Petra Kihas
Fotografija: Marko Dušak, Studio SpinakerGraphics

Idealno mjesto na kojem bismo sve to objedinili pronašli smo jedne nedjelje u samom srcu Hrvatskog zagorja dok smo uživali u kavi na terasi srednjovjekovnog dvorca.
Kako je Markova prosidba bila ležerna i spontana, tako su krenule i pripreme našeg vjenčanja, a sve u skladu s našim karakterima i osjećajima. No, važno je i to što nam se posrećilo imati prave ljude na pravim mjestima.
Kao grafički dizajner, odmah sam znala kako trebaju izgledati naše pozivnice. U izradi mi je pomogla Jelena iz Studija 218 koja je u istom tonu izradila i jelovnike te oznake za stolove.
Za cvijeće su se pobrinule moja mama i naša dobra prijateljica Maja, cvjećarica, iznimno kreativne osobe koje su svaku moju zamisao dovele do savršenstva. Izbor cvijeća bio je u skladu s mojim najdražim tonovima – prljavoružičaste kale, lila mini ruže, bijeli lizijantusi te posebno, samo za mene uvezene, ružičaste frezije i neobične orhideje. Cvjetne dekoracije bile su posebno lijepe, a svaku pohvalu zaslužili su cvjetni lusteri izrađeni od ružičastih kala koje je izradio i “patentirao” moj tata. Nažalost, nakon što su im se okupljeni divili na ceremoniji, jutro nakon vjenčanja netragom su nestali. Posebnu draž prostoru dale su nadstrešnice, od kojih je jedna poslužila kao prekrasna romantična sjenica u kojoj smo izrekli svoje zavjete.
Jedno od rijetkih područja koje je u našim pripremama ostalo nepokriveno bila je fotografija. Meni su fotografije iznimno važne s obzirom na vrstu posla kojim se bavim te jedna od rijetkih stvari koje, uz sjećanja, ostaju nakon samog vjenčanja. Nakon malo istraživanja po internetu i jednog susreta sa Željkom i Markom odlučili smo se za Studio SpinakerGraphics. Jednostavnost i dobroćudnost tih ljudi, uz vrhunsku profesionalnost, rezultirali su genijalnim fotografijama poput onih iz modnih časopisa.
Naravno da tu ima još pravih ljudi na pravim mjestima, a uz njih su tu i roditelji kao najveća podrška, moram spomenuti i svoju sestru te prijateljice koje su svojim sugestijama pridonijele da taj dan zaista bude poseban. I tako sam se ja uz svu tu pomoć mogla nesmetano posvetiti traženju haljine, što je, moram priznati, bio pravi izazov. Nakon obilaska dosta salona vjenčanica shvatila sam da ne želim da moja haljina bude previše klasična, niti krinolina, nego da mora biti jedinstvena, u skladu s mojim stilom odijevanja. Model koji me oduševio ugledala sam u izlogu hrvatskog dizajnerskog dvojca – bila je to kombinacija seksi kratke haljine i klasične elegantne vjenčanice. I sve to u mojim omiljenim tonovima! A kako je bilo gotovo nemoguće pronaći cipele uz haljinu, dala sam ih izraditi po mjeri. To se pokazalo kao dobra investicija jer su jedinstvene, a najbolje je što ću takvu dobru štiklu moći nositi godinama. Kad je u pitanju moj Marko, s obzirom na to da zaista ima stila, ni u jednom trenu nisam sumnjala da će odabrati savršeno odijelo u kojem će me dočekati pred oltarom.
I došao je i taj trenutak… Za mene osobno najemotivniji. Prije nego što smo krenuli prema oltaru, tata me uhvatio za ruku i rekao: “Samo hrabro.” Nakon toga sam nekako uspjela suspregnuti tremu i suze i krenuti prema Marku koji me nestrpljivo čekao. Poseban ugođaj stvorila je i glazba, svadbena koračnica koju su svirali članovi moje obitelji. Prava mala filharmonija.
Sama ceremonija bila je vrlo emotivna. Uz tople riječi, blagoslov i pokoju šalu don Ive te predivnu glazbu u pozadini, ipak su prevladale emocije, a glasovi podrhtavali. No, i ta svima simpatična trema samo je dočarala najdirljiviji trenutak u našim životima.
Uz čestitke i zdravice svi okupljeni nastavili su se družiti na terasi u prekrasnom ambijentu uz pregršt domaćih delicija, voća, koktela, vina… A kad se nad dvorcem nadvila noć, društvo se premjestilo u predivne podrumske prostore dvorca čiju su mističnost naglasila posebna svjetla i svijeće. Čim su uzvanici sjeli na svoja mjesta, Marko i ja smo ušetali na plesni podij uz taktove naše pjesme – Every breath you take. S obzirom na svima znano plesno (ne)umijeće mog novopečenog supruga, svi su željno iščekivali njegove korake, no znatiželjna masa bila je naprosto oduševljena. Fešta je mogla početi.
Odlična atmosfera tijekom večeri bila je isprepletena i s nekoliko emotivnih trenutaka.
Tata me zaista oduševio pozvavši me na ples uz pjesmu koju je on odabrao. Suza za zagorske brege koja me podsjetila na djetinjstvo i na kraj u kojem sam odrasla. Dirljiv trenutak, tijekom kojeg je većina žena pustila suzu, bio je kada sam preskočila bacanje buketa i darovala ga svojoj sestri.
Red dobre svirke, simpatičnih zdravica, odlične klope i još boljeg vina vlastite berbe obitelji Kihas jamčio je dobru zabavu do ranog jutra.
A poseban šarm cijelom vjenčanju dao je zajednički doručak s obitelji i prijateljima na terasi dvorca tijekom kojeg smo Marko i ja ponovno proživjeli prethodnu noć.

Preporučujemo

Sve za vaše vjenčanje