Neuspjeli trening u ponedjeljak, zatim i u srijedu... napor na poslu i stres svakodnevice uspjeli su prošli tjedan prevladati i izbaciti Nevena Kamenskog s trkače staze. Cijelu priču na kraju je izvukao Zagrebački maraton...

Koliko god mi je teško bilo pisati dnevnik prošli tjedan jer nisam odradio treninge kako spada, tako mi je ovaj tjedan lakše pisati o prošlom neuspješnom tjednu jer za sada ovaj tjedan treninzi idu kao po špagi. To je tako u trčanju, nekada jednostavno ne ide, treba napraviti nekakvu pauzu, pročistiti misli i glavu. 

Prošli ponedjeljak plan je bio da nakon zagrijavanja odradim dionice na atletskoj stazi vrlo zanimljivog koncepta. Ideja je bila da odradim šest ponavljanja od 1000 m, s time da prvih 800 m radim na paceu otprilike pet sekundi brže od vremena kojeg trčim na pet kilometara, odnosno u mom slučaju 3’30”/k nakon čega ide lagani jog od 60 sekundi, a zatim preostalih 200 m na paceu 15-20 sekundi brže od pacea petice, odnosno nekih 3’15”-3’20”/k, nakon čega ide lagani jog od 150 sekundi i tako šest ponavljanja. Jednostavno taj dan nisam bio dobro u glavi, nakon trećeg ponavljanja više nije išlo. Stres svakodnevnice, posla, svega skupa, uspio je prevladati na žalost.

Nevena u treninzima i utrkama trkaćom odjećom i obućom podržava brand Saucony pružajući mu maksimalnu udobnost, zaštitu i lakoću pokreta

U utorak sam uzeo day off, a u srijedu sam planirao odraditi dva ponavljanja od pet kilometara na paceu polumaratona, otprilike nešto ispod 3’55”. Zahtjevan trening, ja sam ga na žalost zbog posla radio doslovno usred dana, a dan je bio iznimno sunčan i vruć za listopad. Nakon zagrijavanja sam odradio prvu dionicu od pet kilometara i već to mi je bilo poprilično izazovno, a nakon toga je uslijedila pauza od pet minuta joga, nakon čega sam trebao napraviti drugu dionicu od pet kilometara. Nešto nakon tri kilometra sam jednostavno pukao i nije išlo dalje. Čak sam i sjeo malo, pokušao se vratiti na stazu i odraditi još ta dva kilometra, ali čak ni to nije išlo. Pritisak neuspjelog treninga od dva dana prije, vrućina, sve skupa se nakupilo.

Sutradan sam odradio ultra laganih pet kilometara u Maksimiru. Inače ne radim treninge ispod deset kilometara, ali nekako sam htio neopterećeno rastrčati noge i potencijalno razbistriti glavu.

Nevena u treninzima i utrkama trkaćom odjećom i obućom podržava brand Saucony pružajući mu maksimalnu udobnost, zaštitu i lakoću pokreta

Petak i subotu sam namjerno uzeo off, znajući da u nedjelju moram odraditi dužinu od 30 kilometara. Tu mi je izvrsno sjeo Zagrebački Maraton koji nisam imao u cilju trčati. Par dana prije mi je palo na pamet kako bi bilo dobro da u sklopu polumaratona plus zagrijavanje i rastrčavanje napravim tu dužinu. Uspio sam nabaviti broj za utrku, te sam paceao prijatelja u cilju da on istrči svoj PB(personal best, osobni rekord). Paceanje je meni osobno super koncept i ideja gdje brži trkač (ne nužno u svakom slučaju brži), drži tempo i na neki način motivira trkača kojeg pacea da odradi najbolju moguću utrku. Trkaču koji je pacean u ovom je slučaju olakšana zadaća praćenja tempa, zaustavljanja kod okrepa i tako dalje. Početkom sljedećeg tjedna očekujte poseban izvještaj sa Zagrebačkog Maratona.

Trkački tjedan je počeo loše, ali završio sam ga pozitivno zahvaljujući Zagrebačkom Maratonu i svim prijateljima koji su ga trčali.

Tekst:Neven Kamenski

Foto:Filip Hofer, Dražen Kokorić, David Gardine