Giovanni Francesco Barbieri, zvan il Guercino (1591. – 1666.) otvorio je u Centu kraj Bologne umjetničku školu – Accademia del nudo (1618.) – u kojoj su početnici u crtačkom i slikarskom umijeću savladavali tajne ljudskoga tijela, njegovu mehaniku i izražajne moći.

U Guercinovu slikarstvu poznavanje tijela i njegovih mogućnosti da prenese osjećaje iznimno su važni, jer su u opusu slikara iz Centa uskrsli brojni likovi, a na toj pozornici važno mjesto zauzimaju povijesne i literarne heroine, najčešće mučene ljubavlju ili požudom, potom mladenačke Sibile u proročanskom nadahnuću, majčinski nježne Bogorodice, zanesene svetice te mučenice pokore.

Tko su bili modeli za njegove ženske aktove? Koji su literarni predlošci imali najviše uspjeha u njegovu nijemom pjesništvu, kako se slikarstvo često naziva? Koja je uloga žena u tim slikanim naracijama? Kakva je bila slikarska praksa u Guercinovo doba što se tiče ženskih modela za slikanje aktova?

Tijekom predavanja koje će pokušati pružiti odgovore na pitanja o ulozi ženā kao ikonografskih junakinja, kao modela i kao naručiteljica slikā, bit će izložena i predstavljena stručnoj javnosti nepoznata slika Perzijska sibila prema Guercinu iz privatne zbirke u Zagrebu.