Anja i Etto Delilton Araujo Santos
Fotografija: Foto Raf

Kako tijekom priprema, tako i na sam dan vjenčanja bili smo vrlo opušteni, smireni mladenci, čak toliko da su se i naši najbliži čudili. Možda je tome razlog što smo već imali iskustvo vjenčanja jer smo 30. travnja 2008. imali “generalnu probu”. U Gornjogradskoj vijećnici prvi smo put izrekli svoje «DA» jedno drugome pa nam je uzbuđenje koje se u vama rađa i intenzivno živi u danima oko vjenčanja već bilo poznato. Odlučili smo pričekati s crkvenim vjenčanjem jer je u to vrijeme Ettov prijatelj i vjenčani kum Eduardo bio ozlijeđen. Ali vrijeme je prošlo brzo pa je tako došao i taj dan, dan u kojem sam se u velikoj ljubavi i drugi put udala za istog čovjeka, što baš i nije često.
Naš dan, subota 13. lipnja, osvanuo je sunčan. Od jutra smo osjećali da će to biti lijep i poseban dan. I doista je i bio, poseban dan koji će mi zauvijek ostati u srcu. I zbog još jednog događaja je bio vrlo poseban jer, osim našeg crkvenog vjenčanja, taj je dan naš mali anđeo Joakim primio sakrament krštenja. Tako su naše pripreme bile usmjerene na oba događaja, a u svakom dijelu priprema naše obiteljske svečanosti od velike su nam pomoći bili obitelj i prijatelji koji su svojim prisustvom pomogli da taj dan bude tako ugodan. Na tome im posebno zahvaljujem. Kako smo moj dragi i ja vrlo sličnog karaktera te sličnog ukusa, bila sam sigurna da će izborom moje vjenčane haljine i on biti jako zadovoljan. Haljinu, baš onakvu kakvu sam zamišljala za svoje vjenčanje, pronašla sam u Sposi, a za odličan izgled mog supruga i našeg sina pobrinuo se modni salon Banovec-Moxl, u kojem su za Joakima i Etta sašili odijela po mjeri. Moj vjenčani buket i cvjetne dekoracije izradila je Cvjetna galerija Sreća, i to od mog omiljenog cvijeća – ruža.
U želji da i ovo naše vjenčanje bude zabilježeno na prekrasnim fotografijama svoje smo povjerenje i ovaj put ukazali Foto studiju Raf. U odličnoj atmosferi fotoaparatom su bilježili trenutke naših priprema. I dok sam ja za svoje uređivanje imala puno vremena, Etto je morao biti brži jer je imao velik zadatak – dočekati naše uzvanike u domu mojih roditelja. Dobroj i veseloj atmosferi pridonijeli su i tamburaši uz koje je vrijeme proletjelo.
Ceremonija vjenčanja je započela, a mi smo bili vrlo uzbuđeni. Vrhunac uzbuđenja doživjela sam dok me otac vodio do oltara, a zbor je pjevao. U rukama sam držala vjenčani buket i svakim sam korakom bila sve bliže i bliže svojoj ljubavi. Jedva sam od snage osjećaja koji su me u tim trenucima preplavili susprezala suze. Nakon svečane mise i pred Bogom smo postali muž i žena. Našoj sreći nije bilo kraja, a još ju je više uveličao i sakrament krštenja našeg sinčića.
Šezdesetak naših gostiju se nakon crkvenog slavlja uputilo prema restoranu, a mi smo otišli na jezero, na predivnu lokaciju gdje su nastale i neke od najdražih nam fotografija. Naš dolazak u restoran gosti su popratili velikim pljeskom i šampanjcem. Odličan provod je počeo prvim plesom. U svakom smo trenu bili okruženi obiteljima i najdražim ljudima koji su svojim veseljem naše slavlje učinili opuštenim i veselim. Posebno smo bili sretni što su na vjenčanje iz Brazila došle i Ettove sestre. Uz dobru zabavu, pjesmu i ples brzo je stigla i ponoć. Ugasila su se svjetla, a uslijedila je torta i light show. I potom za mene jedno od najvećih iznenađenja, Etto i prijatelji Brazilci su se popeli na binu sa svojim bubnjevima i na oduševljenje svih prisutnih počeli svirati sambu! Zabava u vrućem ritmu trajala je do ranih jutarnjih sati. Kao mali znak zahvale našim smo uzvanicima poklanjali simpatičnu zahvalu – rakijice u nogometnim lopticama.
Za kraj mogu reći da nema ljepšeg trenutka od onog kada svoju ljubav i sreću podijelite sa svojim najdražima na tako poseban dan kao što je vjenčanje!

Preporučujemo

Sve za vaše vjenčanje