Potraga za prvim pisanim pozivnicama za vjenčanja odvela nas je u davnu prošlost još prije izuma tiskarskog stroja 1447. godine. U Engleskoj je, primjerice, svečani doživljaj najavljivao gradski izvikivač, a od srednjovjekovne nepismenosti izdvajalo se tek plemstvo koje je pozivnice ispisivalo rukom. Bogate obitelji ovakve bi zadatke povjeravale svećenicima koji su službene obavijesti bogato kaligrafski ukrašavali te im obavezno dodavali i obiteljski grb.

S izumom tiskarskog stroja stvari su se polako počele pojednostavljivati, no zbog kvalitete i nemogućnosti ukrašavanja rezultati nisu bili spektakularni. Kasnije je uvedena mogućnost otiska gravure na papir čime su pozivnice dobile na raskoši i estetici, a nakon izuma litografije (1798.) tiskane su pozivnice postale dostupne širokim društvenim slojevima.

Danas je pak, kada je o pozivu na vjenčanje riječ, samo mašta granica. Hoće li to biti tradicionalno slovo na papiru, magnetić za hladnjak koji će goste podsjetiti na važan dan ili, za one posebno duhovite, šifrirano pismo s ključem, ovisit će o stilu samoga vjenčanja.

A ako se odlučite za lijepe pozivnice s motivom ruže, uz poziv ćete poslati i malo simbolike. Ovaj je omiljeni cvijet, naime, simbol ljubavi posvećenosti i odanosti. Uz ljubav, što nam drugo i treba?

Pozivnice, San Snova