Priprema za utrku života – jak motiv uklanja svaku bol u nogama!

Iza našeg Nevena Kamenskog, Men's Healtovog maratonca, uzbudljiv je tjedan treninga, mala ozljeda i dvije utrke. Zabavna, ali nimalo jednostavna Pop Up Run na 4 kilometara te Mliječna staza, humanitarna utrka na 10 kilometara...

Comfy pace, dužinica i upala tetive

Prvi tjedan sam krenuo s laganom bazom, cilj je bio istrčati 50 kilometara na comfy paceu (lagani tempo sa heart rateom ispod 140), s time da sam odradio jedno trčanje od 20 kilometara kao neku dužinicu (u pripremama za maraton 20 kilometara stvarno je “dužinica”. U prvom tjednu sam osjetio laganu upalu tetive koja od palca uz gležanj ide prema koljenu. To je upala koju sam osjetio i prije, ali nije me previše smetala za vrijeme trčanja.

Drugi tjedan je cilj bio istrčati 60 kilometara, dakle podigao sam malo kilometražu, ne previše kako ne bi došlo do nepotrebnih ozljeda. Već drugi tjedan je startao sa malo zanimljivijim treninzima na atletskoj stazi. Realno s obzirom na kilometre pretrčane ove godine, smijem si već u drugom tjednu dozvoliti malo jače treninge, ali to je više iznimka nego pravilo.

Za maratonske pripreme treba napraviti jako dobru i finu bazu na laganom tempu, ali ja na žalost nemam prilike za to jer je New York u pogledu maratonskih priprema iza ugla. Odradio sam nakon zagrijavanja 6 puta 400 m na atletskoj sa pauzama od tri minute između, te 4 puta 200 m sa pauzama od dvije minute. 400-tke sam odradio za 80 sekundi dok 200-tke za 35. Utorak sam uzeo day off, slobodni dani su mi iznimno bitni za rekuperaciju, a srijeda je bila poprilično teška ali jako zanimljiva. Radio sam 6 puta 800 m, ali jedan interval nizbrdo, jedan uzbrdo na našem Bliznecu podno Sljemena. Vrhunski trening. Petak sam odradio laganih 16 kilometara u Maksimiru, a subota je bila prava borba :) Radio sam dužinicu sa 5 kilometara na tempu oko 4’0” po kilometru, ali na već umorne noge. Znači 15 kilometara comfy pace, nakon čega je išlo 5 kilometara tempa i dva kilometra rastrčavanja.

Sve skupa 22 kilometra za kraj tjedna i zaokruženih 60 kilometara. Treninge sam do sada radio sa Saucony Freedom Iso 2 (iznimno mekana tenisica sa pregršt potpore u džonu, idealna za duže treninge), dok se veselim testirati Kinvara model za intervalne treninge i utrke.

Dvije utrke prošli tjedan

Treći tjedan, odnosno prošli tjedan je bio kako sam već prije spomenuo iznimno zanimljiv zbog utrka koje sam trčao. Početakom tjedna sam opet poprilično jako krenuo s treninzima sa 5 puta 1000 m na atletskoj stazi sa kraćim pauzama od 90 sekundi između. Poprilično težak trening, ali dobar pokazatelj trenutne forme, te neki okvir tempa za utrku od 4 kilometara Pop Up Run Tuškanac. Na taj tempo sam nadodao otprilike 15-ak sekundi i imao otprilike viziju na kojem tempu istrčati nedjeljnu utrku od 10 kilometara – UNICEF-ovu Mliječnu Stazu. Tisućice su odrađene na otprilike 3’35”.

Srijeda nam je donijela vrlo simpatičnu urbanu utrkuPop Up Run Tuškanacorganiziranu od strane Run Croatia u suradnji sa Tokić d. o. o. Baš sam se veselio toj utrci jer je startala iz Pop Up Gardena na Tuškancu koje mi je baš drago mjesto, ali sam znao da ruta neće biti najlakša. Utrka od samo 4 kilometra, ali poprilično zahtjevna sa podosta stepenica i trčanja uzbrdo. Na kraju sam završio sedmi, nije bio moj dan, trebao sam bolje to odraditi, ali nema veze. Idemo dalje. U petak opet 16 kilometara u Maksimiru, subota odmor, a nedjelja utrka od 10 kilometara.

UNICEF-ovu Mliječnu Stazu u kategoriji od 10 kilometara trčalo je 869 trkača,ali ustvari više od 2500 djece i odraslih uz glasnu podršku navijača. Trčalo se pod motom Svako dijete treba obitelj, a cilj je kampanje bio povećanje broja toplih, brižnih udomiteljskih obitelji za djecu bez roditeljske skrbi. Trčanjem smo prikupili 700 000 kuna koje će pomoći djeci – baš lijep iznos i pozitivne emocije.

Ja sam se plasirao na 9. mjesto s rezultatom od 38:06. Nisam nezadovoljan, ali mora to bolje :) Imao sam određenih poteškoća u samom startu, sat mi je pokazivao sporiji pace od realnog, prejako sam krenuo.

Utrku na 10 kilometara nisam trčao dvije i pol godine. Zeznuta je to distanca, ja sam osobno nakon prvog kruga, znači na pola utrke mislio da nemam šanse i da ću morati stati. Tu se uključuje glava, trkačka forma se raspala, samo sam gurao nogu ispred noge, pogrbio se. Sjetio sam se zašto ustvari trčimo i stiskao koliko ide da izvučem koliko toliko respektabilan rezultat. Na kraju priče nagrada za sav trud – Heineken 0.0 savršen za post race hidraciju :)