Večera u Osteriji Francescani chefa Massima Botture, restoranu koji nosi tri Michelinove zvjezdice kao i titule najboljeg na svijetu za 2016. godinu te najboljeg u Europi za 2017. godinu, bila je vrhunac akcije Mastercard Sladokusac koju su tijekom studenoga i prosinca prošle godine organizirali Mastercard Hrvatska i časopis StoryGourmet. U sklopu Mastercard Sladokusca čak su 22 zagrebačka restorana nudila posebne pogodnosti, poput gratis deserta, vina, piva, Mastercard menija po posebnim cijenama i popusta za plaćanje Mastercard® i Maestro® karticama. Među iznimno velikim brojem prijavljenih, koji su trebali fotografirati račun i potvrdu plaćanja Mastercard ili Maestro karticom u nekom od restorana sudionika Mastercard Sladokusca te odgovoriti na pitanje koji im je omiljeni desert, žiri je odabrao Bernarda Mihaljevića kao najkreativnijeg, koji je pak, ovaj gastro doživljaj iskusio u zagrebačkom restoranu Batak Grill na Radničkoj cesti.

Pobjednik natječaja Bernard Mihaljević je na večeru života odlučio povesti svog oca Peru, a kako su se proveli, otkrio nam je nakon povratka. 

Kako ste se odlučili za sudjelovanje u Mastercard Sladokuscu?

Bernard Mihaljević: Nakon što sam drugi put uočio letak u restoranu te uz mali nagovor kolege s posla s kojim sam bio na ručku, odlučio sam okušati svoju sreću. Glavni motiv svakako je bio to što je glavna nagrada uključivala i večeru u restoranu kojim sam se oduševio gledajući seriju “Chef’s Table”.

Jeste li oduvijek gurman, što je utjecalo na vašu strast prema hrani?

Bernard: Nisam oduvijek volio raznovrsnu i neobičnu hranu, ali s vremenom mi se dijapazon za hranu proširio, pogotovo nakon što sam počeo više eksperimentirati u kuhanju u vlastitom domu. Naučio sam cijeniti trud, tehniku, ali i kreativnost koja se ulaže u pripremu vrhunskih jela. Više puta pokušao sam replicirati neka jela koja su me se dojmila u nekom restoranu te sam znao uložiti dosta vremena u proučavanje raznih tehnika pripreme i u nabavku odgovarajućih sastojaka.

Koliko su vam dosadašnja putovanja obogatila gastro vidike?

Bernard: Ovisno o mjestu u koje sam putovao, uvijek sam nastojao degustirati jela i pića specifična za to podneblje. Nedavni boravak u New Yorku tako sam iskoristio za posjet tipičnim deli restoranima s izvrsnom ponudom sendviča, ali i nekim egzotičnim restoranima kojih ima u izobilju na Manhattanu. Također bih izdvojio jedno od mojih prvih putovanja u Berlin prije desetak godina, gdje sam u nevjerici pio sok od vlati trave uz vješto pripremljen curry. Kuhar i vlasnik tog restorana nije bio Nijemac ili Indijac, nego Kanađanin koji se nedavno doselio u Berlin.

Kako ste reagirali doznavši da ste osvojili večeru za dvoje u najboljem restoranu Europe?

Bernard: Prva reakcija svakako je bila nevjerica jer sam posljednji put nešto osvojio prije više od deset godina. Oduševila me činjenica da ću uspjeti uživo doživjeti ono što sam ne tako davno gledao na Netflixu. Prijatelji i poznanici su nakon prve reakcije zavisti bili sretni zbog mene jer znaju koliko sam ih nagovarao da pogledaju seriju u kojoj je u prvoj epizodi prve sezone upravo restoran Osteria Francescana.

Kako biste opisali iskustvo večeranja u Osteriji Francescani?

Bernard: Očekivanja su bila velika, ali su na kraju bila i ispunjena. Od samog ulaska u restoran, gdje smo bili dočekani na topao i profesionalan način, do izlaska nakon tri sata potpunog užitka sve je bilo, bez pretjerivanja, savršeno. Bili smo zatečeni količinom truda i znanja koje je uloženo u svaki detalj – ugodna atmosfera, dekoracija zanim­ljivim fotografijama, pomno odabrana glazba, topla i svježe pripremljena raznovrsna peciva. Sva jela bila su fantastično pripremljena i ostao sam zadivljen kako me svako jelo iznenadilo na poseban način jer me izgled i naziv jela nije mogao pripremiti na ono što ću na kraju i okusiti. Ujedno je ovo bio prvi put da sam, barem na toj razini, mogao doživjeti uparivanje vina s jelom. Desetak vina koja smo kušali te večeri većinom su bila talijanska i francuska crna i bijela vina koja su sama za sebe bila vrijedna divljenja.

Možete li sažeti dojmove posjeta Modeni?

Bernard: Uz restoran, cijeli grad ostavio je super dojmove na mene i oca. Pogotovo nas je oduševila njihova glavna tržnica na kojoj Massimo Bottura nabavlja namirnice za restoran. Izbor povrća, voća, sireva, narezaka i njihova prezentacija nešto je što dugo nisam imao priliku vidjeti uživo. Vrlo zanimljivo bilo je i na farmi Hombre, gdje smo se opskrbili vrhunskim sirom Parmigiano Reggiano te imali priliku vidjeti veliku kolekciju automobila Maserati iz prošlog i ovog stoljeća. Na kraju putovanja obišli smo Muzej modenskog tradicionalnog balzamičnog octa, gdje smo imali priliku naučiti kako se ocat tradicionalno proizvodi i kušati autentični kremasti aceto balsamico star više od 20 godina.

Imate li već u planu neke nove gastro avanture ili putovanja?

Bernard: Zasad nemam u planu neku veću gastro avanturu, ali svako moje putovanje upotpunjeno je i gastronomskim dijelom. Želja mi je da u skorašnje vrijeme posjetim Japan i Tokio koji me oduvijek oduševljavao svojom kulturom i hranom. A možda mi se posreći pa uspijem usput posjetiti još jedan restoran koji mi je dugo na listi želja – Sukiyabashi Jiro.

Koje vas se jelo Massima Botture najviše dojmilo i zašto?

Bernard: Teško mi je izdvojiti jedno jelo pa ću izdvojiti dva. Insalata di mare oduševila me svojim izgledom te teksturom i okusom koji nisam očekivao. Na prvi pogled reklo bi se da je to običan komad zelene salate, a tek se pri rezanju i kušanju ugodno iznenadiš raznim okusima koji se nadopunjuju i dobiješ potvrdu naziva tog jela – salata od morskih plodova koja to izgledom nije. Drugo jelo bih želio jesti svaki dan. Mediterranean sole definitivno je jelo koje me najviše iznenadilo ne samo svojim okusom nego i izgledom. Kad su nam pomno pripremljeni konobari donijeli jelo i objasnili što ćemo jesti, nisam vjerovao da je pokrov na jelu napravljen samo od soli i vode jer je izgledao kao spaljeni papir. Papir se savršeno uklopio s filetom lista dok je kiselkasta posteljica od umaka od rajčice zaokružila cijeli dojam. Drago mi je što je na meniju od 12 sljedova bio i poznati i vrlo ukusan desert “Oops! I dropped the lemon tart”, koji sam, u malo drukčijoj varijanti, bio opisao u sklopu natječaja Mastercard Sladokusac.

Tekst: Zrinka Ferina

Fotografije: Josip Regović, privatni album

vrhunski-dozivljaj-pobjednici-natjecaja-mastercard-sladokusac-vratili-su-se-iz-modene-i-podijelili-s-nama-dojmove-s-vecere-u-restoranu-osteria-francescana-chefa-massima-botture

“Oduševila me činjenica da ću uspjeti uživo doživjeti ono što sam ne tako davno gledao na Netflixu. Prijatelji i poznanici bili su sretni zbog mene jer znaju koliko sam ih nagovarao da pogledaju seriju u kojoj je u prvoj epizodi prve sezone upravo Osteria Francescana”, kaže Bernard Mihaljević

vrhunski-dozivljaj-pobjednici-natjecaja-mastercard-sladokusac-vratili-su-se-iz-modene-i-podijelili-s-nama-dojmove-s-vecere-u-restoranu-osteria-francescana-chefa-massima-botture

Bernard Mihaljević bio je najkreativniji sudionik natječaja u sklopu Mastercard Sladokusca pa je osvojio večeru za dvoje u restoranu Osteria Francescana, a sa sobom je poveo oca Peru

vrhunski-dozivljaj-pobjednici-natjecaja-mastercard-sladokusac-vratili-su-se-iz-modene-i-podijelili-s-nama-dojmove-s-vecere-u-restoranu-osteria-francescana-chefa-massima-botture

Legendarni desert “Oops! I dropped the lemon tart” nadahnuo je Bernarda za odgovor na pitanje u Mastercard Sladokuscu

Vrhunski doživljaj: Pobjednici natječaja Mastercard Sladokusac vratili su se iz Modene i podijelili s nama dojmove s večere u restoranu Osteria Francescana, chefa Massima Botture