Ines Križaj - Svjetovi lirske apstrakcije

Svoje slike stvara u vremenski vrlo kratkim dionicama, gotovo u dahu, iako su mnoga platna prethodno pripremljena i preparirana sa smjesom pijeska, vode i drvofixa kako bi se dobila gradacija reljefne teksture površine. Za nju slike ne predstavljaju vanjski pojavni svijet, proces slikanja je logični motorički produžetak lutanja duha i duše, a pojam prostora na slici iluzoran, čime Ines Križaj podržava tezu da je slikanje terapeutsko iskustvo ne samo za umjetnika, nego i za promatrača. Stvarajući apstraktne strukture koje nas mogu asocirati na različite kozmičke pejzaže i fenomene, eksplozije nepoznatih zvijezda, slavlja vatrometom, dijelove otočnih skupina iz ptičje perspektive ili nepoznate dubine mora, ova umjetnica istovremeno iznimno rigidno povlači liniju između bilo kakve doslovne banalnosti naslikanog fragmenta i vlastitog, duboko proživljenog osjećajnog mehanizma prijenosa apstraktnog motiva u sliku.

Tonski raspon tek na prvi pogled djeluje vrlo raskošno, no slikarica varira samo primarne boje i njihove nijanse svjetline ili zasićenosti crnom, s tek ponekim akcentom zelene boje, odnosno žute kojoj je dodana takva količina crne da nas oko varljivo vodi prema zelenom spektru. Iako je ovo slikarstvo snažno i dojmljivo u svojoj energetskoj dinamici, u njemu nema razaranja, već se sustavno gradi pozitivni vitalizam kao umjetnički svjetonazor.