Mura Pehnec

Fotografija: Robert Balaško, Art Studio

Još u osnovnoj školi nisam ni slutila da me moj princ gleda i samo čeka idealnu i nesvakidašnju situaciju iz koje će me izbaviti. Kao djevojka, svjesna da ću princa naći malo teže, posvetila sam se školovanju i uživala u druženju sa svojim curama. Za ozbiljnu vezu bila sam spremna čekati koliko treba, samo da je ‘onaj pravi’. Znala sam da ću ga prepoznati u pravom trenutku i u pravo vrijeme. I to se dogodilo na palačinka partyju kod naše prijateljice. Hrvoje, moj princ iz osnovne škole, bio je zaista ‘onaj pravi’. A palačinke su bile samo slatka kruna početka još jedne velike ljubavi.
Godinama smo hodočastili na Mariju Bistricu. Svaki kilometar uz Hrvoja bio je lakši, a naša veza sve čvršća. U toj toliko nesvakidašnjoj situaciji svaka izmoljena krunica na putu do toliko željenog cilja jasno mi je pokazivala da je on taj princ i da je zaista uz mene. Bez konja i bez sedla, s parom dobrih tenisica koračali smo prema našem zajedničkom životu, a da toga nismo bili ni svjesni. Za našeg zajedničkog boravka u Londonu 2009., tijekom novogodišnjih blagdana, dobila sam više od samog putovanja. Dok smo se nakon uspješnog šopinga punih ruku vraćali u hotel, počeo je padati snijeg. Uletjeli smo u taksi prekriveni snježnim pahuljama i u posve svakidašnjoj zimskoj situaciji dogodilo se ono nesvakidašnje. Hrvoje me zaprosio! Izvadio je malu crvenu kutijicu s dijamantnim prstenom i pitao: ‘Hoćeš li sa mnom provesti ostatak života?’ Potpuno ovisna o njegovoj ljubavi predala sam se u njegove ruke i taksijem smo krenuli u novogodišnju noć.
Ljetos, nakon povratka s još jednog hodočašća, znali smo da je to sveto mjesto upravo savršeno za sakrament vjenčanja koji želimo sklopiti. Planovi su tekli upravo onako kako smo željeli. Bez ikakvih pritisaka i potpuno u miru počeli smo ostvarivati željeno. Uz potpunu podršku i povjerenje naših roditelja uspjeli smo ostvariti vjenčanje iz snova.
Noć prije velikog događaja Hrvoje je prenoćio kod svog vjenčanog kuma. Moje cure pobrinule su se da provedem svoju posljednju samačku noć u pidžami. Navukle su svoje ‘crtić’ pidžame, ispekle kokice i pripremile brdo sladoleda, dobitna kombinacija za noć prije.
Nakon jutarnje kave i smijeha uz još uvijek samački doručak Hrvoje i ja krenuli smo prema hotelu u Mariji Bistrici gdje se održalo slavlje našeg vjenčanja. U prekrasno uređenom hotelu sve je postajalo opipljivije. Dvorana je bila uređena u stilu engleske arhitekture i hortikulture – vijenci od hortenzija, mini ruža i anemona uokvirivali su bijele visoke lampione koji su izlijevali toplinu plamena svijeća po cijeloj dvorani. Svijetleći efekti Prolight studija diskretno su osvjetljavali dvoranu. Odličan provod pomno su pratile i vrhunski zabilježile kamere i vješto oko fotografa Art Studija. Na tome smo im vrlo zahvalni jer su od samog početka upravo oni bili jedini izbor za naše slavlje te su opravdali naše povjerenje.
Iako sam dizajnerica i vlasnica modnog ateljea Mura Pehnec te sam sudjelovala u pripremama brojnih vjenčanja pomno osmišljavajući vjenčanice brojnih mladenki, svoj sam izbor prepustila dragom kolegi. Hrvoje je imao klasično Bossovo crno odijelo i izgledao je fantastično, a moja kuma Ana zablistala je u mojoj kreaciji.
Moj me je tata dovezao na biciklu pred samu baziliku. Ulazeći u najdražu nam crkvu osjećala sam potpuno predanje jedno drugom i nadasve Bogu koji nas je spojio. Sigurnim koracima bila sam sve bliže Hrvoju koji me čekao pred oltarom. Bračni zavjeti, blagoslov patera Gorana Rukavine i pjesma ‘Happy Day’ označili su početak našeg zajedničkog života.
Nama najdraži dio večeri bio je prvi ples uz Vondu Shepard i pjesmu ‘Searching My Soul’ i ludu koreografiju. Da, naše su se duše međusobno tražile i na kraju našle.
Za odličnu atmosferu pobrinula se Maja Šuput, zabava je trajala do ranih jutarnjih sati, a iznenađenje večeri bio je vatromet točno u ponoć. Zahvalna sam svim prijateljima i članovima naših obitelji što su bili uz nas i uživali zajedno s nama.

Preporučujemo

Sve za vaše vjenčanje