U srijedu je Nevena Kamenskog očekivao možda najvažniji trening u pripremama do sada. Bilo je važno da ga uspješno završi zbog podizanja samopouzdanja te da samom sebi dokaže da je fizički spreman

Dragi čitatelji evo nas u tjednu Ljubljanskog Maratona, odnosno mog polumaratona, ali vratimo se mi na prošli tjedan.

Zagrebački maraton je bio stvarno jedno super pozitivno iskustvo, ako vam je slučajno promakao na moj osvrt kliknite ovdje, a tjedan nakon je bio moj zadnji jaki trening sa zahtjevnim treninzima.

Ponedjeljak sam uzeo day off, ipak sam u nedjelju istrčao preko 30 kilometara pa sam u duhu ovih priprema gdje sam namjerno uzeo dosta day off-ova tako učinio i u ponedjeljak.

U utorak sam odradio trening od ponedjeljka, ali to je zahtijevalo rano ustajanje jer sam s poslom startao u 10:00, te sam cijeli dan radio do kasne večeri. Na atletsku stazu na Sveticama došao sam nešto prije osam ujutro, staza je već bila puna mladih atletičara što mi je pomoglo kao određena motivacija jer sam peglat dionice na stazi prije osam ujutro i nije neka sreća. Trening je bio 6 x 1000 na tempu oko 3’40”, odnosno pet sekundi sporije od tempa petice, sa pauzama od 90 sekundi laganog jogganja, a nakon tisućica odradio sam četiri ponavljanja od 200 metara na tempu oko 3’15”/k. Jutarnji treninzi su općenito specifični, a dionice na atletskoj umjesto doručka nisu najlakša stvar. Ali trening je dobro prošao.

U srijedu sam imao iznimno važan trening, možda čak najvažniji u pripremama s obzirom da su mi tjedan prije dva jaka treninga neslavno završila. Plan je bio da nakon zagrijavanja odradim 35 minuta na tempu polumaratona, znači ispod 3’55”/k. Iznimno je bitno bilo da trening uspješno završim, ne samo kao pokazatelj moje fizičke spreme, nego za glavu, za samopouzdanje uoči Ljubljane. Trener me nazvao u srijedu i pitao osjećam li se spremno za trening, jer mi je čak bio spreman ponuditi lakšu alternativu, samo da odradim trening. Toliko je bitno bilo da ne failam trening u srijedu. Došao sam na naš Zagreb Runners trening na Jarun i skužio da sam doma zaboravio tenisice. Sreća u nesreći je da sam manje više cijelo vrijeme u tenisicama za trčanje, te iako sam imao stare rasturene tenke na nogama, odlučio sam u njima napraviti trening. Nakon zagrijavanja sam krenuo s tempom polutke i osjećao sam se dosta dobro. Ušao sam u nekakvu zonu i noga je išla ispred noge, pogledao sam na sat, skužio da je prvih deset minuta ispred mene, pa dvadeset, kad sam došao do dvadesetpete minute već sam u glavi vidio finish line i tako sve u svemu sam uspio uspješno završiti 35 minuta tempa na paceu 3’50”/k. To je ispalo malo preko 9 kilometara na tom paceu, što nije pola utrke, ali je blizu. Odraditi to sam na treningu u starim tenkama – ukoliko mi neće biti iznimno loš dan iz nekog razloga, trebao bih odraditi PB u Ljubljani.

Nevena u treninzima i utrkama trkaćom odjećom i obućom prati brand Saucony pružajući mu maksimalnu udobnost, zaštitu i lakoću pokreta, a za rehidraciju i osvježenje nakon iscrpljujućih kilometara tu je bezalkoholni Heineken 0.0

Četvrtak sam uzeo day off, imao sam dva jaka treninga u dva dana za redom, a u petak sam odradio laganih 10 kilometara u Maksimiru. Osjećao sam zatezanje na klasičnim mjestima, lože, prepone, kvadre… definitivno idem na masažu prije Ljubljane.

Subota je opet bila day off, a u nedjelju sam odradio 15 kilometara. Prvih pet na nekom steady paceu, dok sam zadnjih deset radio progresivno, od 4’35” pace za prvi kilometar, do 3’50” za zadnji kilometar.

Gotovo, zadnji teži trening odrađen. Sljedeći tjedan je tapering (period odmora prije utrke), a u nedjelju je Ljubljana. Najavljuju kišu što nije nužno loše, samo da nije previše vjetra. Vidjet ćemo.

Javim se sljedeći tjedan sa rezultatom iz Ljubljane, a onda NYC!!! Držite mi fige i čitamo se!