Ekskluzivno: Christian Lacroix - u svijetu modnog čarobnjaka

Što o današnjoj modi, influencerima i feminističkim parolama na majicama misli kultni francuski dizajner Christian Lacroix doznajte u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sasvim drugačije lice modnog maga devedesetih. Otkako se povukao s modne scene (na koju se nedavno nakratko vratio), Lacroix se posvetio kazalištu, poeziji te životu neopterećenom rokovima i trendovima. U nastavku donosimo isječak razgovora, a ekskluzivni intervju potražite u rujanskom izdanju magazina Elle koje je na kioscima

Naravno, ispravno je. No moram biti iskren i reći da sam uvijek osjećao kako se nalazim na margini onoga što je trenutačno moderno, onoga što su moje kolege dizajneri u određenom trenutku stvarali, onoga što je moja generacija veličala i svega onoga što je svijet u određenom momentu predstavljao. Bio sam dio tog univerzuma, dakako. Sedamdeset godina boravim na ovom planetu i uvijek se trudim biti prisutan. Život se događa sada i sve što imamo ovaj je trenutak. Život je, naposljetku, treptaj u vremenu. Živim svoju verziju vremena i prostora. Ta je individualnost moje pogonsko gorivo, energija koja me vuče naprijed još od ranog djetinjstva. Nekada sam osjećao strah zbog toga. Bio sam iznimno stidljiv dječak, nerijetko posramljen i obeshrabren jer sam bio čudan u odnosu na svoje vršnjake. To me ponekad činilo tihim i usamljenim, ali mi je istodobno omogućilo da slobodno razmišljam, crtam, tragam za temama koje su duboko hranile moju nutrinu. Bio je to život ispunjen knjigama, magazinima, fotografijama i slikama koje su mi pomogle da se razvijem i kao čovjek i kao kreativac. Bile su to pedesete godine prošlog stoljeća kada je internet bio potpuna nepoznanica. Tada je potraga za svime izgledala potpuno drugačije, ali uspio sam izgraditi vlastiti svijet. U njemu i danas živim. Znate, kažu da se do sedme godine života izgradi sve vezano uz čovjekov karakter i ličnost. Mislim da sam živi primjer te teorije. Kao dječak, a potom kao tinejdžer, preuzeo sam sjajnu misao Jeana Cocteaua kao svoj životni moto: „Njeguj sve ono što javnost kritizira u tebi. Jer, to si ti.“

Što je vaš koncept ljepote? Kako doživljavate ljepotu danas?

Ljepotu je nemoguće definirati ili objasniti. Baudelaire je rekao da ljepota mora posjedovati određenu dozu bizarnosti, čudnovatosti i nesavršenosti. Slažem se s tim stavom. Možda je to ideal, ali sanjam o nečemu što je podjednako povezano sa senzualnošću i duhom. Da bi čovjek bio lijep, ta ljepota mora doći iz najdubljih sfera njegova bića, iz svetog mjesta. Ali, također, dolazi iz nečega što ne možemo opisati, iz ukusa, mirisa i pogleda.

Pandemija koronavirusa natjerala nas je da napravimo pauzu i osvrnemo se na svijet oko sebe. Svjedočimo globalnom kriku za restartom, reevaluacijom prioriteta, vrijednosti i životnih načela. Je li koronavirus usmjerio reflektor na sve ono što nije u redu s našim društvom?

Naravno da je. Danas smo svi kao osviješteni, a već sutra smo ponovno slijepi. Govorimo o kraju svijeta, a zapravo razmišljamo kako preživjeti do kraja mjeseca. Sve te velike, kvazirevolucionarske ideje imaju kratak rok trajanja, pogotovo u modi koja zagađuje ovaj svijet. To je činjenica za koju ne marimo, osim na papiru. Promjena bi imala smisla kada bi ljudi osjetili iskrenu zahvalnost za kvalitetu života koji danas živimo.

Naposljetku, ne možemo a da vas ne pitamo kako zamišljate budućnost mode? Što je moda za vas danas?

Danas sam toliko izvan modne industrije da nisam siguran mogu li vam adekvatno odgovoriti na to pitanje. Velike grupacije žele oživjeti duh starog vremena, ali to rade na tako pogrešan način. Propagira nam se lažni napredak. Toliko sam prezasićen glupim i lažnim feminističkim frazama, poput onih koje nameće Dior. Njihov cilj nije osnažiti žene, nego ih natjerati da potroše novac u grupaciji LVMH kojoj Dior pripada. Modna scena kontinuirano udara glavom od zid. S druge strane, polažem goleme nade u ljude koji su danas u tridesetim godinama. Govorim o ljudima u svijetu mode. Iskreno se nadam da su svjesni kako je prošlo vrijeme zvijezda poput Karla Lagerfelda ili Jean Paul Gaultiera. Želim im da kreiraju modu koja je kompatibilna s današnjicom. Želim im da se okrenu suradnji s lokalnim ateljeima. Želim svjedočiti skromnosti u modi, solidarnosti, potpunom nestanku modnih carstava. Želim doživjeti da veličamo individualnost inovativnom, praktičnom i povoljnom odjećom. Visoka moda kakvu poznajemo izumire. Lagano se seli na društvene mreže i prestaje biti ekskluzivna. U moje su vrijeme dobrostojeće žene bile pokroviteljice modnih dizajnera. Plaćale su skupocjene i ekskluzivne kreacije kako bi olakšale život dizajneru čiji rad vole i cijene. Danas modni dizajneri plaćaju mladim, nepoznatim djevojkama da nose njihove kreacije. Stvari su se u potpunosti promijenile. Zbog toga sam sretan što više nisam dio tog svijeta.

Život Christiana Lacroixa predstavlja izvrsnu studiju razvoja karaktera jednog umjetnika u svijetu mode, čovjeka koji je individualnost, autentičnost i slobodu platio najvećom žrtvom - prepuštanjem vlastitog brenda i obiteljskog imena potpunim strancima. Ipak, ljutnju je odavno ostavio iza sebe. Ostatak intervjua pročitajte u rujanskom izdanju magazina Ellekoje je na kioscima!

Piše: Amra Zvizdić za Elle Hrvatska

Foto: Elle Hrvatska