me sve to vrijeđalo i povrijedilo, a sad sam prema medijskoj pozornosti potpuno ravnodušna. Kad se susretnete s tisuću i jednim tračem, i to od osoba koje vas uopće ne poznaju, ne preostaje vam ništa drugo nego da slegnete ramenima i produžite dalje. (9.6.2004.)
