Psihologinja Marijana Senjak iz Ženske sobe: 'Kultura silovanja svojstvena je i za hrvatsko društvo'

Nošenjem trapera zadnje srijede u travnju diljem svijeta šalje se glasna poruka podrške žrtvama seksualnog uznemiravanja i nasilja. U Hrvatskoj se ovaj pokret obilježava od 2021. godine u suradnji magazina Story i Ženske sobe kao izraz prosvjeda protiv okrivljavanja žrtava i destruktivnih mitova o seksualnom nasilju nad ženama.

Što je seksualno nasilje? 

Seksualno nasilje jedan je od dva dominantna oblika rodno uvjetovanog nasilja (uz nasilje u obitelji), odnosno oblika nasilja u kojem su u više od 90% slučajeva žrtve djevojke i žene, a u više od 90% slučajeva počinitelji su mladići i muškarci.

Seksualno nasilje nikako nije čin seksualnosti, kao što se često misli. Seksualno nasilje je čin moći i kontrole (isto kao fizičko, psihološko, ekonomsko i dr. nasilje), iskazan na seksualan način, koji je neželjen, za koji nije dan pristanak ili nije dan slobodno i svjesno. Čin može biti vizualan, verbalan i/ili fizički, koji je osoba doživjela (tijekom ili kasnije) kao prijetnju, poniženje, povredu i/ili napad. Može, a ne mora, uključivati prijetnju, prinudu i/ili prisilu (Mamula i Popadić, 2018.). Seksualno nasilje je napad na fizički, psihički i seksualni integritet i autonomiju žrtve i izraz je zlouporabe moći počinitelja nad žrtvom.

Seksualno nasilje može se dogoditi na različitim mjestima i u različitim okružjima - u obitelji, u vezi, u braku, na prvom spoju, u školi, na fakultetu, na ulici, na javnim mjestima te na internetu i društvenim mrežama. Važno je istaknuti kako postoje brojni oblici seksualnog nasilja (seksualno uznemiravanje, bludne radnje, elektroničko seksualno nasilje, silovanje, itd.). Jedan od oblika seksualnog nasilja koji je u najvećoj mjeri normaliziran i trivijaliziran u našem društvu je seksualno uznemiravanje Radi se o obliku seksualnog nasilja koji obuhvaća neželjena seksualna ponašanja koja nužno ne uključuju dodir. Ova neželjena seksualna ponašanja (seksualni komentari, opaske o tijelu, izgledu i seksualnosti, neželjeni prijedlozi seksualne prirode, neprikladna seksualna pažnja, širenje laži o seksualnosti osobe, neželjeni tjelesni dodiri i dr.) dovode osobu u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama. Važno je istaknuti da je svaka seksualna aktivnost bez pristanka osobe seksualno nasilje!

Postoje li podaci koliko žena ga doživi i koliki je omjer prijavljenih i neprijavljenih slučajeva? Tko su najčešće žrtve?

Seksualno nasilje je jedno od najtežih kaznenih djela, koje se najmanje prijavljuje, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u svugdje u svijetu. Potrebno je imati u vidu kako od ukupnog broja slučajeva silovanja, iznimno mali broj bude prijavljen nadležnim institucija (policiji ili državnom odvjetništvu). Brojna istraživanja te iskustvo rada Ženske sobe ukazuju da na 1 prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva. Preko 90% žena koje prežive silovanje godinama nikome neće povjeriti svoje iskustvo, a još u manjem broju slučajeva će ga prijaviti. Slični podaci su i za djecu koja prežive seksualno nasilje u obitelji ili od drugih bliskih osoba. Isto vrijedi i za sve druge oblike seksualnog nasilja. Gotovo da ne postoji djevojka ili žena koja nije preživjela neki oblik seksualnog uznemiravanja.

Ne postoji profil ili skup karakteristika 'tipične' žrtve, kao niti 'tipičan' počinitelj. Jedina zajednička karakteristika žrtvi je da su u velikoj većini žene, djevojke i djevojčice, dok su počinitelji uglavnom muškarci. Seksualno uznemiravanje, kao i svi ostali oblici seksualnog nasilja, je čin moći i kontrole, pa stoga ne ovisi o obilježjima žrtve, jer se ne temelji na seksualnoj želji ili privlačnosti.

Kakve psihičke posljedice ostavlja seksualno nasilje na osobe koje su ga doživjele? 

Trauma seksualnog nasilja ostavlja ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice na fizički, seksualni, psihološki, socijalni i radni identitet preživjele osobe. Intenzivni strah, stalno iščekivanje opasnosti, prisilne slike i sjećanja, depresivne smetnje, samo su neke od neposrednih posljedica preživljenog seksualnog nasilja. Fobične smetnje, poremećaji u sferi seksualnosti, psihosomatske smetnje, trajne promjene ličnosti zbog traumatizacije kao i narušena radna sposobnost preživjelih najizrazitije su dugoročne posljedice. One su često povezane sa organskim bolestima vezanim za dob preživjelih osoba. Tabuiziranost i stigmatizacija, kao i neprorađenost traume seksualnog nasilja doprinose transgeneracijskom prijenosu trauma.

'Jedan trenutak nasilja prouzročio je čitav život boli', poruka je žene koja je preživjela seksualno nasilje. Žene i djevojke preživjele seksualno nasilje ulažu puno truda da održe svoje emocionalno stanje pod kontrolom i razvijaju vlastite načine 'psihološkog preživljavanja' i samopomoći, što im u nekim razdobljima pomaže da budu funkcionalne, ali osjećaju nedostatak kvalitete života. Ovo stanje razumijemo iz humanističke i feminističke perspektive 'da svaka osoba u danom trenutku radi što najbolje zna i umije'. Uz prihvaćanje i podršku iz okoline kao i uz stručnu pomoć rade na svom oporavku.

Bitno je razumjeti da je oporavak moguć, da traje neko vrijeme i da nije slučajan proces. On ima svoje prepoznatljive faze kroz koje mogu prolaziti većina preživjelih i te faze se međusobno isprepliću. Odluka za radom na oporavku jedna je od onih koje najviše zastrašuju, ali i najviše osnažuju. Iz naziva knjige, priručnika samopomoći i procesa oporavka 'Hrabro ka oporavku' (Laura Davis i Ellen Bass) koje primjenjujemo u psihoterapijskom radu, vidljivo je da je potrebna hrabrost da se preživjele odluče za rad na oporavku, suoče s nepoznatim aspektima svojih iskustava, reakcija i osjećanja, traže i dobiju pomoć koja im je potrebna i nose se sa boli koja je prisutna. Zastrašujuće je oživjeti bolna sjećanja i osjećaje iz prošlosti i odustati od poznatih mehanizma nošenja sa stresom. Ključno pitanje nije da li se boje (jer je normalno da se boje) nego da li su naučile djelovati usprkos tome. Ključni elementi koji doprinose stvaranju i obnavljanju posvećenosti za rad na oporavku: spremnost, prihvaćanje promjene, prepoznavanje vlastite hrabrosti, usuditi se nadati i raditi na ispunjenju vlastitih ciljeva. Neke od faza u procesu oporavka su: 'vjerovati da se to dogodilo', 'prekinuti šutnju', 'razumijevanje da to nije bila tvoja krivica', 'bol, tuga i žalovanje', 'ljutnja - kamen temeljac procesa oporavka', 'duhovna podrška', 'razrješenje trauma i odluka da kreneš dalje'.

Ono što je najvažnije za život osobe koja je preživjela seksualno nasilje je vraćanje kontrole - kontrole u njen privatni život, nad njenom seksualnošću, svakodnevnim rutinama i pravdom koju želi postići.

Tijekom 2023. godine Centru za žrtve seksualnog nasilja koji djeluje u sklopu Ženske sobe obratila se 401 osoba, što 17,2 posto više u odnosu na 2022. godinu. Kako izgleda vaš rad s osobama koje vam se obraćaju za pomoć, što on sve uključuje? 

Podatke i brojke Ženske sobe, u okviru koje djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja, potrebno je staviti u kontekst. Seksualno nasilje je na žalost, iznimno rasprostranjeno. Podaci Vijeća Europe, Svjetske zdravstvene organizacije, UN-a i drugih ključnih aktera ukazuju da će jedna od 5 žena tijekom života preživjeti pokušaj silovanja i/ili silovanje, kao i da će 1 od 5 djece preživjeti neki oblik seksualnog nasilja do svoje osamnaeste godine, od čega su 4 djevojčice. Istovremeno, o seksualnom nasilju se rijetko govori. Radi se o problemu koji je prekriven šutnjom. Žrtve seksualnog nasilja rijetko da će se nekome uopće povjeriti, a vjerojatnost da će preživljeno nasilje prijaviti je iznimno niska. I takvi porazni podaci nisu karakteristični samo za Hrvatsku, nego su prisutni u cijelom svijetu.

Od otvaranja Ženske sobe prije skoro 22 godine, iz godine u godinu bilježimo porast i u broju osoba s kojima radimo, i u broju pruženih usluga. Naš sustavan javni rad, kampanje, edukacije, programi prevencije, uključujući i obilježavanje #DENIMDAY doprinose vidljivosti našeg rada i dostupnosti usluga koje pružamo.

Centar je jedina organizacija u Hrvatskoj specijalizirana za pružanje podrške i pomoći osobama koje su preživjele bilo koji oblik seksualnog nasilja, kao i njima bliskim osobama. Direktan rad s osobama koje su preživjele seksualno nasilje temelji se na ključnim principima: razumijevanju rodne perspektive seksualnog nasilja, pristupu usmjerenom na žrtvu i pristupu utemeljenom na razumijevanju utjecaja traume. Usluge pruža tim stručnjakinja specijaliziranih za temu seksualnog nasilja. Sve usluge koje pruža Centar su besplatne.

Sljedeće su usluge dostupne u okviru Centra:
• psihološko savjetovanje (krizno, dugotrajno)
• psihoterapijski rad u proradi traumatskog iskustva
• pravno savjetovanje
• informiranje o pravima u okviru kaznenog postupka
• informiranje o dostupnim uslugama u sustavu zdravstva i sustavu socijalne skrbi
• podrška u postupku prijave seksualnog nasilja
• priprema za sudski postupak
• pratnja tijekom sudskog postupka na sve nadležne institucije u svojstvu osobe od povjerenja (pratnja u policiju, bolnicu, državno odvjetništvo, sud, centre za socijalnu skrb)
• priprema i dostavljanje stručnog mišljenja, potvrda i preporuka na zahtjev službenih tijela, uz suglasnost žrtve
• informiranje i savjetovanje za žrtvi bliske osobe
• razvoj i tisak različitih edukacijskih i informativnih materijala namijenjenih osobama koje su preživjele seksualno nasilje.

Usluge Centra dostupne su svima na području Hrvatske, a nerijetko imamo i upite i zahtjeve osoba iz regije, ali i drugih zemalja. Stoga su naše usluge dostupne putem telefona, osobno u prostorijama ŽS te upotrebom suvremenih tehnologija (Zoom, Skype, WhatsApp i sl.). Osobe nas nerijetko same kontaktiraju ili ih k nama upućuju nadležne institucije kada prijave preživljeno nasilje. Također nam se javljaju roditelji, prijatelji/ice ili druge osobe koje žele pomoći žrtvi. U okviru Centra svakoj osobi pružamo one usluge koje su njoj potrebne na putu oporavka.

Kako osobi koja je preživjela seksualno zlostavljanje možemo pomoći mi ostali kao pojedinci? 

Podrška okoline jedan je od ključnih faktora koji može doprinijeti osnaživanju žrtava da progovore i prijave seksualno nasilje koje su preživjele. Obraćanje drugoj odrasloj osobi kojoj žrtva vjeruje, koja će joj pomoći da poduzme potrebne akcije u svrhu njezine daljnje zaštite, kao i pružiti razumijevanje i podršku, važan je korak u zaštiti žrtve i suzbijanju seksualnog nasilja. Važno je da osoba koja je žrtva seksualnog nasilja ne bude prepuštena sama sebi u osiguravanju zaštite, već u njezinu zaštitu trebaju biti uključene druge odrasle osobe i nadležna tijela.

Ako nam se osoba koja je preživjela seksualno nasilje povjeri i priča o preživljenom iskustvu, važno je prije svega suosjećajno slušati osobu i omogućiti da na svoj način i koliko je spremna podijeli svoje iskustvo. Osobu je potrebno podržati u iskazivanju različitih osjećaja. Važno je u svakom trenutku poštovati osobne granice i pomoći osobi da započne ponovo uspostavljati kontrolu nad traumatskim iskustvom i životnom strukturom. Osobu koja je preživjela seksualno nasilje je potrebno podržati u njezinim izborima i odlukama i ne nuditi joj svoja rješenja. Važno je razumjeti da svaki iskreni ljudski angažman ima svoje terapijsko djelovanje i da mi liječimo druge svojim odnosom.

Ono što je najvažnije jest bezuvjetno vjerovati osobi i naglasiti joj da nije kriva za preživljeno seksualno nasilje te da je odgovornost za nasilje isključivo na počinitelju. Osobi se mogu pružiti i informacije o postojanju savjetovališta koje pruža pomoć i podršku kada netko preživi seksualno nasilje (Centar za žrtve seksualnog nasilja) te ju uputiti da se obrati specijaliziranom timu, ukoliko sama to želi. Kontakt podaci našeg savjetovališta su savjetovaliste@zenskasoba.hr i 01/6119-444.

Vidjeli smo i nedavno u jednom prilično javnom slučaju u Hrvatskoj da mnogi podržavaju osobu koja sama priznaje spolno uznemiravanje. Kako promijeniti takvu klimu u društvu? Postoji li način da se iskorijene takvi oblici ponašanja?

Hrvatsko društvo još uvijek nažalost, djeluje prema patrijarhalnim obrascima u kojima prevladavaju vrlo negativni stavovi spram osoba koje su doživjele seksualno nasilje. Još uvijek se za ovaj oblik nasilja nad ženama smatra kako je osoba sama izazvala zločin, pridonijela njemu, ili na kraju druge krajnosti – kako se ovaj oblik nasilja uopće ili u vrlo malom broju događa. Dokaz ovoj tvrdnji je prevladavajuća kultura silovanja koja je svojstvena i za hrvatsko društvo. Govoreći o kulturi silovanje ne govorimo o nečemu što je eksplicitno, već o kulturnim praksama koje na latentne načine toleriraju seksualno nasilje. Preživljeno seksualno nasilje i iskustva osoba se trivijaliziraju, umanjuju, ignoriraju ili u krajnjem slučaju normaliziraju što pridonosi kulturi silovanja. Dokaz ovoj tvrdnji je i posljednji medijski popraćen slučaj iz Hrvatske te komentari šire javnosti kojima svjedočimo. 

U našem i dalje patrijarhalnom društvu žena se shvaća kao „vlasništvo“ muškaraca koji polaže prava na nju i njezino tijelo te seksualnim nasiljem pokazuje svoju nadmoć i kontrolu. Kao društvo smo spremniji propitivati razloge zbog kojih je došlo do seksualnog nasilja i 'kako je žrtva pridonijela tom', nego propitivati postupke nasilnika i jednoglasno osuditi zločin koji je netko pretrpio. Kada bismo kao društvo prepoznali težinu seksualnog nasilja, bili senzibilizirani i shvaćali koliki je razmjer posljedica koje nastaju u životu osobe, vjerujemo kako bi i stigma koju trenutno pripisujemo osobama koje su preživjele seksualno nasilje bila manja.

Mi u Ženskoj sobi vjerujemo kako razbijanju postojećih predrasuda prema seksualnom nasilju, prestanku osude osoba koje su preživjele seksualno nasilje i razvoju empatije prema preživjelima može pridonijeti sustavna edukacija o prevenciji seksualnog nasilja. Sustavna edukacija koja bi uključivala prevenciju seksualnog nasilja dovela bi do poštivanja vlastitih i tuđih granica te rezultirala novim generacijama osviještenih i odgovornih osoba. Edukacijski programi djece i mladih, te osvještavanje i senzibilizacija šire javnosti pridonose razvoju empatije spram osoba koje su preživjele neki oblik seksualnog nasilja. Važno je shvaćanju uzroka i posljedica nasilja proizašlih iz nejednakog položaja i moći žena i muškaraca u našem društvu što pridonosi razbijanju predrasuda o seksualnom nasilju. Prevencija seksualnog nasilja, uz razvoj i dosljednu primjenu rodno osjetljivih sveobuhvatnih politika za rješavanje različitih oblika rodno utemeljenog nasilja, edukacija stručnjaka i stručnjakinja na svim razinama, kontinuiran rad na unaprjeđenju ženskih ljudskih prava i zaštite od svih oblika rodno uvjetovanog nasilja i promicanje rodne ravnopravnosti u konačnici može dovesti do smanjenja i iskorjenjivanja seksualnog nasilja.

Kada bismo uspjeli osvijestiti i senzibilizirati članove i članice našeg društva te javno osuditi pojavu seksualnog nasilja, započeli bismo stvarati zdravije društvo u kojem bi se sve osobe osjećale sigurnije i zaštićenije te spremnije za prijavu seksualnog nasilja. Potrebno je razviti razumijevanje da sigurnost žena i djece ujedno znači i sigurnost društva u cjelini. Upravo zato je i pokret i obilježavanje Denim Daya važan jer otvara temu predrasuda o seksualnom nasilju i problematiku okrivljavanja žrtava u javnom i medijskom prostoru čime pridonosi suzbijanju predrasuda i podizanju svijesti javnosti.

Koja je vaša poruka svim osobama koje trenutno proživljavaju seksualno zlostavljanje?

Mi vam vjerujemo. Važno je da i vi povjerujete u svoju snagu. Svaka osoba ima pravo na život bez nasilja i diskriminacije. Prvi korak ka izlasku iz situacije nasilja je prekinuti šutnju i reći istinu o zlostavljanju koje ste pretrpjele nekoj osobi od povjerenja. Razotkrivanje i prijava nasija pomažu da se nasilje zaustavi. Put prema oporavku započinje vašom odlukom, a podržati će ga odgovarajuća stručna pomoć. Na tom putu niste same, uz vas smo, 'rame uz rame', solidarno. Ukoliko vam je potreban razgovor, informacija, savjet, podrška slobodno nam se javite (savjetovaliste@zenskasoba.hr i 01/6119-444).