Stoga ova monografija, osim prikaza stvaralaštva ovog autentičnoga slikara, daje i sliku kozmopolitske prirode pariške likovne scene, bilježi dodirne točke njezinih protagonista Fachata i njegovih suvremenika te afirmira umjetničke vrijednosti europskog kulturnog kruga koje smo i mi u Hrvatskoj rado preuzimali, a često puta u povijesti i gradili. Napisala je u tekstu monografije Biserka Rauter Plančić.

Fachatov život u Parizu nije bio lagan. Kako sâm kaže,

louis-fachat-od-zagrebackog-gimnazijalca-do-pariskog-slikara

u to se vrijeme avangardna umjetnost nije prodavala, pa je morao dodatno raditi za arhitektonske biroe. Slikarstvu se mogao posvetiti tek u večernjim satima. No nakon što je 1971. na godišnjoj izložbi 'Salon du Sud' dobio Grand Prix za sliku Kompozicija iz ciklusa „crnih slika“,  uvelike se promijenila njegova financijska situacija, a postao je zanimljiv  i pariškim i inozemnim kolekcionarima i galeristima.

Od akademskog obrazovanja više ga je zanimala pariška otvorena likovna škola na ulicama i u kavanama Montparnassea, pa je na a L' Ecole des Beaux Arts Fachat proveo samo dvije godine. Unatoč tome što akademska disciplina nije odgovarala njegovoj boemskoj naravi, za svoje skolastičke godine kaže da su bile najinteresantniji dio njegova života, jer je u školi upoznao istaknute francuske kipare  Ethana Martina i Louisa Chavignera, kao i Ossipa Zadkina, Bjelorusa židovskog podrijetla. Kroz druženje s kiparom Césarom Baldaccinijem upoznao je i  Claudea Bernarda, pariškog galerista i trgovca umjetninama, a obojica su mu kasnije postali dobri prijatelji.